Američka policija se oduvijek dičila svojim motom "Serve&protect" [Služi&Štiti] no posljednjih godina jasno je da se samo radi o dobro prokušanoj propagandi koja je desetljećima stvarala lažan osjećaj sigurnosti. Svakodnevne vijesti o novoj američkoj, policijskoj brutalnosti toliko su postale učestale da na njih jednostavno više nitko ne obraća pozornost. Ako se događa svaki dan i ako svi misle da ne mogu učiniti ništa s tim, pogotovo ako se to događa negdje daleko, pa čak i u samoprozvanoj državi demokracije zanimanje javnosti prestaje, no problem time, na žalost, ne jenjava već postaje još veći.

Koliko je potrebno slučajeva u kojima će javnost postati svjesna ovog problema? Koliko dugo će kondicioniranost da nas zakoni štite i da smo pred zakonom svi isti biti razlog odmahivanja rukom jer se to ne događa pred našim vratima?
američki policajci

Standardno opravdanje američkih policajaca je: "Samo slijedim naredbe".
Za usporedbu, gledano podatke iz 2015. godine policija u Norveškoj u posljednjih deset godina nije ubila niti jednu osobu, a policajci u SAD su samo 2015. godine ubili 600 ljudi. Prema Washington Postu ove brojke su još i veće te se radi od 991 čovjeka, 2014. godine radi se o brojci od 963 ljudi.

Bivši zaposlenik američke CIA, Steven Kelley smatra da je za ovakvo stanje važno istaknuti da se u američkoj policiji primjenjuje jedno pravilo prema kojem se relativno inteligentnim osobama ne dozvoljava da postanu policajci.

Koliko je stanje opasno pokazuje i izvješće ruske informativne agencije Sputnjik koja je još 2015. godine objavila informaciju američkog Federalnog istražnog biroa (FBI) u kojoj se tvrdi da stanovnicima SAD svakodnevno prijeti opasnost od ubijanja od strane pripadnika policijskih snaga te zemlje i da je ta mogućnost veća nego ubojstva od terorističke ruke.
policajci ubojice
Predviđanje je da će broj ubijenih ove godine doseći i do 1.000 ljudi, prenosi RT (Russia Today). Usprkos masovnih protesta diljem SAD-a ubojstva su svake godine sve učestalija. Američka policija je do kraja lipnja 2016. godine ubila 466 ljudi, dok je u istom periodu 2017. ta brojka porasla na 492 ljudi, od kojih četvrtinu čine crnci. Naročito je zabrinjavajući broj žrtava s mentalnim problemima, jer je svaka četvrta žrtva američke policije patila od nekog mentalnog poremećaja. Jedan od takvih slučajeva je i slučaj Charleene Lyles koju su policajci Seattla usmrtili nakon što su se odazvali na njen poziv u kojem je prijavila krađu.

Primjeri apsurdnosti upotrebe sile američke policije su brojni: Ovdje možete pogledati brojne videe koji pokazuju brutalnost američkih policajaca.

Težinu svim ovim slučajevima daje činjenica da većina ovih slučajeva upotrebe nepotrebne prekomjerne sile završavaju s pozitivnim ishodom za policajce ubojice, kao što je slučaj policajca iz Arizone koji je oslobođen optužbi za ubojstvo nenaoružanog čovjeka kao i slučaj policajca Phillipa Hancocka koji je oslobođen optužbi za zlodjelo pucanja u čovjeka koji je držao novčanik, a za koji je on mislio da je pištolj.

U videu možete pogledati slučaj Michael Allinsona koji je dobio 75 godina zatvora zbog praćenja i snimanja policije kad su došli u njegovu kuću kako bi zaplijenili njegov auto:

Najvažnija pitanja koja se nameću su je li policija osposobljena za korištenje sile na prvom mjestu prije nego što procijeni situaciju? Jesu li policajci obučeni da su životi policijskih službenika toliko vrijedniji od života mogućih osumnjičenika da policijski službenici ne prihvaćaju prihvatiti rizik od razumnog ponašanja kad se susreću s građanima? Pa ako je to slučaj, dokazi upućuju na to da je policija obučena da besplatno ubija članove javnosti, dakle oni rade samo ono za što su obučeni. Tko onda treba snositi odgovornost za njihova djela?