Sasvjetnik predsjednika Bidena za nacionalnu sigurnost upozorio je u nedjelju da bi Islamska država mogla izvesti napad tijekom evakuacije tisuće Amerikanaca i afganistanskih saveznika iz međunarodne zračne luke u Kabulu.

"Prijetnja je stvarna. Akutno je", rekao je Jake Sullivan, savjetnik za nacionalnu sigurnost.

Ni Sullivan ni drugi visoki američki vojni ili obavještajni službenici nisu dali detalje o prijetnjama Islamske države. No, sadašnji i bivši dužnosnici kažu da se prijetnje kreću od raketnog napada na transportni avion tijekom slijetanja ili polijetanja do kamiona napunjena eksplozivom ili bombaša samoubojica koji su se infiltrirali u gomilu izvan zračne luke.

Biden je u petak kazao da su američke vojne i protuterorističke službe pomno pratile prijetnje ISIS-a, napominjući da je u Kabulu i drugim lokacijama pušteno na tisuće zatvorenika. Iako je malo vjerojatno da bi talibani svjesno pustili na slobodu borce Islamske države, zbog kaosa u Afganistanu oslobođen je velik broj zatvorenika, među njima i neprijatelja talibana.

Umjesto borbe protiv terora, rat protiv terora je samo podstakao terorizam. To je dimna zavjesa za SAD da zadrži svjetsku dominaciju i zadrži Kinu pod kontrolom, kao i odličan izgovor za vojnoindustrijski kompleks da i dalje stvara bogatstvo.

Rat protiv terorizma počeo je prije dvadeset godina nakon napada 11. septembra. Pentagon je krenuo u rat protiv Al Kaide i njihovih pokrovitelja, talibana. Zaista čudan razvoj događaja, budući da su Al Kaidu sami stvorili. Niko drugi nego Hillary Clinton, tadašnja američka državna sekretarka, priznala je da se bore protiv terorista koje su sami stvorili i sami finansirali.


Avganistan se pokazao samo kao početak. Strane intervencije Zapada u Iraku i Siriji stvorile su terorističke grupe poput IS i Jabhaat al-Nusre. Rat protiv Libije doveo je do haosa u cijelom regionu i dao krila brojnim džihadističkim grupama. Opljačkali su libijski arsenal oružja, pokrenuvši svete ratove u brojnim susjednim zemljama. Danas su fundamentalističke terorističke grupe aktivne u deset afričkih zemalja.

Oni koji ne žele ili su zabrinuti zbog primanja vakcine protiv Covida-19 treba da budu ohrabreni i podstaknuti da zasuču rukave, rekao je ruski predsjednik Vladimir Putin, istovremeno se boreći protiv prinude i zastrašivanja.

Govoreći u nedjelju u okviru sastanka sa članovima vladajuće stranke Jedinstvena Rusija, uoči parlamentarnih izbora sljedećeg mjeseca, Putin je odao počast onima koji stoje iza akcije imunizacije. "Moramo učiniti sve što možemo da prevaziđemo ovu pandemiju", rekao je on, "a najbolji alat koji imamo u ovoj borbi je vakcinacija."

Međutim, u isto vrijeme, predsjednik je insistirao na tome da ne smije biti "nametanja" vakcine javnosti, te da "treba pružiti obrazloženje za primanje vakcina radi zaštite od Covida-19". Prema Putinovim riječima, "moguće je i potrebno stvoriti različite vrste podsticaja" kako bi se povećao broj ljudi željnih imunizacije, a to je bolje od strogih pravila i nepotrebnog pritiska.

Ruski ministar zdravlja Mihail Muraško u petak je objavio da je više od 43 miliona ljudi primilo jednu od četiri domaće vakcine protiv koronavirusa. Međutim, ovaj broj, rekao je, "još nije dovoljan" i "osjećat ćemo se sigurnije kada broj ljudi koji imaju zaštitu od infekcije dostigne više od 80 %". Trenutno je skoro jedan od četiri Rusa vakcinisan protiv virusa i nije jasno koliko je još njih, širom zemlje, razvilo antitijela nakon što su bili zaraženi virusom.

Prva konferencija za novinare talibana, nakon geopolitičkog zemljotresa prošlog vikenda, koju je vodio portparol talibana Zabihulah Mudžahid, sama po sebi je promenila igru.

