Tri vjerojatna smjera koordiniranih napada na Idlib
U međuvremenu Turska šalje tenkove na granicu sa Sirijom.
"Mi smo narod koji pobjeđuje na terenu, a ne za stolom. To je razlog zašto svaki put kažemo da moramo biti prisutni i jaki na terenu i uspjeti u tom području", izjavio je Erdogan tijekom proslave u Ankari održane povodom Dana pobjede u grčko-turskom ratu (1919.-1922).
"Tako smo uništili i teroristički koridor duž naše granice sa Sirijom", dodao je turski predsjednik.
Komentari Erdogana dolaze zbog upozorenja Rusije da se u Idlibu priprema lažni napad kemijskim oružjem, kako bi se kasnije za "zločin" optužio Damask.
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je srijedu rekao da je tijekom njegovih kontakata s američkom stranom Rusija prezentirala "više dokaza o ovom scenariju".
Lavrov je također upozorio kako je cilj ovog igrokaza spasiti Al-Nusra Front i dopustiti sirijskom ogranku Al-Qaede da zadrži teritorij kojeg drži u Idlibu.
"Ruska i turska vojska su se složili oko praktičnog djelovanja protiv terorista u pokrajini Idlib", rekao je ruski ministar vanjskih poslova na tiskovnoj konferenciji održanoj u Moskvi, nakon sastanka sa saudijskim ministrom vanjskih poslova Adelom Al-Jubeirom.
Idlib: Turska je prisiljena pregovarati
Sastanak sa saudijskim ministrom je uslijedio nakon sastanka Lavrova s turskim ministrom vanjskih poslova koji se održao u Moskvi dva dana ranije. Mevlüt Çavuşoğlu je u Moskvu doputovao u društvu ministra obrane, generala Hulusija Akara i čelnika obavještajnih službi Turske Hakana Fidana.
Moskva je sve bliže u traženju rješenja za Idlib, ali rješenja koje će Rusiji omogućiti održavanje dobrih odnosa s Ankarom, ključnih za širenje geopolitičkog utjecaja u regiji.
Važnost koju Rusija pridaje odnosima s Turskom, sada udaljenom od NATO pakta, kod Erdogana ostavlja dojam da će osvajanje dijela sirijskog teritorija, izravno ili pomoću islamističkih milicija, biti neopozivo.
Međutim, nije baš tako kako vjeruje turski vođa, koji je već revidirao megalomanske planove opisane u knjizi "Strateška dubina", prema kojima bi Ankara imala izravan utjecaj na vlade svih zemlja koje su nekada bile dio Osmanskog Carstva.
Umjesto toga, Putin će nastaviti podupirati Bashara Al-Assada, odlučan u očuvanju Sirije u njenim predratnim granicama.
Sad već nema sumnje da će ruske snage pomagati sirijskoj vojsci u kampanji u Idlibu, što se vidjelo po nedavnim zračnim udarima na položaje i jedinice terorista najviše u južnom dijelu pokrajine, sjeverno od Hame.
Nakon što je ublažio oštru retoriku iz prošlosti, čini se da Erdogan želi kompromis i zbog nimalo ugodnih problema koje mu stvaraju Trumpove sankcije, koje su turski liru bacile na koljena.
Također je zanimljiv bio i iznenadni posjet iranskog ministra vanjskih poslova Mohammada Javada Zarifa Ankari, gdje se sastao s Erdoganom, što dokazuje da su Teheran i Iran vrlo blizu sporazuma o uzajamnoj suradnji u Siriju. Dakle, sve tri strane trokuta Teheran-Moskva-Ankara su odabrale intenzivne pregovore umjesto pritisaka.
Jasno je da Teheran i Moskva traže rješenje za Idlib koje neće poniziti Erdogana. Prema riječima Sergeja Lavrova, to rješenje bi bilo razdvajanje terorista Al-Nusra Fronta, koji će biti uništeni, od lokalnih frakcija s kojima se može pregovarati. Ovakvo je rješenje prihvatljivo i za Damask, jer je ipak riječ o sirijskim građanima koji su iz uvjerenja da će biti bolje, neko pod prisilom, a neki zbog novca uzeli oružje i borili se protiv vladinih snaga. No te skupine u vojnom smislu ne predstavljaju opasnost kao Hayat Tahrir Al-Sham predvođen sirijskom Al-Qaedom.
