Ruska prijetnja
Većina zapadnih medija ističe Rusiju kao najveću opasnost po globalni poredak, ali da li je to zaista tako?

Profesor i istraživač Lajl Goldstajn sa Američkog koledža za pomorski rat, smatra da je Zapad nepotrebno opsednut Rusijom.

Prema njegovim rečima, istina je Rusija radi na razvoju novog oružja koje može da bude veoma opasno.
- Za nas koji radimo u oblasti nacionalne bezbednosti, istina je da ima nekih novih događaja, kao što je uspešno testiranje hipersonične rakete "Kindžal" koja može da pogodi NATO brodove na udaljenosti od 800 kilometara. Ali priroda tog sistema je najverovatnije odbrambena, a Rusija na odbranu troši svega oko 11 odsto onoga što izdvajaju SAD za svoju odbranu - napisao je Goldstajn u tekstu za "National Interest".
On je rekao da kada se tu uračuna i suma koju na naoružanje troše ostale članice NATO, vidi se da postoji velika asimetrija u odnosu snaga NATO i Rusije.
- Ipak, nijedno od gorenavedenih objašnjenja ne nudi verodostojno objašnjenje kako gotovo sve velike američke novine pišu obimno, bez daha, i - da budemo iskreni - gnusno i bar u poslednje dve godine, čini da tome nema kraja. Do sada je većina Amerikanaca verovatno uverena da je Rusija zemlja puna hakera, homofoba, huligana, prostitutki i špijuna. Za tri decenije putovanja u Rusiju to nije ono što sam ja tamo video - rekao je on i dodao da bi tu energiju trebalo usmeriti na pisanje o američkoj krizi u obrazovanju, zdravstvu i rasnoj nepravdi.
Kako je rekao, američki novinari često podležu tom površnom stanovištu prema kojem pišu o "dobrim momcima protiv loših momaka" i mnogi od njih ne prođu nikakav trening po pitanjima ruske kulture, istorije, jezika.

Goldstajn smatra da bi saradnja SAD i Rusije mogla da ima dobre posledice naročito u oblastima zahvaćenim ratovima.
- Ovi novinari i njihovi urednici na neki način ne shvataju da su finansijski poslovi savetnika kampanja sa Rusima ili veze ruskih diplomiranih studenata sa konzervativnim političkim grupama u SAD... zapravo nekoliko kvantnih skokova manje značajni od sudbine desetina miliona nesrećnih građana Sirije (da ne spominjem sve izbeglice), koje čekaju stvarno primirje među velikim silama i regionalnim vlastima. Ne zaboravimo ni na druge slične tragične situacije, poput Avganistana ili Jemena, koje bi takođe mogle imati koristi od strateške saradnje između SAD i Rusije (ili barem hlađenja vrućeg rivalstva) - rekao je profesor.