Evo dobrog sažetka ključnih izjava talibana. Ovo su ključna rešenja:

• Nije problem da se žene obrazuju sve do fakulteta i da nastave da rade. Samo treba da nose hidžab, kao u Kataru ili Iranu. Ne moraju da nose burku. Talibani insistiraju da će "sva ženska prava biti zagarantovana u granicama islamskog zakona".
• Islamski emirat ''nikome ne preti'' i nikoga neće tretirati kao neprijatelje.
• Uslediće opšta amnestija, uključujući ljude koji su radili za bivši sistem koji je bio usklađen sa NATO-om. Na primer, prevodioci neće biti uznemiravani i ne moraju da napuštaju zemlju.
• Bezbednost stranih ambasada i međunarodnih organizacija je prioritet. Talibanske specijalne snage bezbednosti štitiće i one koji napuštaju Avganistan i one koji ostaju, podseća u svom autorskom tekstu za Azija tajms brazilski novinar Pepe Eskobar.
• Biće formirana jaka inkluzivna islamska vlada. "Uključujući" je kôd za sudjelovanje žena i šiita.
• Strani mediji će i dalje nesmetano raditi. Talibanska vlada dozvoliće javnu kritiku i debatu. Ali ''sloboda govora u Avganistanu mora biti u skladu sa islamskim vrednostima".
• Islamski emirat talibana želi priznanje od strane međunarodne zajednice . Velika većina Evroazije i globalnog juga će to ipak priznati.

Ruski predsjednik Vladimir Putin kritizirao je ideju Zapada da izbjeglice iz Afganistana smjesti u države srednje Aziju dok su u procesu dobivanja viza za SAD i Europu.

"Naši zapadni, nazovimo ih, partneri uporno postavljaju pitanje smještanja izbjeglica u zemlje Srednje Azije prije nego što dobiju vize iz Sjedinjenih Američkih Država ili nekih drugih zemalja", rekao je na današnjem sastanku s članovima svoje stranke, prenosi TASS.

"Misle da ih mogu poslati bez viza našim susjedima srednjoazijskim državama, ali odbijaju ih primiti u svoje zemlje bez viza? Kakav je to ponižavajući pristup rješavanju ovog pitanja?", upitao je ruski predsjednik.

Putin je dodao da će se o ovom pitanju razgovarati na sastanku Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB) i da Rusija je u stalnom kontaktu s partnerima iz republika Srednje Azije.

Te države na ovaj ili onaj način naši su najbliži partneri i saveznici. Dijelimo zajedničke granice i nemamo viznih ograničenja. Zamislite da su izbjeglice ušle u bilo koju od ovih zemalja. Tko je tko među tim izbjeglicama, kako znamo? Možda ih bude tisuće ili čak stotine tisuća, a možda čak i milijun. Dok mi i naši najbliži saveznici nemamo čak ni vizna ograničenja. Što će biti s našom zajedničkom granicom? Duga je tisuće kilometara! Može se prijeći automobilom ili čak jahanjem magarca kroz stepu. Što ćemo učiniti s tim?" upitao je Putin.

Ruski čelnik opisao je osiguravanje nacionalne sigurnosti po ovom pitanju jednim od najvažnijih i prioritetnih zadataka.

Čini se da su ukrajinske vlasti spremne da napuste sporazume koji su nekada uspjeli da zaustave sukob na istoku zemlje, rekao je ruski predsjednik Vladimir Putin, pozivajući Njemačku da "izvrši pritisak" na njih i da to spriječi.

Govoreći tokom zajedničke konferencije za novinare nakon razgovora Kremlja sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel u petak, Putin je podigao uzbunu zbog akcija Kijeva.

"Dovoljno je pogledati izjave najviših zvaničnika države: one pokazuju da Kijev ne želi da ispuni sporazume iz Minska", rekao je predsjednik.

Novi zakon koji trenutno razmatra ukrajinski parlament, nazvan "O prelaznom periodu", posebno je zabrinjavajući, naglasio je Putin. Njegovo usvajanje bi "de-fakto značilo jednostrani izlazak Ukrajine" iz Minskog sporazuma koji su Kijev, Moskva i samoproglašene republike Lugansk i Donjeck potpisali još 2015. godine. Između ostalog, zakon predviđa "de-okupaciju" otcjepljenih teritorija, eksplicitno označavajući samoproglašene antikijevske vlasti i trupe kao "okupatori".

"Nadajmo se da će gospođa Merkel izvršiti pritisak na ukrajinske vlasti i da se zakoni neće usvojiti", rekao je Putin.

Britanski premijer Boris Johnson rekao je da će Velika Britanija raditi s talibanima na "pronalaženju rješenja za Avganistan", te je branio ministra vanjskih poslova Dominica Raaba, koji je bio na odmoru kada je Kabul pao pod islamističke militante.

"Ono u šta želim uvjeriti ljude je to da će se naši politički i diplomatski napori da pronađemo rješenje za Avganistan, raditi s talibanima, naravno ako bude potrebno, nastaviti", rekao je Johnson novinarima u petak.


Nakon burnog napretka širom Avganistana nakon povlačenja SAD koje je počelo u maju, talibanski borci su ušli u glavni grad Kabul prije manje od nedelju dana, što je izazvalo sukob zapadnih vlada da evakuišu svoje građane preko međunarodnog aerodroma Hamid Karzai.

Hospitalizacija istaknutog oporbenog političara Alekseja Navaljnog bila je planirana provokacija s ciljem diskreditacije Rusije. To stoji u tekstu Ministarstvu vanjskih poslova objavljenom dan prije prve godišnjice incidenta.

Navaljni, poznati borac protiv korupcije i vođa prosvjeda, razbolio se prošlog kolovoza na letu iz Tomska za Moskvu. Nakon hitnog slijetanja, odmah je hospitaliziran u sibirskom gradu Omsku. Dva dana kasnije, nakon zahtjeva njegove obitelji i suradnika, aktivist je odvezen u Njemačku na liječenje u berlinsku kliniku Charité.

Ubrzo nakon toga, njemačke vlasti objavile su da je oporbenjak otrovan živčanim sredstvom iz grupe Novičok, što su kasnije navodno potvrdili laboratoriji u Švedskoj i Francuskoj. Liječnički tim u Omsku poriče da je u tijelu Navaljnog pronađen otrov.

Prema ruskom ministarstvu vanjskih poslova, cijelu je priču Zapad unaprijed izradio.

"Radnje koje su njemačke vlasti i njihovi saveznici poduzeli u posljednjih 12 mjeseci jasno ukazuju na to da je protiv naše zemlje izvršena planirana provokacija", tvrdilo je ministarstvo. "Ovaj laskavi zaključak temelji se na sljedećim objektivnim činjenicama."

Amerikancima nije prvi put da na brzinu pakuju kofere i glavom bez obzira beže kući. Pritom ostavljaju haos za sobom koji ishodi hiljadama mrtvih. To nije slučaj okupacije koja se završava pobedom domaćih snaga i odlaskom okupatora. To je mnogo gori slučaj projekta "gradnje države" (building the state), štaviše "demokratske države", isključivo sa domaćim korumptivnim ljudskim materijalom sa kojim postmoderni okupator lako nalazi zajednički jezik. Posle bežanije civilizatora, stupa osvetničko nasilje oružanog pobednika usmereno na širok i neodređen krug sumnjivih koji su se snašli u novom okruženju zapadnih tzv. vrednosti. Zlo nije statičko, već stalno napreduje. Postaje tema za sebe, bez pitanja o njegovom korenu.

Izveštaji kažu da se u Avganistanu sve dogodilo za dve nedelje - od pada prvog sela do pada Kabula. Za tako kratko vreme ode hiljadu milijardi dolara uloženih u projekat vesternizacije jedne tradicionalne muslimanske države. Izvorno opravdanje je bilo - borba protiv svetskog terorizma koji je svoj centar imao u Avganistanu. A onda slede Irak, Sirija, Libija i Jemen. Ni Sadam, ni Asad, ni Gadafi nisu imali veze sa Bin Ladenom, ni sa Al kaidom, mudžahedinima ili Islamskom državom. Naprotiv, ako su ove terorističke organizacije ulazile na prostore ovih država (slučaj Iraka i Sirije), one su vodili borbu protiv njih. U Siriji je opozicioni Nusra front, direktno finansiran od američke vlade, delovao zajedno sa tzv. Islamskom državom protiv režima. Ta tvorevina našla je prostorno utočište u Iraku tek pošto je Sadam Husein bio obešen.

