© Wikimedia Commons.
Možemo izvući poveznice iz popularne kulture, iz filmova, fikcije i iz široke lepeze distopijskih romana, i pokušati shvatiti i povući paralele s našom trenutnom zajedničkom neprilikom.
Manje poznata i manje priznata društvena nesreća koja je u igri - i koja zahtijeva relativno visok stupanj kritičkog razmišljanja zajedno s dugotrajnom pažnjom da bi se istinski shvatila - jest koncept zabluđene masovne psihoze:
"Ljudi, kao što je to dobro rečeno, razmišljaju kao stado; poludjeti će kao stado, a razum im se oporavlja vrlo polako, jedan po jedan." — Charles MacKay, Extraordinary Popular Delusions and the Madness of Crowds (hrv. Izvanredne popularne zablude i ludilo gomile, op.prev.)Psihoza se može definirati kao odvajanje od stvarnosti ili kao gubitak adaptivnog odnosa prema stvarnosti. Umjesto činjenica i misli utemeljenih na objektivnoj stvarnosti u svijetu, oni koji su oboljeli od psihoze su preplavljeni zabludama — lažnim uvjerenjima za koja vjeruju da su istinita, unatoč dostupnim dokazima, čak i ako psihotična osoba o dokazima svjedoči iz prve ruke, vlastitim očima i ušima.
Jedan od najznačajnijih primjera zabluđene masovne psihoze bio je lov na vještice u Americi i Europi u 16. i 17. stoljeću.
Tisuće ljudi, posebno žena, ubijeno je tijekom lova na vještice, jer ih je društvo, koje je palo u kolektivno ludilo, okrivilo kao žrtvenog jarca ili kao "one druge".
Komentar: Napravljeno.
Zatim slijedi proces stvaranja "onih drugih" - progon, demonizacija i žrtvovanje grupe ljudi, uspoređivanje ih sa životinjama ili nečim pod-ljudskim.
Komentar: Napravljeno.
Jednom kada su racionalne i logičke sposobnosti stanovništva preplavljene strahom, oni više ne mogu kritički razmišljati; bez kontrole, taj strah brzo postaje egzistencijalna prijetnja "onima drugima".
"Svi su susjedi u stisku nekog nekontroliranog straha... U ludnicama, dobro je poznata činjenica da su pacijenti daleko opasniji kada pate od straha nego kada ih pokreće bijes ili mržnja." - Carl Jung.
Komentar: Napravljeno.
Jedan moj prijatelj je interesantno opisao kultno ponašanje o kojem svjedočimo diljem svijeta gdje svi vjeruju, jer ti svi vjeruju da svi drugi vjeruju! Smatram da je ovo vrlo prikladan opis situacije.
Ono što je zbunilo i frustriralo sve nas koji živimo na malom otoku razuma (unutar većeg otoka dominantnog Covidianskog kulta, kako ga naziva CJ Hopkins) je naizgled katatonična i neraskidiva čarolija kojom su hipnotizirani naši prijatelji, obitelji i kolege.
Želio bih podijeliti nekoliko kratkih razgovora koje sam doživio iz prve ruke, kao i one mojih prijatelja koji također vide.
- Prijatelj je čuo kolegicu kako govori o svojim nuspojavama nakon injekcije; imala je strašnu temperaturu i osjećala se kao da ju je udario vlak. Oni koji su ju slušali su joj rekli da to znači da (cjepivo) radi. Sljedeći dan nije mogla pomicati cijelu lijevu stranu gornjeg dijela tijela dok je bila u uredu. Ljudi su joj poželjeli da brzo ozdravi i da smo svi zajedno u ovome.
- Pričao sam rođakinji o karantenskim (koncentracijskim) logorima u Australiji i očajničkoj molbi aboridžinskih plemena, te sam naglasio da oni (Aboridžini) to (što se događa) nazivaju genocidom. Ona odgovara s "Pa, jednostavno moraš živjeti s tim, zar ne? Ne možemo ništa učiniti."
