Ilustracija: Ellie Foreman-Peck
© Ilustracija: Ellie Foreman-Peck
The Economist, britanski medij bankarskog klana Rothschild, dugo se zalagao za rat protiv Rusije.

Ipak je problematično jer stanovništvo (zapadne) Europe nema interesa umirati za one koji profitiraju od takvih sukoba.

Razne ankete u Europi pokazale su da ljudi nemaju interesa za 'obranu svoje zemlje' kada se predlaže da se ta 'obrana' dogodi na istočnoj strani rijeke Dnjepar.

Urednici su stoga pozvali stručnjaka kojeg financiraju SAD da ponudi ideje o tome kako Europljane privući na rat.

Nathalie Tocci, profesorica prakse na katedri Jamesa Andersona na Školi za napredne međunarodne studije Sveučilišta John Hopkins u Europi, prihvatila je poziv (arhivirano):
EUROPSKI ČELNICI razumiju da je sukob bliži nego ikad - stoga je došlo do naglog porasta obrambenih proračuna, što je pokazano na nedavnom summitu NATO-a u Ankari.
...
Od ruske invazije velikih razmjera 2022. godine, europski čelnici često su izražavali strahopoštovanje prema ukrajinskoj otpornosti. Ali iza čuđenja Europljana stoji nešto drugo: strah da možda neće pokazati istu odlučnost. To nije zbog neke urođene hrabrosti Ukrajinaca koja Europljanima nedostaje. Sve se svodi na fundamentalno različite teške situacije, fizičke i psihološke, nacija u ratu i miru. Može li se duh potreban za odvraćanje rata prizvati u Europi bez potpunog ulaska u nju?
Odgovor gospođe Tocci, kao što ćemo vidjeti, je "ne!"

Slijedi nekakvo 'politološko' brbljanje o 'žalosnom' stanju stanovništva koje ne želi umrijeti u dalekom ratu koji nije ni najmanje u njihovom interesu.

Rješenje je dakle ignorirati volju naroda, te proširiti rat sve dok ne postane osobno relevantan za one koji još nisu uključeni u njega:
Jedan od načina za jačanje stanovništva je slanje snaga na teren u Ukrajini. Mjesecima je europska koalicija voljnih izrađivala planove za raspoređivanje "snaga za uvjeravanje" u Ukrajinu nakon primirja. Ti razgovori nisu doveli nigdje jer primirje nije na vidiku.
Ruski dužnosnici nisu ostavili nikakve sumnje da će se sve strane snage u Ukrajini, bilo da se radi o "snagama uvjeravanja" (uvjeravanja protiv čega točno?), ili u bilo kojem drugom obliku, smatrati neprijateljskima i osuđene su na uništenje.

Ali čini se da gospođa Tocci vjeruje da je uništenje naših trupa upravo ono što je potrebno da bi se ostatak kontinenta uvukao u rat protiv jedine (nuklearno naoružane) europske supersile:
Europske snage za uvjeravanje stoga ne bi puno učinile za Ukrajinu. Ali njihovo raspoređivanje sada, prije hipotetskog primirja, moglo bi koristiti Europi, potičući građane da razviju način razmišljanja koji bi ih bolje pripremio za rat. Da, to bi dovelo europske vojnike u opasnost - svaki takav potez razbjesnio bi Kremlj - ali kontinent je već u hibridnom sukobu, čak i ako mnogi odbijaju to priznati.
Dakle, trebali bismo izložiti naše "vojnike opasnosti", tj. ubiti ih, kako bismo "koristili Europi"? (O kojoj "koristi", konkretno, govorimo?)

I izazivanje krvavog rata s mnogo mrtvih i ranjenih nije važno... jer nam se već nameće propagandna konstrukcija zvana 'hibridni' rat? (Tocci vjerojatno misli na one 'hibridne napade' 'ruskih dronova' iznad Kopenhagena, koje, kako je kasnije izvijestio The Economist, nitko nije ni vidio):
U lipnju je danska policija zatvorila istragu, rekavši da ne može potvrditi da je bilo dronova, a kamoli utvrditi tko ih je poslao.
Gospođo Tocci, koja je točno "korist" od ubijanja braće (arhivirano)?
Kad bi europski vojnici bili stacionirani u Ukrajini, to bi približilo stvarnost domu. A možda bi djelić ukrajinske hrabrosti, poniznosti i kreativnosti mogao zaraziti i druga europska društva. Europske trupe ne bi bile izložene opasnosti iz čiste velikodušnosti, već kako bi se pomoglo u pripremi za rat - i spriječilo njegovo širenje na ostatak kontinenta.
Oh - slanje njemačkih, francuskih i talijanskih vojnika u Ukrajinu da ubijaju Ruse "možda" bi donijelo kući "stvarnost" koja danas ne postoji? Spriječilo bi "proširenje rata na ostatak Europe"?

Dakle, njemački, francuski i talijanski vojnici poslani da ubijaju ruske vojnike u Ukrajini odvratili bi, a ne isprovocirali, Rusiju od slanja Orešnika, ili čak većih nuklearnih projektila, u Berlin, Pariz ili Rim? (Ako u to vjerujete, obratite se sponzorici gospođe Tocci)

To, očito, ne bi bio slučaj.

Ali sprječavanje većeg europskog rata, kako gospođa Tocci piše 'na poziv' časopisa The Economist, nije pravi cilj takvog pothvata.

Njezina je briga "poticanje građana da razviju način razmišljanja koji bi ih bolje pripremio za rat". Da bismo to učinili, kaže, trebali bismo izazvati rat koji će nas zajamčeno sve progutati.

Dopustite mi da vas ohrabrim, gospođo Tocci, da u tome budete primjer. Ukrajinski vrhovni zapovjednik, general - mesar - Sirski, sigurno će pronaći odgovarajuću ulogu za vas u jednoj od svojih jurišnih pukovnija.