Verujem da je svako ko je gledao ili slušao prenos iz dvorane Generalne skupštine UN već stekao bar približnu predstavu šta će reći ruski predsednik čim je svoj govor završavao predsednik SAD.
Barak Obama je improvizovao, govorio je bez oslanjanja na pisani tekst, i kao da je bio u elementu. Ipak Ali, avaj, on nikada nije zvučao tako neubedljivo, nikada njegovi argumenti nisu izgledali toliko bespomoćno.
Nije trebalo sumnjati da je na svaku Obaminu tvrdnju Putin u pripravnosti imao primedbu, i već sam predosećao inotnaciju s kojom će ruski lider izgovoriti tu primedbu.
Asad je diktator, govorio je Obama, i njegov režim nema nikakvih dodirnih tačaka s demokratijom, on isključuje iz političkog života veliki broj građana Sirije.
Bilo je jasno da će Putin s punim pravom ukazati uvaženom auditorijumu do čega su na kraju doveli napori SAD da nasilno uvedu demokratiju na Bliskom Istoku i u Severnoj Africi, u šta su se izrodili vojna intervencija u Iraku i bombardovanje Libije, u kakav pakao se pretvorio veći deo teritorije Sirije, koju cenu su zbog američke avanture platile zemlje juga Evrope.
Obama je počeo da govori nešto potpuno neverovatno o prednostima demokratije kao državnog uređenja generalno - to je bilo ispod svake kritike, pošto, kao što je svima poznato, ni u jednoj muslimanskoj zemlji, osim, možda, veoma specifičnog uređenja u Iranu, i veoma problematične konstrukcije u Turskoj, nema demokratije. U Egiptu su pokušali da je uvedu uz podršku lično Obame, a sada se Amerikanci stide da to i pominju.
Komentar: SAD naoružava kriminalce koje su postavili na vlasti i koji će oružje iskoristiti za svoje "anti-terorističke" operacije protiv civila i boraca na istoku Ukrajine.