anti-semitism
Da li je zaista reč o iznenadnoj epidemiji antisemitizma, ili je posredi politička zloupotreba ovog opakog oblika rasizma?

Antisemitizam je ponovo postao velika tema u političkom životu Evrope, tema koja se sa periferije polako pomera (ili gura) ka centru političkih zbivanja. Predsednik Francuske, Emanuel Makron, tvrdi da je antisemitizam u velikom porastu u Evropi, da njegova eskalacija traje već godinama i da je reč o fenomenu kakav nije viđen još od Drugog svetskog rata.


Komentar: Nisu elite zabrinute za antisemitizam, za koji nema dokaza da je u "velikom porastu", oni samo koriste taj izraz protiv onih koji stoje na putu njihovog globalnog parazitizma.


U Londonu se Laburistička partija optužuje za institucionalni antisemitizam, uz dodatne tvrdnje da njen lider Džeremi Korbin zatvara oči pred tom činjenicom. Pre nedelju dana partiju je napustilo devet poslanika koji su antisemitizam u redovima partije naveli kao ključni razlog, ili jedan od ključnih razloga zbog kojih napuštaju laburiste. Ovakva vrsta pobune odavno nije viđena na britanskoj političkoj sceni.

EPIDEMIJA ILI ZLOUPOTREBA

Da li je zaista reč o iznenadnoj epidemiji antisemitizma, ili je posredi namerno dramatizovanje i politička zloupotreba ovog opakog oblika rasizma?

Kada je o Londonu reč, čini se da su optužbe za antisemitizam samo jedan od instrumenata u snažnoj medijskoj kampanji, čiji je cilj da se diskredituju Laburistička partija i njen lider. Eventualni Korbinov dolazak na vlast i kretanje Ujedinjenog Kraljevstva ulevo moraju se sprečiti i zato su sva sredstva dozvoljena. Kako nije lako osporiti Korbinovu kritiku vladajuće ekonomske i socijalne politike, centri moći su odlučili da ga proglase za pritajenog antisemitu. Sa takvom ljagom se ne može opstati u visokoj politici zapadnih država.


Komentar: Osim neosnovanih optužbi za antisemitizam, ne treba zaboraviti da se Corbyna također optužuju da je "ruski agent". Ista stvar je sa "žutim prslucima" u Francuskoj koje se također označuje kao "ruske agente" i antisemite. Samo slijepa osoba ne vidi da se radi o strategiji vlastodržaca da se diskreditira opozicija njihovoj vladavini.

S tim u vidu, točnija definicija antisemitizma u smislu u kojem je koriste elite je; bilo tko s kim se ne slažemo.


Korbin je i otvoreni kritičar politike koju Izrael već duže od pola veka vodi na okupiranim teritorijama Gaze i Zapadne obale, a kritika izraelske politike jedan je od najkraćih puteva do fatalne optužbe za antisemitizam.

U Francuskoj će taj put biti i dodatno skraćen. Makron je upravo obećao liderima jevrejskih zajednica da će pojačati mere za suzbijanje antisemitizma, oživljavajući pritom jednu staru ideju - Makron planira da anticionizam podvede pod definiciju antisemitizma. Time bi anticionizam, koji je do juče tretiran kao legitiman politički stav, mogao biti kriminalizovan kao oblik rasizma. To je riskantan potez i može se tumačiti i kao gušenje slobode izražavanja i pokušaj da se blokira bilo kakva kritika izraelske politike.


Komentar: Nije da se može tumačiti nego je to upravo ono što se događa.


Neposredan povod za radikalno Makronovo istupanje vezan je za antisemitske uvrede koje je, tokom jednog subotnjeg protesta u Parizu, grupa "žutih prsluka" uputila filozofu Alenu Finkelkrotu. Reč je o uticajnom pariskom intelektualcu i jednom od "40 besmrtnika" čuvene Francuske akademije. Ironijom sudbine, filozof koji je prečesto koketirao sa rasizmom postao je i sam žrtva primitivnog rasističkog napada.

Uzgred, domaćim čitaocima koji duže pamte, Finkelkrot može biti poznat kao čovek koji je devedesetih pisao da su Srbi inherentno zli i upoređivao ih sa nacistima. Istovremeno, patnju i stradanje "evropeiziranih" Hrvata izjednačio je sa stradanjem Jevreja. Dirljivo razumevanje za hrvatsku stvar donelo mu je u Francuskoj nadimak Finkel-kroat.

OPASNA IGRA

Kako su "žuti prsluci" imali veliku podršku javnog mnjenja, Makron je iskoristio antisemitski ispad da bi ih dodatno diskreditovao - dakle, ne samo da su agresivni, ne samo da unose nered u francuske gradove, već su i antisemiti, a to civilizovano društvo ne sme da toleriše.

Ako je Makron otkrio da bujanje antisemitizma traje godinama, ako je još jula 2017. u jednom govoru izjednačio anticionizam sa antisemitizmom, zbog čega nije ranije krenuo u akciju? Šta mu se to javilo baš februara 2019. i baš povodom protesta "žutih prsluka"? Da li je vređanje Finkelkrota najteži antisemitski incident u Francuskoj, pa je baš to prelilo čašu?


Komentar: Očito da se ne radi ni o kakvom pokušaju suzbijanja antisemitizma, još jednom, ta oznaka se koristi protiv onih koji stoje na putu globalne elite. Da pribjegavaju takvim taktikama samo pokazuje koliko su postali očajni...


Slična pitanja mogla bi se postaviti i u Londonu. Kako to da je antisemitizam najednom počeo da jača baš kad su laburisti krenuli putem ulevo? Kako se tačno meri i kakvim je dokazima potkrepljena teza o naglom bujanju antisemitizma baš u ovoj partiji i baš danas? Kako to da je antisemitizam najednom postao ekskluzivno "laburistička stvar", od koje su ostali delovi britanskog društva valjda operisani?

Antisemitizam je zlo duboko ukorenjeno u evropskim društvima, i biće, kao i drugi oblici rasizma, uvek prisutan. Civilizovana društva i odlično organizovane jevrejske zajednice imaju mehanizme da to zlo drže pod kontrolom i to su do sada uspešno činili. Tim pre se optužbe za antisemitizam ne bi smele upotrebljavati kao politička batina kojom se diskredituju socijalne pobune i protesti, ili kojom se blokira debata o krupnim svetskim problemima poput palestinskog.

Reč je o opasnoj igri koja se može vratiti kao bumerang i može dovesti do novog jačanja antisemitizma. Previše je socijalnog gneva na ulicama evropskih metropola, frustrirana i marginalizovana muslimanska manjina je sve veća, i tlo je sve plodnije za eskalaciju socijalnih, pa i verskih sukoba. Jeftine političke manipulacije su zato igranje šibicom nad buretom baruta.

Izvor Politika/nkatic.wordpress.com