Završetak sukoba u Siriji i Iraku je ključ za rješavanje migrantske krize s kojom je suočena Europa, izjavio je u razgovoru za BBC američki general John Allan, specijalni izaslanik predsjednika Obame zadužen za koaliciju protiv Islamske države (IS).

Allan je rekao da patnja ljudi koji bježe iz regija "slama srce", da IS treba biti pobijeđen i da sirijski predsjednik Bašar al-Asad "mora otići".


General je ocijenio da je koalicija na "snažnijoj poziciji" nego prije godinu dana i pohvalio iračkog premijera Haider al-Abadija kao "pravog partnera".

"Milijuni bježe iz svojih domova, ali to nije samo zbog Daesha," rekao je koristeći pogrdni arapski izraz za Islamsku državu. "To je i o uvjetima u regiji, zastrašujućim uvjetima koji su direktan rezultat (politike) Bašar al-Asada i nekoliko godina civilnog rata".

Više od 400 zatvorenika pobjeglo je jutros iz zatvora u istočnoj afganistanskoj provinciji Gazni nakon što su talibani napali taj zatvor i ubili nekoliko policajaca, saopštila je policija.

Reutersov izvještač je naveo da je na mjestu događaja vidio tijela dvojice bombaša-samoubica koji su detonirali eksploziv postvaljen u automobilu da bi uništili glavni ulaz u zatvor.

Portparol talibana Zabiulah Mudžahid izjavio je da su naoružani muškarci i trojica bombaša-samoubica napali zatvor u dva sata po lokalnom vremenu i oslobodili 400 zatvorenika.

Satirični časopis Šarli Ebdo koji je poznat po kontroverznim i provokativnim karikaturama, novom ilustracijom se narugao fotografiji sa tragično stradalim trogodišnjim dečakom Ajlanom Kurdijem

Šarli Ebdo, francuski satirični časopis se našao na žestokom udaru kritika javnosti nakon što je na naslovnoj strani objavio ilustraciju fotografije beživotnog tela sirijskog dečaka Ajlana Kurdija na turskoj obali koja je potresla svetsku javnost.

Kako prenose svetski mediji, satirični časopis Šarli Ebdo koji je poznat po kontroverznim i provokativnim karikaturama, novom ilustracijom se narugao fotografiji sa tragično stradalim trogodišnjim dečakom Ajlanom Kurdijem.

Ovaj časopis je ispod naslova ”Dobrodošli migranti” napisao ”Tako blizu svoga cilja”, a iza fotografije tela dečaka se nalazi ilustrovani bilbord MekDonaldsa na kojem piše ”Dva menija dece za mir jednog”.

Sličnu tematiku ima i druga karikatura koja nosi naziv “Dokaz da je Evropa hrišćanska”. Ona prikazuje Isusa kako stoji na vodi dok se pored njega nalazi utopljeni dečak sa tekstom “Hrišćani hodaju na vodi. Muslimanska deca tonu”.
Inače, u januaru 2015. godine redakcija Šarli Ebdo je napadnuta, i tom prilikom je ubijeno 12 osoba.

Časopis koji sebe predstavlja kao ”velikog zagovarača slobode govora, dobio je masovnu podršku svetske javnosti.

Kao rezultat te podrške nastao je hashtag #JeSuisCharlie (Ja sam Čarli) kojim su korisnici društvenih mreža izrazili poštovanje prema crtežima ovog časopisa.

Prema podacima AFP, vlasti EU su odobrile primenu vojne sile protiv krijumčara migranata. Takav predlog odavno postoji, a još u martu šefica evropske diplomatije Federika Mogerini je izrazila mišljenje da je potrebno zadržavati i uništavati brodove sa migrantima u Sredozemnom moru. Ona je to izjavila nakon još jednog u nizu brodoloma koji je odneo mnogo života.

„Treba da spasavamo ljudske živote svi zajedno, jer svi moramo da štitimo naše granice i da se borimo protiv ilegalnog prevoza ljudi“, rekla je ona tada.

Mogerinijeva se obratila ministrima odbrane zemalja-članica EU sa predlogom da se u Sredozemnom moru izvede vojno-pomorska operacija.

„Njen cilj treba da bude zauzimanje i uništavanje brodova kojima se prevoze migranti, uključujući i one koji su u pratnji brodova sa migrantima“, citira agencija reči Mogerinijeve.

