Prema posljednjim informacijama, samo je na području grada Bihaća evidentirano gotovo 3000 migranata i izbjeglica. U području Velike Kladuše su također na tisuće migranata i lokalne vlasti ne znaju kako se nositi s problemom.
EU odbija pomoći BiH i šalje novac u Ankaru
U međuvremenu je Europska komisija, kako je navedeno, odbila financirati uspostavu centra za smještaj migranata kod Velike Kladuše, jer smatra kako je ta lokacija preblizu granice s Hrvatskom, odnosno s EU.
Irma Sadiković iz Međunarodne organizacije za migracije tvrdi kako Europska komisija nije u potpunosti odbila financirati uspostavu centara, nego nije bila zadovoljna jednom od predloženih lokacija.
"Problem s Velikom Kladušom je blizina granice s Hrvatskom, odnosno s EU. Navodi da su pregovori još u toku te i da se pokušava naći rješenje koje će biti zadovoljavajuće za obje strane, i za EU i za BiH", izjavila je Irma Sadiković za Al-Jazeeru.
Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić podsjeća kako u Srbiji, u Šidu, postoji centar gdje su bile tisuće migranata, a to je tek nekoliko stotina metara od granice s Hrvatskom. No, Sadiković priznaje da je to bilo u vrijeme kada su granice EU bile otvorene, odnosno kada je "Muti Merkel" pozivala na stotine tisuća ljudi da dođu u EU.
Hrvatski stav je jasan i zemlja želi izbjeći zloupotrebu instituta azila i da postane mjesto na kojem će migranti biti zarobljeni, iako im to nije konačni cilj. Ali to se trenutno događa i u Bosni i Hercegovini i to se ne može ignorirati. Ako broj migranata u području sjeverozapadne Bosne dosegne nekoliko desetaka tisuća ljudi, situaciju će biti nemoguće kontrolirati.
Bivši hrvatski ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić smatra "da Bosna i Hercegovina treba ojačati i organizirati policijske, odnosno pogranične snage".
"To se mora spriječiti na mjestima gdje ti ljudi ulaze u Bosnu i Hercegovinu. Ilegalni migracijski tokovi su u svakom slučaju nedopustivi i štetni, prvenstveno zbog krijumčara ljudi. Te ljude treba jednostavno demotivirati da dolaze na taj način. U kuću se ulazi na vrata. Ovo je jedinstveni sigurnosni prostor i tako to treba i gledati", kaže Vlaho Orepić, potpuno ignorirajući unutarnji ustroj BiH i nemogućnost da na nekim dijelovima granica središnje vlasti utječu na aktivnosti pograničnih snaga. Tu su i posebni odnosi Sarajeva i Ankare, ali i Beograda i nekih zemalja s Bliskog istoka u okviru kojih ljudi bez vize mogu doći u Sarajevo ili Beograd i bez problema se dokopati Bihaća i Velike Kladuše.
I dok je Europska komisija odbila pomoći Bosni i Hercegovini, Europski parlament je prošlog tjedna izdvojio 500 milijuna eura pomoći za izbjeglice u Turskoj, samo kako im ne bi palo na pamet da krenu put EU.
Taj novac zapravo dobiva Ankara, a koliko se od toga potroši na izbjeglice, nitko ne može provjeriti. Ovih 500 milijuna eura su prva tranša od ukupne svote od tri milijarde eura u okviru Projekta za izbjeglice u Turskoj.
Članovi Europskog parlamenta su prošlog tjedna usvojili nacrt izvješća u kojem se odobravaju financiranje s 548 glasova za, 70 glasova protiv, a 61 zastupnik je bio suzdržan.
Europski parlament naglašava kako je više od 300 000 mladih izbjeglica u Turskoj obrazovano zahvaljujući sredstvima EU, a Projekt za izbjeglice u Turskoj je odobren u studenom 2015. kada je pred prijetnjama Erdogana Europska unija pristala pomagati izbjeglicama u Turskoj s ukupno tri milijarde eura za 2016. i 2017. Projekt je produljen u ožujku ove godine i za Ankaru je izdvojeno dodatnih tri milijarde eura za 2018. i 2019.
Dakle, Erdogan ima jasan stav i pregovaračke sposobnosti, što političari u Sarajevu nemaju. Kada bi imali, BiH bi mogla dobiti pomoć, a dovoljno bi bilo zaprijetiti da će maknuti graničnu policiju i otvoriti prostor za masovni prelazak migranata u Hrvatsku. Istom se taktikom služio Erdogan i do sada je dobio tri milijarde iz prvog sporazuma i prvu tranšu od tri milijarde eura iz obnovljenog za 2018. i 2019.
Što su nam donijele sulude odluke njemačke kancelarke?
Nakon prošle zime u Austriji je došlo do smjene vlasti i zemlja je započela aktivnu borbu protiv ilegalne migracije. Nakon što su u Italiji na vlast došli konzervativna Sjeverna liga i protestni Pokret 5 zvjezdica, Rim je slijedio primjer Beča. Granični čuvari budno motre na talijansku obalu, dok u gradu Ventimiglia, najbližem francuskoj granici, imigrante doslovce love i zatvaraju ih i pritvorske centre.
Nedavno je talijanski ministar unutarnjih poslova izričito zabranio ulazak humanitarnog broda sa stotinama afričkih migranata. Čak ni pritisak Pariza i dobro usmjerena medijska kampanja s brojanjem djece i trudnica na brodu nisu pomogli. No, sam Pariz također nije dao pristanak da brod Aquariusuplovi u jednu od francuskih luka i na kraju je završio u Španjolskoj. Malta također odbija prihvatiti brodove, a nedavno je zaplijenila broj jedne od nevladinih udruga kako bi istražitelji provjerili bavi li se ova gospoda protuzakonitom pomaganju ilegalne imigracije, surađujući s kim i kako?
Iako je nama situacija u BiH prioritet, ipak Italija, zajedno s Grčkom, ostaje glavno odredište luka za dolazak ilegalnih imigranata u Europu. Odatle namjeravaju doći do Njemačke, Švedske ili Engleske. A da biste došli do zemalja svojih snova morate otkrivati najbizarnije rute. "Bum" prošle sezone je bio prelazak preko Alpa.
Na društvenim mrežama i putem raznih aplikacija za razmjenu poruka migranti razmjenjuju rute puta. Sve počinje na željezničkom kolodvoru poznatog skijališta Bardonecchia na sjeveru Italije. Od tamo do Francuske kroz stijene vodi tunel Fréjus, ali granični čuvari na ulazu provjeravaju doslovno svaki automobil. Stoga migranti zaobilaze tunel i kreću na planine, nadajući se da će u Francusku ući kroz prolaz Colle della Scala ili na francuskom Col de l'Échelle.
Ilegalni imigranti su se kroz Alpe počeli probijati zimi, uz vrlo niske temperature, česte snježne oluje i rizik od lavina. To je odluka donesena u očaju i neznanju, jer se čak ni Hannibal i Suvorov nisu usudili to učiniti. Oni su, koliko je poznato, Alpe prešli u jesen.
Uz malo hrane, Afrikanci su na sebe stavili sve što su mogli. Zamotali se u šalove, navukli plastične vrećice preko cipela i kroz snijeg, po danu, pokušavali svladati prolaz Col de l'Échelle.
Zimi je takav pothvat smrtno opasan. U prosincu su kod prolaza pokraj Briançona mještani pronašli tijelo crne žene. Uz nju nije bilo dokumenata i nitko nije prijavio da je nestala.
Aktivisti nevladine udruge "We Are All Migrants" su optužili policajce za ovu smrt, jer su, navodno, progonili migrante kroz planine.
Takve teške optužbe nisu slučajne. Vjerojatno većina očajnika ne bi nikada izabrala tako opasan put do Francuske da im u tome ne pomažu iznenađujuće sveprisutne nevladine udruge.
Na primjer, za put preko Alpi je zadužena udruga "Rainbow for Africa". U području mjesta Bardonecchia su podigli postaje i posebna utočišta za migrante u kojima mogu provesti noć. Gradonačelnik mjesta je pokušao spriječiti ovu inicijativu, ali sve što je mogao učiniti je da "Rainbow for Africa" može otvoriti utočište samo od 23:00, a ne može biti otvoreno tijekom dana.
Osim toga, aktivisti ove nevladine udruge, zajedno s talijanskim volonterima, migrantima donose toplu odjeću i hranu, daju im vode i malo hrane za put i objašnjavaju kako proći kroz Olimpijsko selo izgrađeno 2006. godine, a da ih ne uhvati policija.
Volonteri iz nevladine udruge "We Are All Migrants", koji smo gore spomenuli, rade na prolazu kao spasitelji. Oni pomažu ilegalnim imigrantima da prevladaju najteža mjesta, pokazuju staze pomoću kojih je moguće zaobići policijske patrole, isporučuju im toplinske pokrivače i vruću hranu.
Prije dolaska u Briançon, prvi grad na području Francuske, migranti ponovno susreću volontere. Ponekad ih voze do hostela automobilom, gdje se ugriju i prespavaju, nakon čega idu u susret svom snu - Njemačkoj.
