
Osnovna škola na Tajvanu u vreme korone
Deca i mladi su u epidemiji koronavirusa u Italiji prošli potpuno nezapaženo. Osim što je rečeno da škole neće otvoriti do septembra i u sveopštem haosu oko virusa koji, italijanski mediji su više nego sigurni, svakako kuca na naša vrata ponovo od jeseni, možda još agresivnije, retko ko obraća pažnju na to šta se dešava sa mladima i kakve su posledice na njih ostavila skoro tri meseca karantina. O njima se priča samo kada se pominje škola.
Đan Marko Marzoki, docent psihologije i posebnih potreba u edukaciji u "Bikoka" Milano i psiholog Centra za razvoj dece u Bergamu, u izjavi za
L/Eko di Bergamo rekao je da su
deca školskog uzrasta postala fobična, plašljiva, sa puno psihosomatskih tikova i izuzetnim strahom od izlaska iz kuće."Didaktičko učenje preko kompjutera je nešto što nije za moje dete. Potpuno je prazna, i čak posle prve lekcije je bila skroz izgubljena, posmatrala sam taj njen izgubljeni pogled.
Problem nije to što manje izlazi, problem je pravi realni društveni život, susret sa onima koje volimo, koji nam je potreban da bi ostali živi. Samanta ima deset godina i nema instrumente koje imamo mi odrasli da se suoči sa ovom situacijom iako je to dovoljno godina da sve ovo što se dešava pogodi direktno u lice, punom snagom. Činim za nju sve što mogu, najbolje sto mogu, ali to ponekad nije dovoljno", kaže Frančeska, Samantina mama.
Ljudi su socijalna bića i stalno ponavljanje u Italiji te "nove normalnosti", gde se misli na distancu (ne pominje se fizička, već baš socijalna distanca) ima veliki uticaj na odrasle, a kamoli tek na mlade. Oni svoju nelagodu izražavaju crtajući sebe u zatvoru, povlačenjem u svoj svet, izbegavanjem da izlaze iz kuće, a mnoge mame i nastavnice koje su ih pratile preko interneta primetile su njihov "izgubljen pogled".
Za to vreme Ministarstvo zdravlja od škole pravi, kako mnogim ljudima izgleda, veštački nametnut sistem. I dok svi podaci pokazuju da je virus oslabio, i po mnogim virusolozima, čak i ako dođe do drugog talasa, on svakako neće biti kao u martu, Italija nastavlja sa politikom "anksije i straha" i odrastanja dece u asocijalnim uslovima.
Psiholozi i sociolozi upozoravaju na velike posledice koje će ova neprirodna, nametnuta situacija ostaviti na nove generacije koje kao da se pripremaju na svet distance, bez emocija i sa što manje kontakata.
Komentar: Nije prvi put. Neće biti ni posljednji.