Ne znam jeste li kad zamišljali kako izgleda prosječan dan u životu istraživača humanista/filologa. I, da, dobro sam upoznat s predrasudom o tome da je rad unutar tog znastvenog polja više-manje izjednačen s oksimoronom budući da sam i sam imao prilike iskusiti ih na svojoj koži kao pripadnik takve struke. Stoga odgovorno tvrdim da je to daleko od istine (barem u većini slučajeva) i da razloge gotovo nikakve recepcije unutar javnog diskursa treba tražiti u odgovornosti medijske scene, ali i samog akademskog miljea koji se pod naletom tržišno-gospodarske paradigme samoodrživosti dobrano trudi humanističke znanosti etiketirati kao nepotrebo skupe atavizme zaboravljenih vremena.

Veći dio znanstvenika takve provenijencije vrlo je zaposlen i to svaki dan. Ono čime se oni bave poglavito je skriveno u knjižnicama. Zavirite li u bilo koju knjižnicu koja drži znastveno relevantnu građu, sigurno ćete pronaći barem tucet ljudi zakopanih u brda knjiga koji bjesomučno nešto piskaraju ne bi li iskoristili svaku bjelinu za informaciju koja bi im mogla biti od koristi. Zamslite sad da se takve institucije zatvore. Najvjerojatniji scenarij uključivao bi masu nezaposlenih znastvenika (i studenata) i veliko zadovoljstvo tabora koji navija za gašenje znanosti duha.

Upravo ću vam otkriti malu eksluzivu. Neće promijeniti ničiji svijet, ali i dalje je sadržaj izjave eksluzivan. Autor ovog teksta nakon dugih vaganja odabrao je Humboldtovo sveučilište u Berlinu za nastavak svog akademskog puta i nemalo se začudio kad je pročitao vijest da će veći dio jedne od najvećih njemačkih knjižnica biti vrlo teško ili nikako dostupan zainteresiranoj javnosti.

Kontroverzni TTIP, skraćenica iza koje se krije Transatlantski trgovinski sporazum između SAD-a i Europske unije, još uvijek je u fokusu javnosti, a cijeli sporazum nerijetko se naziva „dogovorom o kojem ovisi naša budućnost“. Stoga su prije desetak dana redakcije portala Lupiga.Com i Forum.tm, svoje čitatelje pozvali da pitaju sve što ih zanima o TTIP-u. Od vaših pristiglih pitanja odabrali smo njih deset i postavili ih europarlamentarcu Davoru Škrlecu, jednom od rijetkih domaćih političara koji je pokazao konkretniji interes za ovu temu i koji je uspio dobiti dozvolu pristupa sigurnoj sobi u Bruxellesu u kojoj su pohranjeni pregovarački dokumenti. Evo što je odgovorio na vaša pitanja.

Radi li se ovdje o diktaturi kapitala i zašto su pregovori skriveni od javnosti?

- Radi se povezivanju dvije jake ekonomije kao geopolitičke protuteže partnerstvu koje nastaje u Aziji između Rusije i Kine. Sjedinjene Američke Države paralelno vode pregovore s pacifičkim državama u koje nije uključena Kina, te je i to razlog zbog kojih se pregovori o pojedinim pregovaračkim poglavljima događaju što je moguće više skriveni od javnosti. Razlozi poput industrijskih tajni, intelektualnih i patentnih prava mogu djelomično opravdati tajnost u pojedinim poglavljima. Čak nije problem u tajnosti samog pregovaranja, koliko u tajnosti pregovaračkih stavova, rezultatima i problemima u pregovaračkom postupku, mogućim ustupcima, ali i u uvjeravanju javnosti o koristima od sporazuma bez kvalitetne podloge.

Odakle tolika tajnovitost oko ovog sporazuma imajući u vidu u kolikoj mjeri njegove odredbe mogu utjecati na egzistenciju običnih građana koji žive od svojih plaća? Kako se to uklapa u širu sliku paradigme demokracije u Europi? Znajući da daleko najveći broj lobista koji djeluju u i oko EU parlamenta dolazi upravo iz korporativnog miljea, a ne građanskih udruga i građana pojedinaca, je li to znak da demokracija postaje i u EU princip jedan euro - jedan glas, a ne jedan građanin - jedan glas?

- Europska unija je razvila niz mehanizama koji jako uključuju građane i zainteresiranu javnost u postupcima javnog savjetovanja koji su ujedno potkrijepljeni ozbiljnim analizama kako će prijedlog promjena utjecati na gospodarstvo, okoliš i ljudska prava - odnosno održivi način. Način kako su započeli i kako se vode pregovori previše nas podsjeća na povijesni stil pregovaranja i opravdano se bunimo da se narušavaju uspostavljeni standardi za donošenje odluka u EU. Uočavam da je Europska komisija kao glavni pregovarač s naše strane počela ispravljati tu pogrešku.

Predsjednik Rusije Vladimir Putin izjavio je danas da se treba zamisliti nad posljedicama neofašizma, radikalnog nacionalizma, antisemitizma i rusofobije koji jačaju u nizu zemalja svijeta.

"Nažalost, sada u mnogim krajevima svijeta diže glavu i neofašizam, na vlast žele doći radikalni nacionalisti, jača antisemitizam, svjedoci smo i rusofobije", rekao je on u Jerevanu na ceremoniji spomena žrtvama genocida nad Armencima.

Prema Putinovim riječima, treba postaviti pitanje zašto se to događa i što je uzrok tome.

"Prije nego što se bilo što poduzima u kritički važnim krajevima svijeta treba se prije svega zamisliti nad time što će biti dalje, razmisliti o posljedicama", istaknuo je šef ruske države.

Sjedinjene Američke Države očekuju da će aktuelna konfrontacija sa Rusijom potrajati barem do 2024. i da će uključivati više pravaca, kako predviđa nacrt revizije politike prema Moskvi koju priprema Vašington, navode svjetski mediji.

Vašington, pri tome, želi da osigura podršku svojih evropskih saveznika za dalje jačanje pritiska na Moskvu, piše danas sajt „Raša tudej“.

Očekivani diplomatski i ekonomski „rat iscrpljivanjem“ pominje se u dokumentu o preispitavanju politike prema Rusiji koji trenutno priprema Selest Volander, specijalni pomoćnik predsjednika Baraka Obame i zvaničnik Savjeta za nacionalnu bezbjednost zadužen za Rusiju i Evroaziju, prenosi italijanski list „Stampa“.

Italijanski dnevnik navodi da je detalje o predstojećoj promjeni politike SAD prema Moskvi saznao iz nacrta koji je Vašington poslao vladi u Rimu kako bi koordinisali buduće napore.

Američke diplomate kažu da je Rusija promijenila svoj kooperativni stav koji je zauzela poslije raspada Sovjetskog Saveza i da sada koristi silu za odbranu svojih nacionalnih interesa, navodi list.

Promjeni doprinosi i ličnost ruskog predsjednika Vladimira Putina koji će, kako Vašington očekuje, ostati na vlasti barem do 2024. godine.

Rusija je ključni globalni igrač, a predstavljanje Moskve kao pretnje globalnoj stabilnosti je „apsurdno”, izjavila je predsednica Argentine Kristina Fernandez de Kiršner.

U ekskluzivnom intervjuu za „Raša tudej”, ona je naglasila da je unipolarni svet, u kome važi pravilo da se zakoni jedne zemlje nameću kao univerzalni zakoni za sve druge zemlje, stvar prošlosti.

„Predstavljanje Rusije kao pretnje meni izgleda apsurdno”, rekla je Kiršnerova, preneo je portal Sputnjik.

Kiršnerova je istakla da niko nema pravo da proglasi „monopol prijateljstva” i dodala da je Argentina slobodna da sama izabere strateškog partnera.

Argentinska predsednica sastala se danas sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom u Moskvi.

Posle sastanka dve strane su potpisale niz sporazuma o strateškoj saradnji.

Koalicija arapskih zemalja, predvođena Saudijskom Arabijom, objavila je kraj akcije bombardovanja šiitskih pobunjenika Hutija u Jemenu, navodeći da je „pretnja” koju su oni predstavljali uklonjena i da sada počinje nova, politička faza borbe.


Portparol koalicije, general Ahmed Al-Asiri objavio je „kraj operacije” vazduhoplovnih snaga na zahtev predsendika Jemena i Vlade.

Vojna intervencija arapske koalicije protiv pobunjenika Hutija koji imaju podršku Irana, počela je 26. marta u Jemenu na zahtev jemenskog predsednika Abd Rabo Mansura Hadija koji je pobegao u Saudijsku Arabiju pred ofanzivom pobunjenika.

Portparol nije isključio mogućnost da koalicija i dalje interveniše da spreči kretanje pobunjenika. On je rekao da će pomorska blokada ostati.

Koalicija je najavila početak nove faze nazvane „Povratak nade” za obnavljanje političkog procesa u Jemenu, isporuku humanitarne pomoći i borbu protiv terorizma u zemlji u kojoj je aktivna Al Kaida.


Po saopštenju saudijskog Ministarstva odbrane, vazduhoplovna ofanziva je eliminisala pretnju od pobunjenika po Saudijsku Arabiju i druge susedne zemlje.

U saopštenju se navodi da je uništeno teško naoružanje, među kojima balističke rakete koje su zaplenili borci Hutija i snage bivšeg jemenskog predsednika Alija Abdalaha Saleha.

Hutiji su u septembru osvojili Sanu i velike delove Jemena, uz pomoć bezbednosnih snaga lojalnih bivšem predsedniku Aliju Abdulahu Salehu.