Milijarde dolara ulagane su u zapadni geopolitički projekat vladavine svetom, što je trebalo da se vrati u vidu zamašnih postmodernih tantijema. U Iraku i Libiji iza tepiha bombradera sa i bez posade, iza haj-tek vojski iz SAD, Britanije i drugih NATO-zemalja, išle su zapadne naftne kompanije. U Avganistanu, velika prostranstva maka bila su pod kontrolom združene američke i novoavganistanske vojske. Vest od istorijskog značaja je da danas tamo više nije nijedna od njih. To da su ovi tokovi planetarnog nasilja i pljački, umotani u civilizatorsko ruho, prošli mimo sistema UN više niko ne pominje.

Da je dvadesetgodišnja vojna (i svaka druga) intervencija Zapada na čelu sa Sjedinjenim Državama u Afganistanu doživjela neslavni kraj, to je potpuno jasno. Ma koliko se (instruirani) posebni izvjestitelji iz Kabula trudili uvjeravajući kako je ovo što se upravo događa (dogodilo), a to je da talibani preuzimaju kontrolu nad cijelom zemljom, bilo 'nezamislivo', koliko god će se stručnjaci za (dez)informiranje javnosti truditi da evidentni poraz prikažu toj javnosti čak i kao pobjedu, činjenice ništa i nitko ne može izmijeniti.

A činjenice su ove. Nakon napada na newyorške 'blizance' (nebodere Svjetskog trgovinskog centra) u rujnu 2001. Sjedinjene Države krenule su u 'križarski pohod' protiv globalnog terorizma, primarno protiv Al Quaide i njezinog vođe Bin Ladena. Preuzimajući vodeću ulogu, a što u američkom poimanju stvari znači ulogu onoga tko određuje i koga se sluša. Kako je upravo Amerika stvorila (i to doslovno) afganistanske talibane i Al Quaidu sa zadatkom da sovjetskim trupama koje su držale Afganistan pod okupacijom prirede 'drugi Vijetnam' (imajući pred očima svoj poraz u Južnom Vijetnamu) bilo je i logično da prvi udar osvete (vlastitom 'čedu' koje se otelo kontroli) bude usmjeren na Afganistan. To se još i moglo, ako ne opravdati međunarodnim pravom, a ono barem shvatiti potrebom napadnute države da se brani. Slanje trupa u Afganistan bilo je već druga priča. To je značilo okupaciju te zemlje (Sovjeti su, mada bolno, ipak na vrijeme shvatili i organizirano se povukli iz Afganistana) i ulaženje u proces toliko omiljen američkim stratezima, proces 'formiranja nacije' (nation building), drugim riječima preslikavanje modela zapadne neoliberalne demokracije na zemlju u kojoj za to nisu postojali ama baš nikakvi uvjeti. No, takve 'sitnice' Washington u pravilu ne zabrinjavaju. Glavno je uspostaviti vladu od okupatoru sklonih ljudi i održati višestranačke izbore. Pokazat će se, međutim, da to nije dovoljno.

U okupaciji Afganistana Amerikance je pokorno slijedio Atlantski pakt, organizacija koja se ionako - mada se nitko na Zapadu neće usuditi to priznati - od obrambenog saveza ograničenoga na Evropu pretvorila u udarnu pesnicu američke politike širom svijeta (odnosno tamo, gdje se Amerikanci ne odluče samostalno intervenirati). Umjesto da se posegnulo za uzorom onoga Afganistana (za to vrijeme i u tome podneblju napredne zemlje) iz vremena vladavine kralja Mohameda Zahir Shaha, kada je - na primjer - školovanje ženske djece i aktivna uloga žena u društvu bilo nešto posve normalno - krenulo se 'od početka', kao da ništa prethodno nije postojalo. Vraćene su spomenute vrijednosti iz kraljevskog perioda, što je uporno isticano kao nešto senzacionalno i novo, poslani su instruktori koji su - i opet po američkom uzoru - formirali i obučavali policiju, vojsku, specijalne snage, isporučena je golema količina vojne opreme i naoružanja, formirana je - na papiru barem - konstrukcija demokratskog Afganistana, primjerena (naglašavamo: samo na papiru) svakoj demokratskoj zemlji Zapada, s time da je sve to funkcioniralo, bolje je reći: stvaralo privid funkcioniranja pod zaštitom stranih trupa.