Suverenija Nemačka mogla bi da bude ona grančica koja će slomiti preopterećenu kičmu američkog hegemona. A ključ nemačkog suvereniteta je u Moskvi

Prethodne nedelje smo prešli neophodne istorijske i geopolitičke stepenike za davanje odgovora na pitanje zašto Rusija nervira Zapad. A onda je, prošlog petka, tik pred početak godine metalnog bivola, pukla bomba koju je, sa uobičajenim samopouzdanjem, bacio ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov.

U intervjuu sa popularnim TV voditeljem Vladimirom Solovjevim - čiji je pun transkript objavilo rusko Ministarstvo spoljnih poslova - Lavrov je rekao da Moskva "mora biti spremna" za mogući "raskid sa Evropskom unijom".

Zlokobni raskid bila bi direktna posledica novih sankcija EU, naročito onih "koje stvaraju opasnost za našu ekonomiju, uključujući one najosetljivije oblasti". A potom je usledilo zakucavanje u stilu Sun Cua: "Ukoliko želite mir, pripremite se za rat".

Lavrovljeve poruke

Portparol Kremlja Dmitrij Peskov se nakon toga postarao da objasni kako su Lavrovljeve reči izvučene iz konteksta: mediji su se, očekivano, uhvatili za "senzacionalne" naslove. Stoga se Lavrovljev pun, iznijansiran odgovor na pitanje o klimavim odnosima između Rusije i EU mora pažljivo proučiti:

Godine 2020. na forumu u Davosu, njegov osnivač Klaus Švab i princ Čarls od Velsa proglasili su novi kurs za čovečanstvo - Veliko resetovanje.

Plan, koji je najavio princ od Velsa, ima pet tačaka:

1. Osvajanje snova čovečanstva.
2. Obnova ekonomije nakon pandemije kovid-19, što bi trebalo da dovede do početka "održivog razvoja".
3. Prelazak na nenaftnu ekonomiju na globalnom nivou.
4. Nauka, tehnologije i inovacije moraju dobiti novi podsticaj za razvoj.
5. Struktura investicionog bilansa mora biti promenjena - treba povećati udeo zelenih investicija.

U stvari, ovaj program je postao ideologija globalne liberalne elite.

Džo Bajden i njegova administracija došli su u Belu kuću pod istim parolama.

Uslediće novi talas demonizovanja nacionalnih država

Ako se odbace humanistička retorika i naglasak na ekologiji (što je hobi konja princa Čarlsa), program nove faze globalizacije i akcioni plan međunarodne elite u Bajdenovom dobu svodi se na sledeće.

Ljevica je uveliko prihvatila "Zero Covid" kao cilj politike, ali koncept je u osnovi manjkav, jer preuveličava prijetnju i nudi pretjerana rješenja.

Zero Covid? Ko bi mogao biti protiv toga?

Ali iako u početku potpuno uklanjanje koronavirusa zvuči kao prilično atraktivna ideja, đavo je sasvim sigurno u detaljima. Ako je ikada bilo slučajeva da je lijek gori od bolesti, to je to.

Prvi od četiri "ključna koraka" koje britanska grupa Zero Covid navodi za svoju strategiju je: "Potpuno zaključavanje širom Ujedinjenog Kraljevstva sve dok se novi slučajevi u zajednici ne smanje na nulu".

Imajte na umu da za ovo nema vremenskog ograničenja. Teoretski bismo mogli biti zaključani na deset godina, ili čak i duže. Naročito ako "slučajevi" nisu definisani kao ljudi koji imaju simptome i zapravo su bolesni (uobičajena medicinska definicija "slučaja" pre-Covid-a), već kao svi koji imaju pozitivne testove nakon PCR testa visokog ciklusa, sa svim problemima lažno pozitivnih rezultata kada je mala prevalencija. Kao što je SZO (to je Svjetska zdravstvena organizacija, a ne rok bend) izjavila: "Prevalenca bolesti mijenja prediktivnu vrijednost rezultata ispitivanja; kako se prevalencija bolesti smanjuje, rizik od lažno pozitivnih raste".

Zamislite samo koliko će ekonomija biti uništena ako smo u beskrajnim zaključavanjima. Odgovor: Neće biti nikakve ekonomije, osim velike tehnologije na mreži.