Colle della Scala, granični kamen nafrancusko-italijanskoj granici
U toj situaciji su lokalni stanovnici odlučili preuzeti stvari u svoje ruke. U travnju su Francuzi postavili prave barikade na prolazu Col de l'Échelle. Među organizatorima su bili ljudi različitih političkih uvjerenja, a aktivnosti su provodili moderni desničarski pokret mladih, koji zagovaraju očuvanje nacionalnog identiteta. Kako bi im pomogli, na mjesto su došli njihovi istomišljenici iz cijele Europe. Zajedno su hvatali ilegalne imigrante i predavali ih žandarima, otprilike kao što su činile bugarske skupine na granici s turskom 2015.
Međutim, učinak ove akcije bio je više nego skroman. Protivnici ilegalne imigracije su uhvatili samo nekoliko nesretnih Afrikanaca, a žandari koji su ih preuzeli su ih idućeg dana vratili u Italiju, u Bardonecchiu, gdje su ponovno primili aktivisti nevladine udruge "Rainbow for Africa". Već idući dan su pod njihovom zaštitom prolazili istim putem s velikom stupom ilegalnih imigranata.
Francuska skupina je lutala kroz planine do kraja lipnja, ali nije mogla zaustaviti protok ilegalnih imigranata. No, uspjeli su privući pozornost novinara. Vlasti Francuske i Italije su bile prisiljene reagirati na negodovanje lokalnih stanovnika, koji su doslovno bili izvan sebe zbog onoga što se događa u području talijanskog skijaškog odredišta i na francuskoj strani Alpa.
Predsjednik Emmanuel Macron je čak zaprijetio da će sve uhvaćene ilegalne imigrante osuditi na godinu dana zatvora, iako za ljude koji su prešli pustinju, more i planinski snježni prolaz u strašnim uvjetima godina dana u francuskom zatvoru ne izgleda tako strašna kazna.
Sučeljavanje na granici ponovno je otkrilo podjelu unutar društava o problemu migracija. Mediji su tako uspješno isprali mozak Europljanima i nametnuli im osjećaj krivnje da mnogi od njih ne smiju ni progovoriti protiv ilegalnih migranata. Svi su se dužni osjećati odgovornima za svoje živote, dobrobit i "ljudska prava".
Međutim, za ovaj egzodus, koji je Sredozemno more pretvorio u "masovnu plavu grobnicu", a Alpe mjesto na kojem se ljudi iz subsaharske Afrike prvi put susreću s mrazom i snijegom, najveću krivnju snose oni koji su potaknuli ilegalnu imigraciju i koji na raspolaganju imaju sve što im treba da upravljaju procesom "seobe naroda".
Rat skupina za obranu identiteta i aktivista nevladinih udruga je samo vrh ledenog brijega ispod kojeg se razdvajaju cijela društva. Neki su Europljani spremni odbaciti migrante bez žaljenja. Drugi dio suosjeća s izbjeglicama, a treći su organizirane skupine koje ih prevoze, potiču da idu dalje, ulijevaju im lažnu nadu, a sve to rade bez imalo straha zakonskog progona.
Naravno, mnogima nije jasno da su europske vođe i elite htjele milijune ilegalnih imigranata iz zemalja Trećeg svijeta, bilo zbog jeftinog rada ili kao demografski resurs.
Kako god bilo, stvar koju su već učinili jest da je Europa podijeljena na pola i građani aktivno raspravljaju oko migranata, umjesto da se ujedine i riješe vlastite probleme. U nekim europskim zemljama su ove podjele rezultirale apsolutnom političkom nemoći onih nezadovoljnika, što eliti daje manevarski prostor za slobodno provođenje "strukturnih reformi" do potpunog uništenja ostatka ostataka socijalne države.
Za elite je korist od ilegalne imigracije višestruka, stoga nitko ne treba očekivati da će se ozbiljno pristupiti rješenju ovog problema. Što se tiče Bosne i Hercegovine, ali i drugih zemalja regije, Europska komisija je jasno pokazala da je nije briga ni za BiH, niti za išta što se događa izvan EU. Erdogan je zaigrao na kartu straha i uspio je, jer u Europskom parlamentu i Bruxellesu ionako sjede plašljivi birokrati kojima se sledi krv u venama kada sultan spomene da će Europi poslati desetine tisuća ljudi u tjedan dana. BiH bi mogla učiniti isto. Pitanje je usuđuje li se?
Komentar: Pogledajte također: Mit o imigracijskoj krizi i kako su govorili gospodari imigracije