Rusija - Grčka
© EPA / Orestis Panagiotou
Rusija je prošlog tjedna priopćila kako je poduzela recipročne mjere na protjerivanje dvoje ruskih diplomata protjerano iz Grčke. Ministarstvo vanjskih poslova Rusije je u priopćenju navelo kako je pozvalo na razgovor grčkog veleposlanika Andreasa Friganasa kako bi ga obavijestilo o odgovoru službene Moskve na neadekvatne postupke Atene. Moskva nije navela kojim je grčkim diplomatima naloženo da napuste Rusiju.

Grčka je protjerala diplomate iz ruskog veleposlanstva u Ateni prošlog mjeseca, a razlog su optužbi da su, navodno, "pomagali financiranje prosvjeda zbog dogovora Grčke i Makedonije o imenu koji bi bivšoj jugoslavenskoj republici omogućio ulazak u NATO".

Ruski dužnosnici su odbacili optužbe i ocijenili kako je grčka vlada ove optužbe iznijela pod pritiskom drugih država NATO pakta. Točno je da se Rusija snažno protivila širenju Sjevernoatlantskog saveza na države koje su nekad bile pod utjecajem Sovjetskog Saveza, ali je NATO progutao sve te zemlje i sada na red dolaze one koje graniče s Rusijom, što je za vlasti u Kremlju nepojmljivo, kao što bi za Washington bilo nepojmljivo da Meksiko ili Kuba uđu u punopravni vojni savez s Ruskom Federacijom.

Međutim, diplomatski spor s Grčkom dolazi kao grom iz vedra neba. I ranije je bilo upitno koju razinu partnerstva i suradnje Rusija može ostvariti sa zemljama Europske unije. Pokazalo se da s nekima surađuje bolje, nekima gore, a s nekima skoro nikako, kao što je slučaj s Velikom Britanijom, koja je formalno još uvijek članica EU. Dobro je što se sukobi još uvijek odvijaju kroz diplomatske kanale. Ali što je to tako strašno što je povrijedilo Grke? Osim toga, zar Alexis Tsipras u jeku najveće financijske krize nije molio za pomoć iz Rusije? Čini se ime Makedonije i prosvjedi u Ateni uopće nisu bili važni za ovakvu odluku grčke vlade

"Ruska suradnja s Turskom nije usmjerena protiv trećih zemalja", izjavila je glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova, komentirajući službeno priopćenje kolega iz Grčke.

Rekla je i da se, suprotno optužbama Atene, Rusija nikada nije miješala u unutarnje poslove Grčke i njezinu vanjsku politiku.

"Oni koji sada žele prebaciti krivnju na Rusiju nisu pravi prijatelji Grčke", rekla je Zaharova, naglasivši kako je Moskva uvijek kao primjer prikazivala "europsku, prijateljsku i otvorenu prirodu rusko-grčkih odnosa".

Ranije su Grci objavili priopćenje u kojem su komentirali odgovor Moskve na protjerivanje ruskih diplomata. Optužili su Kremlj za "osvetoljubivost".

"Budući da je Rusija postala partner Turske u isporuci oružja i pružila Ankari brojne sigurnosne mjere, jasno se odmaknula od razine prijateljstva i suradnje koji su obilježavali odnose Grčke i Rusije tijekom 190 godina", navodi se u dokumentu Atene.

Naime, prije mjesec dana je Atena dvojicu zaposlenika ruskog veleposlanstva proglasila "persona non grata", a još dvojici ruskih dužnosnika je zabranjen ulazak u Grčku. Rusi su optuženi za "uplitanje u unutarnje poslove Grčke", "podmićivanje državnih dužnosnika", "prikupljanje informacija" i druga djela nespojiva sa statusom akreditiranog diplomata. Postoje dvije verzije "incidenta".

Prva je da su Rusi navodno sudjelovali u organiziranju demonstracija protiv grčko-makedonskog sporazuma oko preimenovanja Makedoniju u nešto apstraktno, samo kako bi se zemlja ugurala u NATO. Ovo ime Grci smatraju antičkim imenom svoje pokrajine i nije potrebno pojašnjavati spor oko imena između Skopja i Atene. Dogovor po promjeni imena između Alexisa Tsiprasa i Zorana Zaeva je dobio odgovor u obliku masovnih okupljanja u Grčkoj koji je organizirala stranka Nova demokracija, stara konzervativna stranku u zemlji koja još uvijek pamti Papandreouov klan.

Ova stranka ima svoj stav o Makedoniji koji je puno radikalniji od vladajuće Syrize Alexisa Tsiprasa. Stoga je organizirala demonstracije i prijetila raspadom vlade.

U Ateni vjeruju da je Moskva iz nekog razloga htjela "stvoriti negativnu sliku o Grčkoj na Balkanu" kako bi iz Kremlja upravljali situacijom. No, problem je što su se isti prosvjedi održavali i u Makedoniji. Je li i tamo Rusija financirala i podržavala VMRO i što bi joj to trebalo?

Prema drugoj verziji, Grci nisu bili zadovoljni aktivnostima ruske diplomacije u duhovnoj sferi i uplitanjem Rusije u poslove Pravoslavne crkve Grčke, što ugrožava vlasti u Ateni u kojoj crkva nije odvojena od države. Prema nepotvrđenim izvješćima, skandal može biti povezan s pokušajima Kijeva da na svoju stranu pridobije grčke crkvene velikodostojnike, koji ne priznaju ukrajinsku autokefalnu crkvu, čemu se opiru i Rusi.

Ove se verzije se mogu kombinirati. Jedan od protjeranih Rusa je navodno imao kontakte s Novom demokracijom, glavnom oporbenom snagom u zemlji, a drugi diplomat je kontaktirao grčki kler. No, sve su to podaci iz grčkih izvora, prilično nepouzdanih, a zanimljivo je koliko su ovoj temi prostora posvetili Ukrajinci.

Nakon protjerivanja Rusa odgovor je trebao biti simetričan i sukob se mogao zaboraviti, jer tako funkcionira moderni svijet. Međutim, odgovor je došao dva tjedna poslije. Grčki veleposlanik Andreas Friganas je pozvan u rusko ministarstvo bio je izviješten o protjerivanju dva grčka diplomata. No, sukob između prijateljskih država u proteklih 190 godina nije bio gotov. Grci su se uvrijedili na simetričan odgovor Moskve i uslijedila je izjava Ministarstvu vanjskih poslova Rusije, bolje rečeno osobno Mariji Zaharovoj, kojoj su Grci poručili kako su "jako uvrijeđeni".

Atena je rekla "kako Rusija nije imala takve razloge za protjerivanje diplomata kakve ima Grčka", stoga je pogrešno protjerati ih iz Rusije.

Što je još gore, navedeno je kako "grčki ljudi moraju komunicirati s ruskim partnerima i ne smiju patiti zbog prljavih provokacija koje je, nažalost, pretrpjela Atena". I na kraju, navodi se "kako Rusija općenito ne razumije načela suvremenog svijeta i pokazuje stalno nepoštivanje Grčke".

Međutim, načelo reciprociteta u ovakvim slučajevima prihvaća cijeli svijet, ali je ovo bila "osveta i nepoštivanje Grčke", koja traži posebnu pažnju.

Ali ni to nije glavna stvar. U priopćenju iz Atene je nažalost izjavljeno da Moskva "ne razumije vrijednost grčke vanjske politike".

Problem je u tome što vrla grčka vanjskopolitička načela nemaju nikakve veze s pragmatičnom politikom. Ona se u potpunosti temelje povijesnim pritužbama i na emocijama, a ne aktualnoj situaciji u regiji svijetu u trećem mileniju.

Naime, Atena je svoje osjetljivo religiozno pitanje povezuje s pragmatičnim približavanjem Moskve i Ankare, odnosom u kojem nema nikakve ljubavi, već čisto obostrani interes, iako se već sutra sve može promijeniti.

Percepcija Turaka u Grčkoj je "brada, fes, kriva istočnjačka sablja u ruci iskonskog i vječnog neprijatelja". Što je najgore, čak se i grčka diplomacija temelji na tim stereotipima. Nešto slično događa se u Rusiji i drugim zemljama, ali je grčki slučaj poseban.

Ako ste u dobrim odnosima s Turskom, čak i situacijskim, za Grke ste "izdajica" i "ne poštujete grčke vrijednosti", što nije slučaj ni u Armeniji. To je egzistencijalni fenomen koji postoji izvan konteksta tradicionalne diplomacije, pa čak i izvan zajedničke povijesti Rusije i Grčke.

Govoreći o "rusko-turskom približavanju", čak i "bratskom zagrljaju", kojeg zapravo nema, vlada Alexisa Tsiprasa je počela smanjivati rusko-grčke energetske projekte, ali na štetu gospodarstva svoje zemlje. Istodobno, nitko među običnim Grcima nije uvrijeđen politikom Moskve. Štoviše, potiče se stvaranje plinskog čvorišta na području Grčke, od čega bi imao koristi grčki narod.

