
© SUSAN WALSH/AP PHOTOTrump i Putin na samitu G20 u Osaki u Japanu, lipanj 2019. godine
Američki predsjednik Donald Trump, kojega demokrati, permanentno, od njegove kandidature za čelnog čovjeka SAD-a u 2016. g. optužuju za zakulisnu suradnju s Rusijom i za izdaju američkih nacionalnih interesa, i dalje se teško nosi s optužbama takvoga karaktera,
kojima nema kraja, i koje, zapravo, predstavljaju jedan od glavnih elemenata predizbornog programa demokratskog predsjedničkog kandidata Joe Bidena, što je samo po sebi apsurdno (jer
američko društvo ima puno ozbiljnijih problema nego što je to "ruska ugroza").
Zato Trump postojano balansira između državne potrebe za normalizacijom odnosa s Moskvom (težnja za popravljanje loših odnosa između bilo kojih država je ne samo legitimna, već i poželjna od strane državnih vodstava osim ako se ne radi o suludim interesima, usmjerenim prema pokretanju ratova - što u sadašnjoj američkoj zbilji uopće ne treba a priori odbaciti ) i potrebe, da zbog spomenutih optužbi javno pokazuje i u praksi demonstrira svoju čvrstoću i odlučnost, čak i onda kada to uopće i nije potrebno. Pritome koristi svoje najbliže suradnike koji po pitanju Rusije igraju
"toplo-hladno".A ono posljednje "
hladno" bilo je prošloga tjedna, kada je Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost Robert O'Brien izjavio ni manje ni više, već da je ruska baltička enklava Kalinjingrad "nož u srcu Europe", što je, naravno, izazvalo burne reakcije ruskih političara.
A u nedjelju, 24. svibnja, Trump je, vjerojatno opet za domaću publiku (tako treba shvatiti i spomenutu izjavu njegovog savjetnika) izjavio, kako smatra da se ruski predsjednik Vladimir Putin prema njemu odnosi dobro, ali da ne želi njegovu (Trumpovu) pobjedu na idućim izborima.
"Ja sam najgore što se Rusiji dogodilo i Putin to razumije. Ja se mirim s Putinom, ali, vjerojatno, on ne želi moju pobjedu", kazao je američki čelnik, dodavši, kako niti Kina ne želi njegovu pobjedu.
S ovom posljednjom Trumpovom konstatacijom, u svezi Kine, složili bismo se svi - vjerojatno bez ikakvog problema. Ali s onom prvom, vezano uz Putina, već je puno teže.
Putinu bivša desna ruka Baracka Obame u vrijeme njegove administracije - Joe Biden, američki potpredsjednik i kurator američke politike u postrevolucionarnoj Ukrajini od 2014.-2016.g., teško može biti bolji izbor od Donalda Trumpa. Ali da ipak u potpunosti ne negiram ili "demistificiram" spomenuto Trumpovo razmišljanje, najjednostavnije mi je ipak kazati (a što nije daleko od istine), da je Putin po pitanju, tko će iduće 4 godine sjediti u Bijeloj kući
potpuno indiferentan.
Komentar: Pogledajte i: