Line in the Sand
© Corbett Report
Odluke.

Živimo u svjetskim povijesnim vremenima i, sviđalo nam se to ili ne, odluke koje ćemo donijeti tijekom sljedećih nekoliko godina imati će duboke implikacije za budućnost ljudske vrste.

Nositi masku ili ne. Cijepiti se ili ne. Koristiti zdravstvenu aplikaciju ili ne. Ispuniti digitalnu posjetničku karticu ili ne. Čipirati se ili ne.

Odluke.

Možda je najpodmuklija stvar koju su pretendenti vladari društva ikad učinili, uvjeriti javnost da nema izbora. Da u svakom slučaju MORATE napraviti x, y ili z.

Ali ovo je laž. To su odluke koje donosimo svaki dan. To su oduvijek bile odluke.

Nemojte me pogrešno shvatiti: odluke imaju posljedice. Ništa ne može garantirati da tijekom sljedećih godina nećete patiti zbog "pogrešnih" odluka. Zapravo, ozbiljnost posljedica s kojima se suočavamo zbog donošenja svakodnevnih odluka uskoro će eskalirati. "Bez cijepljenja, nema posla" brzo postaje "bez cijepljenja, nema putovanja" i, neizbježno, "bez injekcijskog 5G luciferaznog mikročipa, nema pristupa tržištu". Samo oni koji se namjerno zavaravaju to ne vide do sada.

Ali, bez obzira na to, svaki dan donosimo odluku da li ćemo udovoljiti onome za što znamo da nije u redu ili odbiti pristanak na šaradu. Ali na raspolaganju imamo oružje. Tajno oružje koje se stoljećima koristilo za obaranje diktatora.

Tajno oružje

"Tajno oružje", kako se pokazalo, nije toliko tajno. Ono je poznato i o njemu se raspravljalo već stoljećima. Koliko god da je moćno, toliko je naizgled jednostavno da ga se odbacuje i zaboravlja jednako lako kao što ga se pronalazi, samo da bi ga se ponovno otkrilo svakih nekoliko generacija.

Kao što će znati slušatelji mog nedavnog podcasta s Keithom Knightom s Don't Tread on Anyone, tajno oružje postoji već najmanje pet stoljeća, a Etienne de La Boétie artikulirao ga je s gracioznošću, stilom i konciznošću u svojoj raspravi iz 16. stoljeća, The Politics of Obedience: The Discourse of Voluntary Servitude [Politika poslušnosti: rasprava o dobrovoljnom ropstvu, op. prev.].

Očito nema potrebe za borbom da bi se svladalo tog jednog tiranina, jer on je automatski poražen ako zemlja odbije pristanak na vlastito porobljavanje: nije ga potrebno ničega lišiti, već mu jednostavno ne dati ništa; nema potrebe da se zemlja trudi učiniti bilo što za sebe pod uvjetom da ne čini ništa protiv sebe. Stoga su sami stanovnici ti koji dopuštaju, ili, točnije, induciraju vlastito podvrgavanja, budući da bi prestajanjem s pokornosti okončali svoje ropstvo.

Ovu je mudrost ponovno otkrio Henry David Thoreau u 19. stoljeću u svom klasičnom djelu o građanskom neposluhu.
Manjina je nemoćna dokle god se prilagođuje većini, tada nije čak ni manjina; ali postaje nezadrživa kad zapne svom težinom. Ako je alternativa držati sve pravedne ljude u zatvoru ili odustati od rata i ropstva, država neće oklijevati u izboru. Kad ove godine tisuću ljudi ne bi platilo porez, to ne bi bila nasilna i krvava mjera, kao što bi bila da ga plate i time omoguće državi da provodi nasilje i prolijeva nedužnu krv. To je zapravo definicija miroljubive revolucije, ako je takva uopće moguća. Ako me poreznik ili bilo koji javni službenik upita, kao što je jedan učinio: "Ali što da učinim?", moj odgovor glasi: "Ako uistinu želiš nešto učiniti, daj otkaz." Kad je podanik uskratio odanost a službenik dao otkaz, revolucija je izvedena.
A u 20. stoljeću Mahatma Gandhi toj je ideji dao novi život:
Zapravo, vjerujem da sam učinio uslugu Indiji i Engleskoj pokazujući nesuradnjom izlaz iz neprirodnog stanja u kojem i jedni i drugi živimo. Po mom skromnom mišljenju, nesuradnja sa zlom jednako je dužnost koliko i suradnja s onim što je dobro.
I, kao što će se sjećati slušatelji mog podcasta o priči Erica Franka Russella iz 1951. godine "...And Then There Were None", stanovnici dalekog planeta Gand stotinama godina u budućnosti će ponovno otkriti ovo "tajno oružje". U ovoj priči, otkriveno je da je jednostavan komadić bjelokosti sa slovima "F - I. W." ugraviranim na jednoj strani najopasnije oružje u posjedu Ganda:

Podigavši pogled, zbunjenih crta lica, rekao je: "Ovo nazivaš oružjem?"

"Naravno".