Međutim, vlasti Grčke su reagirale "mrkim licima" i pozivaju se na Europsku uniju, kao djeca na starijeg brata.

Ista priča je s Makedonijom. Kako je moguće da postoji ovakav međudržavni sukob u Europi? Povijesna Makedonija, ona Aleksandra Velikog, ne postoji više od dva tisućljeća. Zapravo, postojala je samo kratko vrijeme vladavine oca i sina, koji ju je uništio svojim ambicijama. Ali prijepor o imenu susjedne države će živjeti do sudnjeg dana, jer se radi o emocijama, ne o utemeljenim razlozima.

Pritisak Grčke na nimalo bogatu i slabo naseljenu bivšu jugoslavensku republiku toliko je jak da bi mogao dovesti, na primjer, do jačanja obrane otoka na rubu Turske.

Rusija je uvijek bila spremna pomoći Grčkoj, bilo isporukom sustava S-300, dizelskim podmornicama i obalnim raketnim sustavima. No, kada Ankara kupuje sustav S-400, grčka vlada se odjednom digla na noge i ponavlja iste priče, iako s drugačijom retorikom, kao Washington i NATO zapovjedništvo u Bruxellesu.

Ista priča je i s crkvenim sukobom. Tko je ikada rekao da Atena i Atos imaju monopol na pravoslavlje i da mogu administrirati i regulirati crkvene pitanja? Većina Istočnih Crkava od vremena Aleksandra I ovisi o Rusiji i očuvane su zahvaljujući zaštiti ruske države. Atos je, usput rečeno, dugo bio izvor širenja raznih "krivovjerja", a zbog svog velikog utjecaja Pravoslavna crkva Grčke legalno sudjeluje poslovima državne banke u zemlji. Europska unija Grčkoj već dugo prijeti zbog toga, ali to u Ateni, iz nekog posebnog razloga, ne smatraju "miješanjem u unutarnje poslove".

Zapravo, nitko u Moskvi se ne bi ni miješao u unutarnje poslove Grčke, koja je u vrlo teškom stanju. Dovoljno je podsjetiti da je Atena već odavno postala neformalna prijestolnica radikalnih ljevičarskim salonskih trockista, maoista i drugih, pokreta mladih koji uglavnom dolaze iz bogatih obitelji i jednom mjesečno spale i unište nešto, naravno "šaljući u boj protiv mrske buržoazije" nesretnike i nezaposlene mlade koji u Grčkoj ne znaju kako preživjeti.

Uvijek treba preispitati i preispitivati nacionalni identitet, karakteristike mentaliteta i povijesne predrasude, mitove i legende, jer bez toga nema učinkovite vanjske politike. Također je potrebno poznavati i poštivati partnera i sugovornika. No, kako se netko može nazvati partnerom u međunarodnoj areni, ako Atena u ovom slučaju od Rusije traži da zabije glavu u pijesak, jer Grčka za protjerivanje diplomata "ima dokaze", a Rusija ne i nema pravo na "osvetoljubivost".

To nije dobro. Grci su se trebali povesti turskim primjerom. Svi se sjećaju kako se Ankara, kada je voda došla do grla, ispričala za obaranje ruskog zrakoplova u Siriji, čak i ako se koristila srednjovjekovnim jezičnim formulacijama.

Međutim, što se tiče Atene, nitko nije poginuo niti je ozlijeđen. Ranjeni su samo ponos i mitološke vrijednosti grčke vanjske politike, uvijek ako ruski diplomati uopće imaju veze s demonstracijama i grčkim klerom.

Sukob može biti riješen za pet minuta, ali Atena mora prestati slati ljutita pisma i sjetiti se godišnjice uspostave diplomatskih odnosa između dviju zemalja. U zajedničkoj povijesti dviju zemalja ima više lijepih i pozitivnih stvari, puno važnijih od uvreda na svaku sitnicu.

Na kraju objašnjenje može biti, kao što smo ranije pisali, da je Alexis Tsipras na premijerskom mjestu upravo zato što tamo treba biti i, baš kao Milo Đukanović, Zoran Zaev, vjerojatno i Aleksandar Vučić, ima zadaću koju mora ispuniti i on drugačije niti zna niti može činiti. Ako je tako, a sve sugerira da jest, onda je puno jasnije shvatiti iracionalnost vanjske politike Atene, koja se uklapa u širu sliku integracije Zapadnog Balkana u NATO, zbog čega je odnose s Rusijom potrebno dovesti do usijanja.