Prevrtanje vojnog tegljača prilikom prebacivanja snaga ka Istočnoj Evropi
Prevrtanje vojnog tegljača prilikom prebacivanja snaga ka Istočnoj Evropi
NATO i EUCOM, zapovjedništvo američkih snaga u Europi, već duže vrijeme traže da se poboljša prometna infrastruktura u zemljama članicama NATO pakta, da se prilagodi brzom prebacivanju snaga iz jednog područja u drugo, s jednog kraja kontinenta na drugi, čak i iz Sjedinjenih Država na istočne granice EU ili zapadne granice Ruske Federacije, kako hoćete.

Međutim, ovo je i dalje bolna točka s kojom EU zadaje glavobolje sjedištu NATO pakta i američkom zapovjedništvu u Europi. Problem nije samo u stanju infrastrukture, već i birokraciji, koja ozbiljno usporava i sprečava brzo kretanje vojne opreme, što bi u slučaju sukoba s Rusijom išlo u korist potencijalnog "ruskog agresora". Naime, ruska vojska u najkraćem mogućem roku može doći do bilo koje točke NATO teritorija, što se ne može reći za postrojbe Sjevernoatlantskog saveza.

U slučaju rata s Rusijom, NATO snage bi se zaglavile na cesti zbog problema s prometom u Europskoj uniji i mogle bi biti izgubljene već u prvoj fazi vojnog sukoba. Nedostaci europske infrastrukture su još uvijek noćna mora za snage Sjevernoatlantskog saveza, naglašeno je u članku. Europske ceste su uske, mostovi su slabi i potrebno je jako puno vremena za rekonstrukciju. Osim toga, previše je zakonskih prepreka u različitim zemljama.

Iako SAD troše milijarde dolara za modernizaciju vojnih baza u istočnoj Europi, njome će se teško moći učinkovito upravljati i prednost će imati oni koji brže pronađu odgovore za probleme na prvoj liniji, a tu je trenutno u prednosti Rusija.

Vodstvo NATO pakta je ozbiljno zabrinuto da bi zbog brojnih birokratskih procedura, lošeg planiranja i zapuštene infrastrukture Rusija bez ikakvih problema imala vremena zauzeti baltičke države i proći kroz njih, jer bi SAD u međuvremenu rješavale potrebne formalnosti, kao što je dobivanje dozvola za prelazak američkih snaga preko teritorija Njemačke i Poljske.

Američki list The Washington Post je također pisao o tome, citirajući izvore u američkim vojnim krugovima.

Taj je problem američka vojska više puta osjetila tijekom kretanja diljem Europe u sklopu zajedničkih vježbi. Na primjer, za premještanje oklopa iz Njemačke do obala Crnog mora treba nekoliko tjedana. U nekim slučajevima, prijenos jedinica iz jedne regije Europe u drugu traje i do nekoliko mjeseci.

Iskustva potvrđuju da će, ukoliko dođe do vojnog sukoba, Rusija imati veliku prednost. U scenarijima Pentagona se već više puta razmatrala mogućnost dopuštanja Rusiji da pobijedi barem u prvoj fazi rata U većini slučajeva, uzrok poraza ne bi bila tehnološka ili vojna superiornost, nego nemogućnost zapadnih snaga da brzo stignu na prvu liniju.

Rusiji je ova prometna infrastruktura ostala još iz vremena Sovjetskog Saveza

Prema američkim analitičarima, razlog za ovaj katastrofalan propust je "kratkovidnost" NATO pakta. Ranije je NATO logika bila braniti se u "potencijalnom ratu protiv Sovjetskog Saveza". Tada su zapadne sile redovito provodile vojne vježbe u kojima je scenarij bio potencijalni sukob sa sovjetskim snagama. Pokreti velikih trupa su se uglavnom provodili uz vjerojatne prve linije, uključujući granicu između Istočne i Zapadne Njemačke. Međutim, nakon raspada Sovjetskog Saveza se NATO okrenuo od "Istočnog fronta", a dominantna misao je bila usklađivanje partnerstva i suradnje s Rusijom.

NATO paktu tada neprijatelj nije bio Kremlj. Međutim, u vrijeme širenja NATO pakta na istok sljedećih desetljeća nitko nije došao na ideju da se ispitaju sposobnosti novih država članica saveza i potencijal njihove obrane.

"Promjena kursa" se dogodila tek nakon državnog udara i početka oružanog sukoba u Ukrajini, kada je vojno vodstvo Zapada shvatilo da će im biti jako teško doći do novog "fronta".

S druga strane, za Rusiju to nije nikakav problem, ne samo iz očitih geografskih razloga, nego i zato što je ruska infrastruktura potpuno spremna za prebacivanje trupa unutar zemlje i na cijelom teritoriju bivšeg Sovjetskog Saveza.

Za NATO nije pitanje samo manjak razvijene infrastrukture u užem smislu te riječi, nego i birokracija, uključujući zakonske i tehničke prepreke između različitih zemalja Europe i Sjedinjenih Država, kada treba premještati teško naoružanje.

Postoje i problemi čisto tehničke prirode, koji na prvi pogled nemaju primarnu važnost, ali u slučaju rata postaju temeljni. Dovoljno se podsjetiti kolosijeka baltičkih zemalja koji su širi u usporedbi sa zapadnim standardima, a to znači da bi se svi vlakovi na granici morali iskrcati i premjestiti teret na nove kompozicije.

"Gubitak vremena znači gubitak rata. Bilo je dana kada su se NATO snage kretale brzinom potrebnom tijekom neprijateljstava, ali je to više bio izuzetak nego pravilo", izjavio američki general Steven A. Shapiro, zadužen za logistiku i kretanje američke vojske u Europi.

Još 2016. objavljeno je izvješće koje analizira obrambene sposobnosti NATO pakta na istočnom frontu u kojem se navodi da će u slučaju rata ruska vojska vrlo brzo zauzeti baltičke prijestolnice.

Konkretno, prema izračunima analitičara, ruske snage mogu ući u Rigu i Tallinn za samo 60 sati od izbijanja rata.

Takav rani poraz će ostaviti NATO snagama ograničeni broj mogućnosti, a najgori bi bio krvavi protunapad kako bi se oslobodile baltičke zemlje. Eskalacija koja je prijetila tijekom Hladnog rata je za mogućnost privremenog poraza predviđala "neizvjesne posljedice". One bi danas bile katastrofalne.

"Zastrašujući" scenarij je brzina raspoređivanja vojnika gdje Rusija ima veliku prednost u odnosu na NATO.

Rusija može doći do bilo koje točke NATO pakta u najkraćem mogućem roku i bez ikakvih tehničkih poteškoća, a NATO ne. Samo za vježbe je trebalo više od četiri mjeseca za prijenos vozila iz Gruzije u Njemačku.

Cilj Sjevernoatlantskog saveza u ovom trenutku je smanjiti postojeći jaz na minimum. Međutim, da bi povećali brzinu implementacije zapadnih snaga potrebna je modernizacija cesta, željeznica i lučke infrastrukture u Europi, na što treba potrošiti nekoliko milijardi eura. Osim toga, postoje i problemi zakonodavne prirode. Prije svega treba regulirati pravne norme u svim zemljama Europe.

Kao što je poznato, Sjedinjene Države su već pozvale zemlje članice NATO pakta na povećanje vojnih izdataka. Pretpostavlja da bi se na summitu u Bruxellesu u srpnju trebale odobriti dvije nove odredbe koje će omogućiti ubrzavanje tranzita vojnih snaga s istočne obale Sjedinjenih Država do granice s Rusijom. Međutim, odvraćanje je moguće samo za nekoga tko zna kako bolje reagirati na promjenu prve linije fronte. NATO je u tom smislu učinio malo ili ništa, barem pred potencijalnim neprijateljem kakav bi mogla biti Rusija, iako iz Moskve nema nikakvih naznaka prelaska granica Sjevernoatlantskog saveza i toliko puta spominjane "okupacije baltičkih država".