
Ruski ministar vanjskih poslova Sergey Lavrov
Ako je u generaciji današnjih djedova (i baka, naravno) bilo onih, a ovaj autor čvrsto vjeruje kako nije bio jedini, koji su u mladosti pratili zbivanja na međunarodnoj sceni, poneki će se možda prisjetiti vremena kada je Narodna Republika Kina izdavala, kao na tekućoj vrpci, "ozbiljna upozorenja" Sjedinjenim Državama. Bilo je to vrijeme kada je Washington vodio politiku što ju se može svesti na formulu "Tajvan (Formoza) je Kina, a Narodna Republika Kina je - ništa." No, Washington je dobro znao da je to "ništa", što će ga tek u mandatu Richarda Nixona priznati kao državu, realnost s kojom se mora računati. A kako su takve realne račune pravili primarno zagovornici hladnoga rata, jer on nije bio ograničen samo na američko-sovjetske odnose, i generali, Sjedinjene su Države svako malo vojno provocirale Peking, dobro znajući da se Kinezi niti mogu, niti žele upuštati u oružane sukobe. I tako se Amerikanci provocirali, a Kinezi izdavali "ozbiljna upozorenja" - na stotine. Godinama.
Ovih dana promatrač svjetskih zbivanja koji nije od jučer, morao se prisjetiti tih kineskih "ozbiljnih upozorenja", kada je čuo šefa ruske diplomacije, Sergeja
Lavrova, kako poručuje Evropskoj uniji da je Rusija spremna prekinuti odnose s njom, ukoliko Unija posegne za novim paketom sankcija protiv Moskve, a sve vezano uz famozni "slučaj Navalni". Ima, međutim, jedna bitna razlika.
Ako sve ne vara, upozorenje što ga je izrekao Lavrov bilo je prvo te vrste; ali i posljednje.Već godinama Rusija je suočena ne samo s optužbama za agresivne namjere prema pojedinim članicama Atlantskoga pakta koji se nezadrživo širi prema njezinim granicama, usprkos usmeno datom obećanju Mihailu Gorbačovu da nakon ujedinjenja Njemačke do toga neće doći. No, došlo je i traje. Uz te optužbe Rusija je suočena, i to već godinama, sa sankcijama, u prvome redu gospodarskima, što se mimo Ujedinjenih naroda (dakle:
nelegitimno) uvode kao "kazna" zbog navodnog vojnog miješanja u Ukrajini, zbog - i opet navodne - aneksije Krima, zbog - po treći puta navodnih - trovanja politički nepoćudnih osoba, poput nekadašnjeg obavještajca Skripala i njegove kćerke i - najnovije - blogera i aktivista, voljom Zapada predestiniranog budućeg predsjednika Rusije, Alekseja Navalnog. Da dalje ne idemo.
Možda je i dosadno, ali moramo ponavljati; ako ni zbog čega drugoga, a ono zato što
zapadni propagandisti upravo metodom stalnoga ponavljanja pretvaraju laži i poluistine u općeprihvaćene i nepobitne istine. U Ukrajini legalni i legitimni predsjednik Janukovič (kakav bio, da bio) srušen je uličnim neredima u kojima Zapad uopće nije sakrivao svoju umiješanost. Srušen je samo zato što je tražio odgodu (ne otkazivanje, nego odgodu!) potpisivanja sporazuma o suradnji s Evropskom unijom, jer mu je taj sporazum nuđen u formi: ili s Unijom, ili s Rusijom, a Janukovič je smatrao kako je interes njegove zemlje održavati i razvijati odnose kako s Evropskom unijom, tako i s Ruskom Federacijom. Iz toga vremena poznata je izjava Victorie Nuland, sada druge osobe u američkom ministarstvu vanjskih poslova, kako je u "razvoj demokracije u Ukrajini investirano 5 milijardi dolara" (čitaj: u smjenu režima), kao i njezin vulgarni odgovor na primjedbu da EU ne gleda baš sa simpatijama na profil ljudi koji se pojavljuju kao nositelji nove vlasti u Ukrajini: "Fuck the EU" (je . . . EU).
Komentar: Veliki, nelegalni priljev migranata ugrožava američki način života, ali Biden im otvara vrata, kaže Wayne Dupree