- Podijelio sam link na članak sa svojim prijateljem o švedskoj tvrtci koja je objavila Covid propusnicu na mikročipu, i našalio sam se kako je još jedna teorija zavjere koju sam spomenuo 2020. postala stvarnost. Njegov odgovor je bio da "ne želi više upasti u moje zamke i da ne želi otvarati nikakve linkove."
- Dok sam se pozvao na stvarnost situacije u Australiji s tamošnjim kolegom, oslonio sam se na vijest gdje je policija, bez provokacija, otvoreno pucala na prosvjednike gumenim mecima. Koristio sam riječi tiranija, autoritarizam, totalitarizam i rekao kako je javnost zabrinuta zbog sve veće uporabe sile militarističke policije. Nevjerojatno, moj kolega se podsmjehnuo i samo odvratio da vijesti sigurno gledam na Sky News Australia, i da javnost uopće ne brine policija. Javnost, navodno, najviše zabrinjavaju oni dosadni i naporni protesti anti-vaxxera!
Jer napustiti svoju sposobnost (ili kognitivni izbor?) da suosjećamo s tuđom patnjom, ili biti ravnodušan prema ljudima koji se nehumano odnose prema drugim ljudima, znači napustiti samu našu ljudskost. To me podsjeća na još jedan razgovor koji sam imao s prijateljicom iz djetinjstva, i za koju sam bio posebno pogođen saznanjem da je "ulovljena"'; u odgovoru na to što sam detaljno opisivao sva zlodjela koja se provode, bila je zbunjena zašto me to uopće smeta, pošto nisam bio izravno pogođen time, te je komentirala kako sam još uvijek zaposlen za stalno, s krovom nad glavom i hranom u trbuhu.
Nema riječi. Samo spoznaje.
Vraćajući se na popularnu kulturu o tome kako i zašto neki ljudi mogu vidjeti, a neki ne, možemo posuditi rečenicu iz filma The Animatrix:
"...moraju posjedovati rijedak stupanj intuicije,To potvrđuje i ono što je Leonardo da Vinci jednom rekao:
osjetljivosti i ispitivačke prirode."
"There are three classes of people: those who see. Those who see when they are shown. Those who do not see."Podignut ću ruku jer sam u drugoj od ovih gore navedenih klasa ljudi. Proveo sam ožujak-travanj 2020. noseći masku, brišući kvake na vratima, noseći vlastitu olovku u supermarket za potpisivanje računa i radeći druge grozne "rituale".
"Postoje tri klase ljudi: oni koji vide. Oni koji vide kada im se pokaže. Oni koji ne vide."
Iskusio sam kako je to kada si potpuno uronjen u novu normalnu ideologiju. Sjećam se bijesa koji sam osjećao kad sam vidio ljude bez maske. Ne zato što sam mislio da su opasna biološka opasnost, već zato što se oni nisu pridržavali pravila, a ja jesam.
Bit ću vječno zahvalan prijateljima koji su ustrajali da mi pokažu svjetlo. Jednom kada je zavjesa Čarobnjaka iz Oza pala, bilo je krajnje dezorijentirajuće, no nikad se nisam osjećao življim i samosvjesnijim. Možda je gubitak obraza, ponosa i ega ono što sprječava mnoge ljude da propitkuju priču.
Oni koji mogu vidjeti, ili vidjeti kada im je pokazano, morat će biti dovoljno duhovno, mentalno, fizički i emocionalno jaki da dopuste ovoj ludoj masovnoj psihozi da izgori. Možda ćete biti proganjani, okrivljeni, demonizirani, napadnuti, zatvoreni ili još gore. No, istodobno, vama će dolaziti sve više onih koji traže odgovore, istinu, vodstvo, nadu i eventualno za pisanje povijesti.
Samo tako nastavite.
Što se treba dogoditi da bi ljudi progledali? Imaju li crtu povučenu u pijesku? Ili jesu li uistinu i neopozivo nepopravljivi i izvan dohvata?
"Stranka vam je rekla da odbacite dokaze svojih očiju i ušiju. Bila je to njihova posljednja, najbitnija zapovijed." - George Orwell, iz knjige "1984"
Komentari čitatelja
na naše novosti