"Onda ne razumijem." Pločicu je dodao Harrisonu. "A ti?"

"Ne." Harrison ju je dobro pogledao, pitao je Bainesa. "Što znači ovo F - I. W.?"

"Početni žargon", informirao ih je Baines. "Ispravljen uobičajenom upotrebom. Postao je svjetski moto. Vidjet ćete ga posvuda, ako ga već niste primijetili".

"Primijetio sam ga tu i tamo, ali nisam mu pridavao nikakvu važnost i nisam o tome ništa mislio. Sjećam se da sam ga vidio na nekoliko mjesta, uključujući Sethovo i vatrogasno skladište".

"Bilo je na stranama autobusa koji nismo mogli isprazniti", dodao je Gleed. "Nije mi ništa značilo".

"Značajno je", rekao je Jeff. "Sloboda - ja neću!"

Kako razjašnjava Russelova priča (poslušajte je ili pročitajte ako to još niste učinili), varljivo jednostavna mantra nekooperativca ("Sloboda - ja neću!") je poput super moći. Shvaćeno i prakticirano od strane cijelog planeta prepunog ljudi, praksa nepoštivanja čini te ljude neupravljivima i neosvojivima. Tiranija ne može postojati tamo gdje nema nikoga tko će slijediti naredbe tiranina.

Da, kao što ljudi znaju već stotinama godina, ključ za prevladavanje diktature je aktivni neposluh protiv nje. Zbog toga država ulaže toliko svog vremena i energije u propagandiziranje javnosti. Potrebne su velike doze ispiranja mozga kako bi se ljude uvjerilo da slijede sustav koji je tako očito štetan za njihovo fizičko, mentalno, ekonomsko, socijalno i duhovno blagostanje. Ali znak je učinkovitosti ove propagande da se moramo okrenuti povijesnim knjigama (ili analima znanstvene fantastike) za primjere poziva na masovnu nesuradnju.

Srećom, era "Velikog reseta" istovremeno budi značajan dio javnosti zbog strašne prirode naše nevolje i potrebe za neposluhom. Od Viktorije do Dublina, ljudski se duh ponovno podiže kako bi se borio protiv despotizacije koja se na njega spušta.


Pa kako možemo primijeniti ovu drevnu mudrost na svoj vlastiti život u današnje vrijeme? Što možemo učiniti da krenemo putem nesuradnje što će biti bitno za odbacivanje jarma tehnokratske tiranije?

Započinjanje

Ako želimo imati bilo kakve nade da pregovaramo o odlukama s kojima ćemo se uskoro suočiti, nužno je da budemo spremni suočiti se s posljedicama odluka koje moramo donijeti. Ali prije nego što se uopće možemo fizički ili ekonomski pripremiti za te posljedice, moramo biti psihološki spremni. To znači obvezati se o načelu nepridržavanja s onim za što znamo da nije u redu i odrediti gdje, kada i kako se suprotstavljamo autoritativcima.

Još na početku ove Covid krize svjetskog poretka, napisao sam Vodič za preživljavanje krize u kojem sam poticao moje čitatelje da se upuste u samorefleksiju o svojim linijama u pijesku:

Prvo, morate znati ono za što ste sposobni, i ono što niste u mogućnosti učiniti. Koliko biste mogli izdržati zaključavanje bez da vam je potrebna pomoć neke vladine agencije? Što ste spremni učiniti uoči obveznog preseljenja? Ili prisilnog cijepljenja? Koliko biste dugo mogli preživjeti bez posla ili redovne plaće? I, također od iznimne važnosti, za što su sposobni vaša obitelj i voljeni? Dijele li oni vaše stavove i hoće li biti s vama u vašim odlukama?

Pa, evo nas sedam mjeseci kasnije. Uskoro ćemo ući u "mračnu zimu" drugog vala, koji će, neprestano nas uvjeravaju, biti najgori dio prevare. Još gore, Amerikanci u ovoj gomili uskoro prolaze kroz izborni ciklus koji će gotovo zajamčeno dovesti do šireg nemira. Čak i mainstream mediji počinju koketirati s idejom da bi ovo "mogao biti početak kraja" Sjedinjenih Država.

Ako je ikad bilo vrijeme da se počne s tom rundom samorefleksije, to je sad. Ako je ikad postojalo vrijeme za povlačenje vaše linije u pijesku, to je sad.

Vaši odgovori na ovu rundu samoispitivanja odredit će kako ćete pripremiti sebe i svoju obitelj u smislu stvarnog svijeta, pa budite što konkretniji kada pripremate svoj popis. I budite iskreni prema sebi. Ako se obvežete na nešto nerazumno i na kraju prekršite to obećanje, možda ćete se osjećati kao da je cijeli popis potkopan.

Dakle, kad pripremate svoj popis, napišite ono što mislite i stvarno mislite ono što pišete. Koje su stvari koje ste spremni kompromitirati u trenutku nužde i koja je nepovrediva linija u pijesku koju nećete prijeći ni pod kojim uvjetom?

