muškarac
Još jednom, rodni borci u Švedskoj, kao i politički motivirane poruke šire feminističke laži, optužujući muškarce za uzrokovanje klimatskih promjena, jer navodno "troše više na hranu i automobile". Ova glupost je gora od svih gluposti o stakleničkim plinovima dosad.

Postoji li nešto za što muškarci nisu krivi? U zbunjenim umovima mrskih feministica, mi smo krivi za sve ono što je nesavršeno u društvu i ne zaslužujemo nikakve zasluge za bilo što, što je dobro.

Tako je bilo od šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad su poludjeli aktivisti za spolove prvi put počeli govoriti o "patrijarhatu" i primjenjivati bizarne kritičke teorije na prastare odnose među spolovima.

Ovo je naravno pokrenulo rat protiv muškosti i muškog spola, koji je od tada bjesnio i možda je prvi put definiran kad je Valerie Solanas, osnivačica Društva za uklanjanje muškaraca, upucala Andyja Warhola.

Nevjerojatno, ali napad s predumišljajem, koji se dogodio u New Yorku 03. lipnja 1968., nije ga ubio. Preživio je rane, unatoč tome što mu je metak probio želudac, jetru, slezenu, jednjak i oba pluća.

Na mjestu su ga nakratko proglasili mrtvim, ali su ga bolničari oživjeli i odvezli u bolnicu, gdje je nekoliko tjedana proveo na intenzivnoj njezi.

Otpušten nakon dva mjeseca, tada je bio prisiljen nositi korzet do kraja života kako bi održao organe na mjestu. Na kraju je umro 19 godina kasnije, dijelom od komplikacija svojih strašnih ozljeda.

Drugim riječima, feminizam nije ubio Andyja Warhola odmah, već ga je ubijao polako, tijekom dugog perioda.

Sad, nekih 50 godina kasnije, ponavlja se isto, ali ovaj put, na meti je muška psiha. Umjesto balistike, oni koriste političku propagandu, za koju se nadaju da će destabilizirati muškost, potaknuti kulturni bunt i omogućiti ženama da naslijede Zemlju.

Iako ovo zvuči kao suluda teorija zavjere, dokaza ima svugdje.

Ne vjerujete mi? Potražite ih i uvjerite se sami. Otvorite sve novine, časopise ili web stranice i pogledajte psihološki rat i umne igre. Poticaji da predamo svoju volju i samopoštovanje bit će očiti.

Posljednji primjer za to je smiješna i seksistička tvrdnja da muškarci uzrokuju više emisija štetnih plinova od žena.

Prema takozvanim stručnjacima iz Švedske, trošimo više na benzin, jedemo više mesa i idemo na veći broj putovanja na duge udaljenosti.

Bez obzira na tvrdnje, to je samo propušteni zaključak najnovije "studije" istraživačke tvrtke Ecoloop, koju, kakvog li iznenađenja, vode radikalne feministice.

"Smatramo da je važno uzeti u obzir razliku između muškaraca i žena u donošenju politika", rekla je Annika Carlsson Kanyama, koja je vodila "istraživanje".

"Način na koji troše vrlo je stereotipan; žene troše više novca na uređenje doma, zdravlje i odjeću, a muškarci više na gorivo za automobile, prehranu, alkohol i duhan."

Moj odgovor njima glasi: prestanite s lažima!

Kao i većini zdravih ljudi i meni je muka od beskrajne mržnje i kritika prema muškarcima, koji su zapadnu civilizaciju gradili od nule i opetovano je štitili, žrtvujući svoje živote na bojnim poljima.

Osim toga, idemo provjeriti malo činjenice i otkriti tko je zapravo više odgovoran za promjene u pogledu klimatskih promjena:
  • Žene su te koje lakom za kosu i parfemima uništavaju ozon. Žene čiji štetni higijenski proizvodi završe u oceanima ili stvaraju začepljenja u našoj kanalizaciji, koje moraju ukloniti muškarci, a ne žene.
  • Žene su te koje uglavnom kupuju časopise koje ne služe ničemu, poput Voguea i Cosmopolitana, plus što kupuju ogroman broj kojekakvih knjiga, što uzrokuje dodatnu sječu stabala, jer se od drveta izrađuje papir. Prema Svjetskom savezu šuma i divljine, postotak šume veličine nogometnog igrališta u tu se svrhu ruši svake dvije sekunde. Zašto žene ne prestanu kupovati beskorisne knjige poput "Pedeset nijansi sive"? Od listopada 2017. ta je serija prodana u 150 milijuna primjeraka, što je puno stabala.
  • Gospođica Greta Thunberg neprestano putuje svijetom, što sugerira da ona sama ostavlja ugljični otisak daleko veći od prosječnog tinejdžera.
Ovome se dodaje i činjenica da je, zbog rodne razlike u očekivanom životu, mnogo je više živih žena nego muškaraca. To znači da više žena odbacuje smeće na odlagališta otpada, više žena ne uspijeva reciklirati, a uz to, više žena troši energiju fosilnih goriva, poput plina i električne energije.

S obzirom na to da ljudi, a ne životinje, troše Zemljine resurse, a da većina ljudi na Zemlji otpada na žene, možda krivnja leži na njima, a ne na nama.

S druge strane, ako se planet ipak uništi i ako svi umremo, neće biti sve loše: barem nećemo morati slušati feministice koje mrze muškarce i njihove beskrajne pokušaje da nas ubiju u pojam.

Znate, baš kao i Andyja Warhola.