Ministarstvo odbrane Donjecke Republike objavilo je da Kijev sprema provokacije protiv DNR i LNR za vreme praznovanja Dana Pobede u Donbasu.

Portparol ministarstva Eduard Basurin izjavio je da u Donjecku ne isključuju mogućnost da u napadima i provokacijama ukrajinskih snaga mogu uzeti učešća i strani vojnici i instruktori koji su počeli da obučavaju pripadnike ukrajinske armije i nacionalne garde.

Basurin je naglasio da su strani instruktori već pripremili od ukrajinskih nacionalista jedinicu od 300-500 ljudi koja će izvoditi diverzntsko-izviđačke akcije i radi tog biti upućena u jedan gradić u blizini Luganska.


Ta jedinica će, prema njegovim rečima, imati zadatak da „glumi” da je jedinica Oružanih snaga Rusije.


Istovremeno se oglasio prvi ministar odbrane DNR Igor Strelkov i upozorio:

„Vreme je da se potpuno napusti koncepcija stvaranja „velikog Pridnjestrovlja”. Treba sa okretati oslobađanju cele Ukrajine od neonacista. U suprotnom, rat se nikada neće završiti”.

Nekoliko stranaka, nevladinih organizacija, članova parlamenta, društvenih delatnika i javnih ličnosti se pridružilo velikoj inicijativi „Ne rat - ne NATO!“ kojom se zahteva izlazak Italije iz članstva u NATO alijansi.

Do sada, ovu peticiju je potpisalo šest hiljada ljudi, a inicijatori peticije su veoma zadovoljno odzivom i smatraju da će ogroman broj ljudi potpisati ovu peticiju, te da će postići cilj izlaska Italije iz NATO alijanse.

Protiv NATO alijanse je žestoko istupila i stranka Liga severa, kao i udruženje „Levica, ekologija, sloboda“, te organizacija „5 zvezda“.

Protivnici članstva Italije u NATO ističu da članarina u NATO alijansi košta 52 miliona evra dnevno i takav trošak ocenjuju suludim i bespotrebnim.

„Ukoliko se dodaju troškovi na oružane snage Italije, ta cifra dostiže 100 miliona evra dnevno.“ - kaže poznati italijanski publicista Manlio Diluči.

„Pored ekonomskog, tu je važan i moralni aspekt. Rukama NATO alijanse, odnosno, našim rukama su izvršeni pokolji i bombardovanja u Iraku, Jugoslaviji, Libiji, Afganistanu...“ - objašnjava Diluči.

Paola de Pin, senator u parlamentu, podnela je u februaru ove godine dokument i zakonski predlog u italijanski parlament da se izvrše potrebne reforme vojnog zakonodavstva koje bi omogućile izlazak iz NATO alijanse.

Sve veće je nezadovoljstvo građana Italije zbog učešća italijanskih vojnika u akcijama NATO-a širom sveta.

Češki predsednik Miloš Zeman rekao je danas da bi bilo koji ruski upad u oblast Baltika bilo samoubistvo za Moskvu i uvuklo bi NATO u borbe.

Češki predsednik, poznat po svojim proruskim pogledima na konflikt na istoku Ukrajine, rekao je za američku agenciju AP da ruski predsednik "Vladimir Putin nije samoubilački nastrojen" i da je svestan "posledica koji bi takav napad imao".

Baltičkim zemalja Moskva je urpavljala skoro pet decenija posle Drugog svetskog rata i one strahuju da bi Rusija mogla da izvrši upad poput onog u Ukrajini, preneo je AP i podseća da Letonija i Estonija imaju veliki broj pripadnika manjine koja govori ruski.

Zeman je rekao i da ne bi imalo ekonomskog smisla za Rusiju da pripoji sebi istočnu Ukrajinu, gde se proruske snage sukobljavaju sa ukrajinskom vojskom.

Poznati američki političar Ron Pol je izjavio da Bela kuća vodi dvoličnu politiku i primenjuje dvostruke standarde u svom odnosu na rat u Ukrajini, posebno ističući slučajeve političkih ubistava.

„Kako je moguće da u trenutku dok se dešavaju politička ubistva u Ukrajini, SAD dostavlja oružje, šalje vojne instruktore i pomaže toj zemlji, a pri tome se još navodno zalaže i za mirno rešenje ukrajinskog rata?!“ - pita Ron Pol.


Ron Pol je istakao da je njemu neshvatljivo da Bela kuća ćuti povodom političkih ubistava u Ukrajini, misleći na ubistva ukrajinskog novinara Oleša Buzina i bliskog saradnika Viktora Janukoviča, Olega Kalašnjikova.

„Kada je ubijen opozicionar Boris Njemcov u Moskvi, Bela kuća je bila veoma glasna, tražila je istragu, pa čak za ubistvo optuživala i sam Kremlj, a sada u slučaju političkih ubistava u Ukrajini, Bela kuća je zaćutala.“ - kaže ovaj američki političar.