Međunarodna organizacija za migracije je saopštila da je više od 430.000 migranata prešlo preko Sredozemnog mora u Evropu u 2015. godini, a 2.748 je umrlo ili nestalo na tom putu.

Na hiljade izbeglica svakodnevno prelazi mađarsku granicu, a od danas stupa na snagu zakon po kojim će svako ko ubuduće pređe granicu ilegalno moći da bude osuđen na tri godine zatvora. Uključujući i decu.

Jasno je da ovaj zakon neće odvratiti ljude koji su na pragu cilja, a Mađarska zasigurno nema kapacitete zatvora da smesti hiljade i desetine hiljada ljudi, pa i decu, po zatvorima. Zato je novim zakonom i predviđeno da budu smešteni u ograđenim kampovima, što je samo drugo ime za koncentracione logore.

Međutim, zašto nas to toliko iznenađuje? Ovih dana smo svedoci da i vodeće zemlje Unije, koje su do juče bile otvorenije prema migrantima i osuđivale Orbanovske metode, danas postepenu kreću istim putem, vraćanjem graničnih kontrola.

Nemačka je suspendovala šengen i poput Austrije šalje policiju na granice. Uz to, pre nekoliko dana, mediji u Nemačkoj su objavili šokantnu vest da su vlasti smestile nekoliko desetina izbeglica u barake bivšeg koncentracionog logora Buhenvald, braneći tu odluku kao „praktično rešenje“.


Ipak, restriktivna politika Evrope prema migrantima i izbeglicama u Mađarskoj je dostigla šokantne visine.

Prema planu Orbanove vlade, do kojeg su došli tamošnji mediji, Mađarska će postati hermetički zatvoren sistem dizajniran da spreči izbeglice da ulaze u tu zemlju. Ali one koji uspeju da uđu čekaju ozbiljna kršenja ljudskih prava.

Ukoliko migranti uspeju da ilegalno pređu granicu, po zakonu Mađarske automatski čine krivično delo. Privremena mera za to, po novom zakonu, bila bi tzv. „kućni pritvor“. Ali, s obzirom da su u pitanju izbeglice koje nemaju adresu u Mađarskoj, automatski se šalju u ograđeni kamp, gde ih u roku od osam dana čeka suđenje koje se organizuje u kontejnerima koji se dopremaju za te namene. Nakon pritvora, sledi najverovatnije zatvor.

Suspenzija Šengenskog sporazuma mogla bi da bude kraj šengenske zone, smatraju zapadni analitičari. To bi značilo i kraj Evropske unije kakvu smo znali do sada.

Nemačka, Austrija i Slovačka rešile su da suspenduju Šengenski sporazum i da uspostave kontrole na svojim granicama zbog velikog priliva migranata sa Bliskog Istoka i Afrike.

Samo je u Minhen tokom vikenda pristiglo 19.000 izbeglica. Istovremeno, ministri unutrašnjih poslova EU sastaju se u Briselu kako bi raspravljali o sve dubljoj migrantskoj krizi i planu predsednika Evropske komisije Žan Kloda Junkera o relociranju 160.000 izbeglica.

Zapadni analitičari izražavaju zabrinutost za budućnost EU. Tako komentator lista „Ekonomist" kaže da bi suspenzija Šengenskog sporazuma mogla da znači kraj šengenske zone i preokret za jedno od najvidljivijih dostignuća evropskih integracija. Komentator „Ekonomista" predviđa domino efekat i zatvaranje svih drugih granica južno od Nemačke kao i otvaranje novih uskih grla za šverc ljudi.

Šengenski sporazum ima dve ogromne slabosti, smatra analitičar Majkl Binion. Prvo, Šengen funkcioniše samo ako je spoljna granica EU dovoljno jaka, ali gde se nalazi ta granica, pita se on.

„Obično u zemljama koje nisu u stanju da se nose sa krizom, između Grčke i Turske, Malte i Libije, Mađarske i Srbije i Italije i Tunisa. Tričava suma novca data je Fronteksu, graničnim snagama EU da ojača patrole, spreči krijumčarenje droge i proverava migrante", kaže Binion.

Druga slabost Šengena, prema njegovim rečima, jeste da se informacije prikupljene na graničnim prelazima nikada ne prenose ispravno. Zemlje nemaju načina da prate ko ulazi ili izlazi ako se policijske informacije ne prenose rutinski.

Međutim, prava slabost Šengena, prema Binionu, jeste ta da je ovaj sporazum u suprotnosti sa rastućim raspoloženjem u Evropi.

Dok analitičari sa evropske strane Atlantika analiziraju mogućnosti kako da se Evropa samostalno održi ujedinjena, sa druge strane se poziva NATO u pomoć.

Poljski predsjednik Andrzej Duda konačni je dogovor nazvao 'primjerom nacionalnog egoizma'

Ako u svakom ratu vrijedi logika da je i prijatelj mog neprijatelja moj neprijatelj, onda je prije nekoliko dana Ukrajina dobila vrlo moćnog neprijatelja. Radi se o tri velike europske energetske kompanije - anglonizozemskom Shellu, njemačkom E.On-u i austrijskom OMV-u - koje su prije nekoliko dana i formalno s ruskom državnom kompanijom Gazprom sklopile ugovor o gradnji plinovod Sjeverni tok 2. Ako se taj plan realizira, oko dvije trećine količina ruskog prirodnog plina koji se trenutno u Europu doprema plinovodima preko Ukrajine, mogle bi biti preusmjerene u dvije cijevi položenu na dno Baltičkog mora između ruskog grada Vyborga i njemačkog Greifswalda. Zapravo, radi se tek o nadgradnji i udvostručenju kapaciteta već postojećeg plinovoda Sjeverni tok, no projektu koji bi mogao redefinirati bazične energetske, ekonomske i geopolitičke odnose u Europi.


Moćne kompanije

Konačni dogovor o realizaciji projekta sklopljen je na ekonomskom forumu koji se prošlog tjedna održao u Vladivostoku, a reakcije nije trebalo dugo čekati. Poprilično očekivano, ukrajinski premijer Arsenij Jacenjuk projekt je nazvao, ‘antieuropskim’ i ‘antiukrajinskim’, slovački premijer Robert Ficopoprilično neuvijeno cijeli je dogovor nazvao ‘izdajom’, a poljski predsjednik Andrezj Duda ‘primjerom nacionalnog egoizma koji potpuno zanemaruje interese drugih država’. Taj bijes, dakako, usmjeren je prema Njemačkoj, koja bi realizacijom ovog projekta postala de facto distribucijski centar za ruski plin u sjevernoj i središnjoj Europi. Taj novi savez, sazdan u jeku sankcija Rusiji zbog aneksije Krima i deklarativnih pokušaja Europske komisije da stvori jedinstvenu europsku energetsku politiku diversifikacije od ruskog plina, poprilično je jasan odgovor svima onima koji smatraju da Europska unija može napustiti model funkcioniranja temeljem sukoba ‘nacionalnih interesa’. Doduše, potpredsjednik Europske komisije zadužen za energetsku politiku Maroš Ševčović već je najavio da će proučiti je li projekt u skladu s europskom regulativom, no poprilično je neizvjesno hoće li imati dovoljno političke snage da zaustavi strateški bitan projekt najveće članice Europske unije i tri moćne energetske kompanije. Uostalom, Ševčović je Slovak, a baš bi Slovačka mogla biti jedna od glavnih žrtava Sjevernog toka, s obzirom da bi zemlja mogla ostati bez stotina milijuna eura od tranzitnih prihoda, ali i biti suočena s višom cijenom plina u budućnosti.

Kad je prije nekoliko mjeseci Rusija najavila kako planira u potpunosti prestati transportirati plin kroz Ukrajinu do 2020., slovačka vlada tvrdila je da je to nemoguće, jer ima važeći ugovor sve do 2028. Nakon potpisivanja ugovora o Sjevernom toku 2, više nitko nije siguran. Ipak, najviše razloga za zabrinutost imaju u Ukrajini. Opskrba i tranzit prirodnog plina sama su srž turbulentnih odnosa koje je ta država imala s Rusijom, a suštinski i uzrok goleme krize u kojoj se ta država nalazi. Puno desetljeće i pol nakon raspada Sovjetskog Saveza, Ukrajina je ujedno bila i najveći uvoznik ruskog plina i glavna država za njegov tranzit prema tržištima zapadne Europe. S jedne strane, kroz Ukrajinu je svake godine teklo oko 80 milijardi prostornih metara plina za Europu (za usporedbu hrvatska godišnja potrošnja iznosi oko 3 milijarde), dok je sama Ukrajina trošila između 40 i 50 milijardi kubika ruskog plina. Ta međuovisnost, u kombinaciji s brojnim korupcijskim aranžmanima i netransparentnim ugovorima, bila je trajni izvor nestabilnosti u odnosima Rusije, Ukrajine i Europe, a vrhunac se dogodio 2008. velikom plinskom krizom kad je Rusija zbog navodnog neplaćanja prekinula transport plina. Europska unija je reagirala, privremeno ugasila krizu, no sukob je tinjao dalje. Ruski Gazprom intenzivno je počeo razvijati strategiju diversifikacije pravaca opskrbe prema Europi, a prvi rezultat te nove strategije bio je Sjeverni tok - plinovod kojim je ruski plin dopremljen izravno velikim potrošačima u Njemačkoj.

Iako predstavljen kao beskrupulozan diktator Moamer el Gadafi je od Libije, koja je bila jedna od najsiromašnijih zemalja, stvorio naciju sa najvišim standardom u Africi.

Od kada je počela libijska revolucija, većina medija Moamera el Gadafija predstavljala je kao zločinca i diktatora koji ugnjetava sopstveni narod.

Danas znamo da nije baš sve bilo onako kako je to prikazivala medijska mašina i da su neka dostignuća Gadafijeve vladavine sve vreme prećutkivana.

Prema sistemu koji je Gadafi razvio dolaskom na vlast, obrazovanje i zdravstvena zaštita su bili besplatni u Libiji. Pre dolaska Gadafija na vlast, samo 25 odsto stanovništva bilo je pismeno. Danas 83 odsto Libijaca čita i piše, a 25 odsto ima fakultetsku diplomu.

Ukoliko bi neki građanin odabrao da se bavi zemljoradnjom, od države bi dobio kuću sa zemljom, poljoprivrednu opremu, seme i goveda, kako bi započeo biznis i sve to bespovratno.

Malo je poznato da u Libiji nisu postojali računi za struju, a nisu postojale ni kamate na kredite u bankama koje su sve bile državne.

Gadafiju je najviše zamerano da krši ljudska prava u Libiji, a malo je poznato da je naredio da dok god svaki Libijac ne dobije kuću neće ni njegova porodica. Tako je Gadafijev otac preminuo, a da je još uvek živeo u šatoru.

Gadafi je izlazio u susret mladencima. Tako je svaki mladi bračni par dobijao od države po 50.000 američkih dolara kako bi kupio stan i zasnovao porodicu.

Finski predsjednik Sauli Niinistö komentirao je u razgovoru za medije situaciju u Siriji te istaknuo da je ruski pristup rješavanju te krize bio ispravan te kako je šteta što Zapad nije želio slušati. Rekao je kako je Rusija bila spremna surađivati sa Zapadom oko Sirije, ali SAD i Britanija su bili zainteresirani samo za rušenje Assada.


Naglasio je kako bi rješavanje sirijske krize bio važan korak u rješavanju izbjegličke krize u Europi.


"Rješavanje ovog problema ne ovisi o smještanju izbjeglica, rješenje se nalazi negdje drugdje. Ranije su postojale naznake da bi Rusija i SAD mogli pronaći zajedničko rješenje za sirijsku krizu, vjerujem da bi to bila dobra stvar", rekao je finski predsjednik Sauli Niinistö.

Velika Britanija nastavlja da ignoriše zahteve UN tako što prodaje oružje državama u kojima se deca koriste kao vojnici ili gde su najmlađi mete ratnih dejstava. U Londonu se u četvrtak otvara najveći svetski sajam naoružanja i bezbednosne opreme u prkos pozivu UN upućenom britanskoj vladi da "odmah zabrani" navedenu prodaju.

Dnevni list "Gardijan" piše da je britanska vojna industrija u poslednjih pet godina prodavala oružje i opremu u 19 od ukupno 23 države koje su UN označile kao teške prekršioce dečjih prava i u kojima se koriste deca vojnici.

Otkriveno je i da je u periodu od juna 2010. do marta 2015. britanska vlada odobrila vojne dozvole vredne više od 735 miliona funti državama koje se nalaze na crnoj listi UN Komiteta za prava deteta.

Nove sumnje u vezi s odnosima vlade i britanske vojne industrije pobuđene su potvrdom da su predstavnici nekoliko režima osuđenih zbog kršenja ljudskih prava dece dobili zvanične pozivnice za londonsku Izložbu odbrambene i bezbednosne opreme.

Među pozvanima koji su na udaru kritika aktivista zbog teških kršenja ljudskih sloboda nalaze se Angola, Azerbejdžan, Mali, Egipat, Kazahstan i Tajland.