Razmislite o vlastitoj situaciji i budite što konkretniji. Imate li voljenu osobu koja zahtijeva stalnu medicinsku pomoć i koja bi mogla biti podvrgnuta oštrim ograničenjima u slučaju budućih zaključavanja? Imate li posao zbog kojeg ćete morati putovati ili zbog kojeg će vam vjerojatno trebati dokaz o imunitetu? Imate li djecu koja će patiti ako vas otpuste s posla ili iz javnog života?

Nitko nije rekao da će odluke koje ćemo donijeti biti lake. Zato bismo trebali početi pripremati svoje odgovore sada.

Što će se sljedeće dogoditi?

Nakon što ste zacrtali najizglednije scenarije za naredne godine i povukli svoju liniju u pijesku, vrijeme je da se pripremite i ojačate za sve što može doći kao rezultat tog odabira.

Ako, na primjer, apsolutno odbijete cijepljenje pod bilo kojim okolnostima, bolje počnite raditi na osiguranju posla ili nekih sredstava za život koja takvo što neće zahtijevati. Ako se nećete predati novim digitalnim vladinim iskaznicama ili aplikacijama za praćenje zdravlja ili digitalnim valutama, bolje radite na razvoju zajednice (ili ćelije slobode) istomišljenika (po mogućnosti u vašoj zemljopisnoj blizini) koji mogu pomoći jedni drugima da se podržavaju dok se zidovi policijske države počinju zatvarati.

Specifičnosti onoga što će biti potrebno ovisit će o tome gdje smo povukli svoje linije u pijesku, koje resurse već imamo na raspolaganju, zajednici u kojoj živimo i milijun drugih varijabli. Ali kad počnemo definirati te varijable i planirati različite scenarije, moći ćemo iznijeti konkretne planove za osiguravanje naše opskrbe hranom, izgradnju lokalne trgovinske zajednice i zalihe resursa za vrijeme koje predstoji.

Budućnost je naš izbor

Nepridržavanje je vremenski provjerena strategija. U prošlosti je uspjela srušiti diktatore i carstva. Ne, pobjeda nije vječna. Ne rješava zauvijek i uvijek problem autoritarnosti koji je uvijek mučio čovječanstvo. Ali znate što? Ništa to nije riješilo, i ništa neće. To je dio načina na koji ljudsko društvo funkcionira. To je borba u koju je iznova upletena svaka generacija. Svatko tko kritizira važnu strategiju za podrivanje autoriteta diktatora jer neće za cijelu vječnost riješiti sve probleme čovječanstva, je trol, kukavica ili agent razdora.

Hajdemo na trenutak ustupiti sve trolovima, kukavicama i agentima razdora. Vaš postupak nepridržavanja neće ništa promijeniti. Ništa neće riješiti. Parni valjak Novog svjetskog poretka preći će direktno preko vas i bez ikakvog razmišljanja nastaviti će svojim veselim putem, a vaša žrtva neće postići ništa.

Kao što Thoreau primjećuje:
No, pretpostavimo čak da krv i potekne. Ne događa li se svojevrsno krvoproliće i kad savjest biva ranjena? Kroz tu ranu isteknu čovjekova zbiljska ljudskost i besmrtnost te on iskrvari na vječnu smrt. Vidim kako ta krv sada teče.
Čak i ako su naši kritičari u pravu da će ovo, naše najmoćnije oružje, biti neučinkovito protiv diktatora, oni griješe kad impliciraju da su naša djela nepridržavanja besmislena ili uzaludna. Na kraju svog života, svi ćemo se morati suočiti s obračunom. Na vagi ćemo morati odvagnuti svoje postupke, svoje odluke i svoje izbore. Jesmo li se odupirali zlu? Ili smo legli pred to u nadi da će nas nakratko ostaviti na miru? Taj je izbor - izbor da se zauzmemo za ono što je dobro ili da prilegnemo i pokorimo se zlu - ono što je važno u konačnom obračunu.

Moćni su oni koji će svoj posljednji dan moći dočekati s ovim riječima na usnama:

"Ne, neću se pridržavati. Ne, neću raditi kako mi se kaže. Ne, neću prestati s onim što radim".

Ako bilo što od gore navedenog dovede do zaključka da mislim da će te izbore biti lako donijeti ili da će samo slabi pasti na testovima s kojima ćemo se suočiti, tada nisam uspio u svom poslu komunikatora. Baš suprotno. Samo najjači od jakih će se moći u potpunosti obvezati na nepridržavanje. Kada se suoče s izgledom da izgube posao, koliko će ih se držati svojih principa? A što kada se mogućnost kupovine i prodaje oslanja na to da vi kažete "da" zahtjevima tiranina? Tko će se odvojiti od vlastite obitelji ili prisiliti svoju djecu da žive kao izopćenici odbijanjem da pristanu na agendu?

Samo budala gleda Gandhija i vidi krhkog, slabog čovjeka. Ako sam iskren, i ja se brinem zbog ovih izbora i o tome gdje ja točno povlačim liniju u pijesku.

No koliko god bilo teško održati ideal, on ostaje ideal.

Sloboda. Ja neću.