Da budem cinično iskren, ova epidemija, osim razotkrivanja svih laži neoliberalne globalizacije, jedinstven je događaj u povijesti čovječanstva, ako ne po svojoj objektivnoj opasnosti, jer je bilo i gorih katastrofa u našoj povijesti, onda po razini svijesti i svjesnosti s kojom se ljudi susreću. Analitičari kažu da se sada naš svijet nepovratno mijenja i da najveće promjene tek dolaze, a ovdje bih se dotaknuo za sada privremene promjene u narativu koji je sve do jučer bio politički nekorektan, pravo svetogrđe, negdje i kazneno djelo.
Obrisi novog svijeta su još uvijek magloviti, iako većina prosudbi gravitira oko ideje buduće zajednice naroda koja će se vratiti prirodnom stanju stvari za ovo povijesno razdoblje ljudske civilizacije i okrenuti se kolektivitetu i suradnji između nacionalnih država, koje još uvijek nisu "arhaičan model", kako tvrde zapadni globalisti. No te smo se teme dotakli sinoć, a ovdje ćemo se posvetiti nešto lakšim manifestacijama propasti liberalizma.
Na primjer, teško je vjerovati da će se čovječanstvo, jednom kada sve ovo prođe, plašiti do kraja života i potpuno zaustaviti sve društvene kontakte, te da će se cijeli naš život svesti na internet.
Isto tako neće biti nikakvog zaokreta ka totalitarizmu, kao što nas plaše "progresivni aktivisti" i čuvari političke lešine liberalne demokracije. Ljudi se neće naviknuti sjediti kod kuće i postupati po naređenju niti će početi žrtvovati slobodu radi sigurnosti. Istina, sada mnogu postupaju tako, ali je to prirodna reakcija uplašenih pojedinaca koji su iznova otkrili da je čovjek ipak društveno biće i da se bez kolektiviteta ili društvenosti ne može prevladati bilo koja veća kriza.
Što se tiče tvrdnji da će ljudi ostati takvi kakvi su sada, to je vrlo upitna hipoteza. Iskustvo svjetskih ratova i katastrofa jasno pokazuje da čovječanstvo može razlikovati izvanredne situacije, uz hitne mjere koje ih prate, od "normalnog", svakodnevnog života.
Dobro je što je ova situacija pokazala da se neke karakteristike prosperitetnog modernog svijeta, na primjer, stav prema opasnosti, smrti ili vlastitom tijelu, ipak mogu promijeniti.
Komentar: