blago
© Anthony Devlin - PA Images // Getty Images
Skupina radnika koja je radila na sanaciji obale rijeke Ribble u engleskom Cuerdaleu, u svibnju 1840., sasvim je slučajno naišla na jedno od najvećih arheoloških otkrića u povijesti te zemlje. Kopajući pješčano tlo na riječnoj obali, radnici su udarcem lopate u čvrsti predmet otkrili trulu drvenu škrinju s raspadajućom olovnom oblogom, koja je u sebi skrivala golemu količinu vikinškog srebra, prozvano Cuerdale Hoard.

Tim pronalaskom potvrđena je lokalna legenda koja je govorila kako se na tom području nalazi najbogatije zakopano blago u cijeloj Engleskoj. Iz zemlje je izvučeno više od 7.000 komada kovanog novca, srebrne poluge ukupne težine oko 31 kg te velik broj komada nakita i ukrasa koji su usitnjeni kako bi služili kao sredstvo plaćanja.

Povjesničari i numizmatičari procijenili su da su dragocjenosti zakopane u razdoblju između 905. i 910., u vrijeme kada je velik dio Engleske bio pod vikinškom vladavinom, tj. unutar područja nazvanog Danelaw, piše Popular Mechanics.

Nekoliko teorija

Istraživanja pokazuju da su u škrinji pohranjeni predmeti iznimno raznolika podrijetla. Većina kovanica iskovana je na području Engleske te uključuje oko 3.000 srebrnih penija s likom vikinškog kralja Knuta Velikog, no među njima se našlo i oko 1.000 franačkih kovanica, pedesetak arapskih dirhama, novac iz rane Skandinavije i istočne Europe te jedna kovanica iz Bizantskog Carstva. Srebrne poluge potječu iz Irske, što se poklapa s povijesnim razdobljem u kojem su Vikinzi protjerani s tog otoka.

Razlozi zbog kojih je ovo blago završilo pod zemljom još nisu posvema razjašnjeni. Jedna od pretpostavki jest da su ga zakopali poraženi vikinški bjegunci iz Irske koji su se povlačili pred neprijateljem. Druga tumačenja govore kako su vikinški vođe privremeno skrivale zajedničko blago prije no što bi ga podijelili svojim ljudima, dok su neki zakopavali bogatstvo samo kako bi ga demonstrirali ili zbog vjerovanja da će ih ono čekati u zagrobnom životu, tj. u Valhali.

Nakon pronalaska u 19. st., odmah se razbuktala rasprava o pravu vlasništva. Iako je svaki od radnika uspio zadržati po jednu kovanicu, tadašnji zakon o blagu nalagao je da gotovo cijeli pronalazak pripadne kraljici Viktoriji. Nakon njezine smrti, zbirka je predana Britanskom muzeju, dok je 60 predmeta kasnije ustupljeno muzeju Ashmolean u Oxfordu. U londonskom muzeju danas se čuva glavnina ovog otkrića, koja uz kovanice i poluge sadrži i jedinstvene cjelovite primjerke vikinškog nakita - raskošno ukrašene narukvice, prstenje, ogrlice, kopče i ukrasne okove za remenje.