Pa, da bi se suprotstavio ovome, četvrti "ključni korak" strategije Zero Covid je "zalog da se garantuje egzistencija svima koji zbog pandemije gube novac". Uzimajući u obzir da su finansijski troškovi zaključavanja procijenjeni na 2,4 milijarde funti dnevno (da ne govorimo o troškovima za naše zdravlje, fizičko i mentalno), to je popriličan novac koji će vlada isplatiti. Odakle će sve to doći?

Koronavirus može se smatrati pobijeđenim tek kad se svi na svijetu cijepe protiv Covid-19, rekla je njemačka kancelarka Angela Merkel, nakon što se sastala s čelnicima G7 na virtualnom summitu u petak.

Obraćajući se novinarima, Merkel je rekla da je u svojim primjedbama skupini naglasila kako "pandemija neće biti gotova sve dok se svi ljudi na svijetu ne budu cijepili," dodajući: "Svi MORAJU sudjelovati."

"Pandemija koronavirusa posebno je pokazala koliko se u svijetu razilazimo."

U petak je čelnica izvršnog tijela EU, Ursula von derLeyen, rekla da će blok izdvojiti 100 milijuna eura (121 milijun dolara) za financiranje uvođenja cjepiva Covid-19 u Africi.

Predsjednik Komisije rekao je da će EU pomagati u "povećanju" proizvodnih kapaciteta na cijelom kontinentu, prema ugovorima o licenciranju cjepiva, kao i u kupnji opreme i obuci osoblja.

27-člani blok također je rekao da će udvostručiti svoj doprinos postrojenju za dijeljenje cjepiva Covax, na milijardu eura.

U međuvremenu će Njemačka doprinijeti 1,5 milijardi eura svjetskim naporima protiv Covid-19, dok će G7 u cjelini izdvojiti 10,3 milijarde eura, od kojih će neki ići prema Covaxu.

Aktivisti organizacija koje se bave ljudskim pravima masovno se ulijevaju u upravu Joea Bidena. Nimalo slučajno. Njihov doprinos pobjedi kandidata Demokratske stranke zaista je ogroman.

Međutim, tek ovih dana postalo je jasno što su stvarno odradili 2020. godine i kako je doista izgledala predsjednička kampanja.

Na primjer, Biden je za pomoćnicu državnog odvjetnika imenovao Vanitu Guptu, šeficu Konferencije za liderstvo u građanskim i ljudskim pravima. Ona se prije nešto više od godinu dana, u studenom 2019., sastala se s Markom Zuckerbergom (Facebook) i Jackom Dorseyem (Twitter), zajedno s drugim aktivistima za ljudska prava. Na tom je sastanku procijenjeno da demokratsko trolanje na Internetu nema uspjeha protiv trampista. I dogovoreno je: da trampiste općenito treba očistiti s društvenih mreža.

Tijekom 2020. godine najistaknutiji konzervativni govornici nestali su iz Internet prostora, nalozi običnih Trumpovih pristaša bili su masovno blokirani. Završilo se tako što je i sam Trump bio "očišćen".

Ipak je, glavna siva eminencija Bidenove kampanje bio Mike Podhorzer (za prijatelje - Poda).

On uopće nije javni političar. Čak je i kao politički strateg poznat samo u uskim krugovima.

Dugi niz godina radio je kao savjetnik predsjednika Američke federacije rada - Kongresa američkih sindikata. A polumafijaške strukture američkih sindikata uvijek su bile pouzdana podrška Demokratskoj stranci.

Trump je zaustavio useljavanje migranata u SAD, na čijoj eksploataciji su masno zarađivali i poslodavci i sindikalni šefovi, pa je Podhorzer još 2019. okupio tisuće bivših dužnosnika Obamine administracije, odvjetnika, aktivista za ljudska prava i rukovoditelja korporacija kako bi stvorili ono što se danas u SAD-u zvanično naziva "zavjera za spas demokracije".

Pod Bidenovim predsjedavanjem SAD-om, Washington se ponovno pridružio programu Global Warming (globalno zagrijavanje) Pariškog sporazuma.