Komentar: Iz drugog izvora saznajemo da je Turska uvrstila Tahrir al-Sham na listu terorističkih organizacija. Hayat Tahrir Al-Sham je izvorni naziv skupine "al-Nusra Front" koja je bila na turskom terorističkom popisu prije nekoliko godina. Radikalna grupa usvojila je novo ime nakon što se 2017. spojila s još nekoliko naoružanih skupina.
Povratak na 2015. godinu: Sirijski predsednik Bašar el Asad optužio je Tursku da igra prljavu igru tokom krize u Siriji i da podržava terorističke organizacije Islamska država i Nusra front.
Štoviše, sporazum s Turskom će omogućiti Rusima i Sirijcima da izbjegnu američko uplitanje, a nije tajna da su američke snage spremne intervenirati u spašavanju takozvanih "pobunjenika". Međutim, ako Ankara odredi granice područja koja kontroliraju teroristi, za SAD bi bilo teško opravdati intervenciju podrške Al-Qaedi.
Uvijek moguća iznenađenja
Naravno, još uvijek postoji mogućnost da ubojice u Idlibu insceniraju postavljaju kemijski napad i pripišu ga Assadu. Prema Rusima je klor već prebačen na područje pod kontrolom terorista, a prema iranskim izvorima je Al-Nusra Front oteo četrdeset djece koje će žrtvovati u "napadu". Čak i ako je dio navedenog propaganda, ranije smo se uvjerili da su oteta djeca iz jednog sirotišta korištena za lažni kemijski napad 2013. u Dumi, dok je ostatak scenarija uvježbavan nekoliko puta. Prijetnja je možda prethodila ruskim otkrićima ili možda ne? Vidjet ćemo.
Također je važan sastanak između Lavrova i saudijskog ministra vanjskih poslova. Jasno je da Rijad ne želi prekinuti odnose s Moskvom, usprkos osovini koju čini s američkom stranom i Izraelom.
Prema arapskim izvorima, saudijski krunski princ Mohammad bin Salman se očajnički bori da mu se pomogne nositi s njegovim unutarnjim protivnicima koji mu prijete nakon smrti kralja. Krunskom princu treba zaštita, što uz brojne neprijatelje na dvoru i među šeicima u zemlji uopće ne čudi.
No, vjerojatno su Sergej Lavrov i Adel Al-Jubeir razgovarali o Jemenu, gdje su Saudijci zaglibio u svom ratu protiv Huti boraca i riskiraju da izgube odlučujuću američku pomoć. Naime, nakon nedavnih masovnih bombardiranja djece i nevinih civila, američki ministar obrane James Mattis je bio vrlo oštar prema Rijadu, iako su to zapravo njegove metode iz rata u Iraku.
Ruski i saudijski ministri su zasigurno govorili o Siriji, jer Rijad još uvijek zadržava preostale veze s teroristima, što može biti korisno za pregovore, usprkos činjenici da je prosaudijska frakcija Jaish Al-Islam sada nevažna vojna sila. Ipak, ova frakcija drži nekoliko "ulaza" u Idlib u ravnici Al-Ghab.
Intenzivni pregovori koji se vode izgledaju kao uvod u rasplet čvora u Idlibu. Ovakav rasplet, osim što bi značio privremeni kraj sirijskog rata, nazočnost Sjedinjenih Država u zemlji bi učinio besmislenim, odnose Moskve i Istanbula bi oslobodio velikog kamena spoticanja.
Ipak, ne treba zaboraviti da bi rješenje problema u Idlibu bio jasan znak poraza svih onih koji su htjeli ovaj rat. Zbog toga postoji opasnost od provokacija, lažnih kemijskih napada ili drugih, iako se čini da ovi pokušaji ne mogu dovesti do katastrofalnih posljedica.
Komentari čitatelja
na naše novosti