Neovisna revizija otkrila prijevaru u podacima o globalnom zatopljenju
Prilikom izračuna prosječnih temperatura u predindustrijsko doba čini se da su zagovornici teze da su klimatske promjene posljedica ljudskih aktivnosti namjerno koristili besmislene i netočne podatke samo kako bi promovirali svoju agendu. Je li tvrdnja da je čovjek krivac za klimatske promjene jedna velika prijevara? Ovdje psotoje dva suprotstavljena tabora, čak i u akademskoj zajednici, što je dobro, jer u borbi jedni protiv drugih dolaze do novih otkrića. Ovaj put su u vodstvu, ako se tako može reći, oni koji tvrde da čovjek ne utječe na promjenu klime i globalno zatopljenje i da je riječ o cikličkom procesu. Čeka se odgovor suprotnog tabora.

U međuvremenu je neovisna revizija podataka o mjerenju prosječne temperature i koji su se koristili za određivanje klime i klimatskih promjena otkrila više od 70 ključnih nedostataka, što znači da predočeni podaci "nisu bili prikladni za izradu globalnih studija".

Na primjer, pri mjerenju su se koristile temperature od 0 stupnjeva na Karibima do 82 stupnja Celzijusa u Kolumbiji, te mjerenja provedena na brodu 100 kilometara od kopna.

Revizija je pokazala da su studije namjerno pretjerivale u temperaturama kako bi u konačnici podržale teoriju globalnog zatopljenja, a koristili su se metodologijom daleko manje sigurnijom od one kako je propisano.

Revizija je utvrdila da su bivši klimatski uvjeti temeljeni na netočnim informacijama kako bi se krivotvorila predviđanja za buduće temperature i procjena ljudskog utjecaja na iste.

Osim toga, Pariška konvencija je tako utvrđen prosjek od 1850. do 1899. uzela kao "indikativan", ali da predindustrijske temperature sadrže "fatalne manjkavosti".
"Cjelokupni Sporazum o klimatskim promjenama iz Pariza planira učinkovito unazaditi društvo i pokušati vratiti sat u vrijeme predindustrijske revolucije. Cijela ova teorija da je prije industrijske revolucije atmosfera našeg planeta bila netaknuta, jer nije zagađena ljudskim faktorom, također se pokazala potpuno pogrešnom", tvrdi Martin Armstrong koji je analizirao izvješće neovisne revizije
Mjehurići zraka zarobljeni u ledu Grenlanda su pokazali da smo počeli emitirati stakleničke plinove prije najmanje 2000 godina. Rimljani su sagradili prvi vodovod 312. godine prije Nove ere, a izgrađen je zbog ozbiljnog problema s onečišćenjem vode u samim gradovima, kako je rekao Seneka, zbog teškog zraka u Rimu, smrada dima iz i oblaka pepela koji su se nadvijali nad gradom.

Ova nova revizija pretpostavlja da čak nije provedena ni obična osnovna provjera kvaliteta HadCRUT4 podataka, koju je trebalo provesti na Istraživačkom centru za klimatske promjene Uredu Met Centra Hadley i Sveučilištu East Anglia.

Revizija je utvrdila da su procjene izrađene s ograničenim brojem dostupnih mjerenja, uz velike pogreške zbog urbanizacije, prosjeci su se utvrdili bez sveobuhvatnih i točnih mjerenja na globalnoj razini.

Test je pokazao prijevaru u cijelom sustavu. Anomalije koje su navedene su mjerenja na St. Kitts na Karibima, gdje se kao prosječna temperatura za prosinac 1981. navelo nula stupnjeva, a obično je 26 stupnjeva Celzijusa. Za jedno mjesto u Kolumbiji je navedena prosječna temperatura od 82 stupnjeva Celzijusa tijekom tri mjeseca 1978. godine, što bi bili najtopliji dani ikada izmjereni na Zemlji.

U Rumunjskoj je za rujan navedena prosječna temperatura od minus 46 stupnjeva Celzijusa, što se nikada nije dogodilo. Podaci su pokazali da su brodovi izvještavali o temperaturi na moru na lokacijama od 100 kilometara od obale.

U članku se također ističe da su najozbiljniji nedostaci upravo bili manjak točnih podataka. U prve dvije godine od 1850. je postojao jedan jedini službeni ured za informiranje o Južnoj hemisferi, i to na Indoneziji. U to su se vrijeme mjerenja provodila na brodovima, a mjerenja u Australiji su počela u Melbourneu 1855. godine, dok je Auckland mjerenja počeo 1853. godine. Izgleda da su svi ti podaci izmišljeni.

Prema izračunu pokrivenosti HadCRUT4, 1950. su jedva dostupni podaci o Južnoj hemisferi. Međutim, zagovornici klimatskih promjena zbog ljudskog faktora tvrde da globalno zatopljenje traje više od 100 godina.

Ipak, na konferenciji u Parizu kao "indikativna" temperatura za predindustrijsku revoluciju usvojen prosjek od 1850. do 1899. godine, izrađen na temelju netočnih, nepostojećih i nepotvrđenih podataka. Nema apsolutno nikakve mogućnosti da se prikupe podaci koji bi podržali ovu tezu o globalnom zatopljenju ili bilo koju drugu znanstvenu studiju.

Opširnije u izvorniku: Armstrong Economics