Autor: F. William Engdahl

Dok se Kina glasno zavjetovala da će ispuniti stroge standarde emisije CO2 do 2060. godine, sad će Svjetski ekonomski forum otkriti što će transformirati način na koji svi živimo u onome što čelnik SEF-a Klaus Schwab naziva Velikim resetom. Nemojte se zabuniti. Sve se to uklapa u dnevni red koji već desetljećima planiraju stare bogate obitelji poput Rockefellera i Rothschilda. Brzezinski ga je nazvao krajem suverene nacionalne države. David Rockefeller nazvao ga je "jednom svjetskom vladom". George H.W. Bush ga je 1990. nazvao Novim svjetskim poretkom. Sad možemo bolje vidjeti što nam planiraju nametnuti ako im to dopustimo.

Veliko resetiranje Svjetskog ekonomskog foruma predstavlja uvođenje novog oblika globalne totalne kontrole za 21. stoljeće. "Imamo samo jedan planet i znamo da bi klimatske promjene mogle biti sljedeća globalna katastrofa s još dramatičnijim posljedicama za čovječanstvo. Moramo dekarbonizirati gospodarstvo u malom prozoru koji je još uvijek otvoren i ponovno dovesti svoje razmišljanje i ponašanje u sklad s prirodom", izjavio je osnivač SEF-a Schwab u dnevnom redu iz siječnja 2021. godine. Posljednji su put ovi glumci učinili nešto sličnog opsega 1939. godine uoči Drugog svjetskog rata.

STUDIJE RATA I MIRA

U to je vrijeme Rockefellerova zaklada financirala strogo povjerljivu stratešku skupinu koja je radila u njujorškom Vijeću za vanjske odnose. Bio je poznat pod nazivom Studije rata i mira, a vodio ga je "američki Haushofer", geograf Isaiah Bowman sa Sveučilišta Johns Hopkins. Prije nego što su se njemački tenkovi Panzer uopće zakotrljali u Poljsku, planirali su poslijeratni svijet u kojem će se Sjedinjene Države pojaviti kao jedini pobjednik i zamijeniti Britance kao globalnu hegemonističku silu.

Moskva i Minsk potpisali su sporazum o organizaciji pretovara bjeloruskih naftnih derivata u ruskim lukama. Svečanost potpisivanja sporazuma održana je u petak, 19. veljače, a potpisali su ga ruski ministar prometa Vitalij Saveljev i bjeloruski ministar prometa i veza Aleksej Avramenko.

Sporazum je potpisan na tri godine ali ima praktično neograničenu valjanost s obzirom na automatsko produljenje, objavila je ruska strana. "Ruske luke sada su spremne za pretovar bjeloruskih naftnih derivata u količini od 9,8 milijuna tona", objavljeno je u priopćenju ruskog ministra.

Bjeloruski ministar prometa najavio je i potpisivanje tržišnih ugovora i interes bjeloruskih tvrtki za projekt. Radi se o tvrtkama, poput Bjeloruske naftne kompanije, Nove naftne kompanije, rafinerije nafte Mozyr i Naftan. "Apsolutni paritet cijena s lukama baltičkih država, što je nesumnjivo obostrano korisno za naše obje zemlje za provedbu tih projekata", naglasio je Avramenko. Kazao je kako je Minsk spreman razgovarati i o preorijentaciji pretovara izvoznih zaliha kalijevih gnojiva, drvne mase i strojograđevni kompleksa kroz ruske luke, što "zahtijeva dublju detaljnu studiju u smislu kapaciteta lučke infrastrukture". Spremnost za to potvrdio je i njegov ruski kolega.

Nakon što se Litva pridružila Zapadnim protu-bjeloruskim sankcijama, nametnutim nakon predsjedničkih izbora održanih 9. kolovoza 2020., predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko, kojeg zapad smatra nelegitimnim, zahtijevao je intenziviranje rada po ovom pitanju. Ono se, to treba naglasiti, postavljalo i prijašnjih godina, ali je problem bio u iznalaženju ekonomske isplativosti, što je sada riješeno i cijene izvoza bjeloruskog tereta za Minsk su sada jednako povoljne kako je to bilo i kroz luke pribaltičkih država, prije svega Litve.

Iako, vjerojatno, nećemo saznati službeno mišljenje baltičkih lučkih uprava i naftnog terminala u Litvi koji je od izvoza bjeloruske nafte i naftnih derivata imao veliku financijsku korist, nije teško pretpostaviti kolike će gubitke imati nakon današnjeg rusko-bjeloruskog sporazuma. Osim Bjelorusije, zapravo, naftu kroz taj terminal i nema tko drugi izvoziti. Rusija to ionako čini svojim izvoznim kanalima, dok baltičke zemlje, susjedna Poljska ili čak Ukrajina svoje nafte za izvoz jednostavno nemaju, a kada bi i imali - to bi vjerojatno činili kroz svoje lučke kapacitete.

Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg najavio je danas da Sjevernoatlantski savez pojačava obuku iračkih sigurnosnih snaga i šalje tisuće novih članova s ​​ciljem da teroristička Islamska država bude na distanci.

"Naša prisutnost povećat će se s 500 na oko 4000, a program obuke uključivat će više iračkih sigurnosnih službi izvan Bagdada", rekao je Stoltenberg nakon sastanka ministara obrane članica, napominjući da će se sve aktivnosti provoditi u punoj suradnji s iračkim vlastima. prenosi AP.

Uobičajeno je da velike sile odbijaju da uvaže međunarodne promene kada počnu da gube moć. Ali ovo što se dešava sa EU i SAD prevazilazi sve istorijske analogije

Pat Bjukenen je apsolutno u pravu kada kaže da u slučaju pobuna, istorija zavisi od toga ko piše narativ. Uglavnom to bude oligarhijska klasa, ukoliko na kraju prevagne. No, sećam se nemalog broja "terorista" koji bi na kraju postajali naširoko uvaženi "državnici". Tako se točak vremena okreće iz epohe u epohu.

Naravno, fiksirati narativ -neupitnu realnost, koja se smatra previše sigurnom, previše skupom da bi propala - ne znači da se on neće naći pred izazovima. Postoji stari britanski izraz koji lepo opisuje kolonijalno iskustvo (tihog) izazova tada dominantnom "narativu" (kako u Irskoj, tako i u Indiji inter alia). Glasio je "nema drskost" (engl. "dumb insolence", bukvalno "glupa nepokornost", prim. prev). To je ono kada je izvođenje individualnog čina pobune istovremeno i lično preskupo i besmisleno, pa tiho, kiselo ispoljavanje nemog prezira prema "vladarima"sve govori. Ovo je vladajuću britansku klasu dovodilo do besa pošto ih je svakodnevno podsećalo na njihov deficit legitimiteta. Gandi je to doveo do savršenstva. A na kraju je njegov narativ taj koji je istorija bolje zapamtila.

Nerazumevanje realnosti

Međutim, sa globalnom kontrolom narativa od strane velikih tehnoloških korporacija (engl. "Big Tech", prim. prev.), ušli smo u potpuno drugačiji poredak stvari u odnosu na one rane britanske pokušaje suzbijanja neposlušnosti - kako to sažeto ističe profesorka sa harvardske Poslovne škole, Šošana Zubov:

Moskva je odbacila presudu sudaca u Strasbourgu, koji su u svojoj presudi odredili hitno puštanje aktivista u borbi protiv korupcije Alekseja Navaljnog iz ruskog zatvora, gdje mu prijeti kazna od tri i pol godine zbog prijevare.

U pismu odvjetnici oporbene političarke Olge Mikhailove, koje su u srijedu objavili njegovi pristaše, Europski sud za ljudska prava (ECHR) potvrdio je da je presudio u njegovu korist.

U izjavi također stoji: "Vijeće od sedam sudaca Suda odlučilo je naznačiti Vladi Rusije trenutno puštanje na slobodu podnositelja zahtjeva. Ova se mjera primjenjuje s trenutnim učinkom."

Službenici dodaju da je presuda uzela u obzir "prirodu i opseg rizika za život podnositelja zahtjeva te da je razmotrena u svjetlu cjelokupnih okolnosti trenutnog pritvora podnositelja zahtjeva." Ne puštanje Navaljnog na slobodu, tvrde, predstavljalo bi kršenje međunarodnog prava.