Slika
© KJJ Visual
Uvjek sam se željela dočepati njemačkih novina od prije i od neposredno nakon Hitlerovog dolaska na vlast, kako bih pokušala shvatiti što se zapravo događalo u Njemačkoj u tom trenutku. Pitala sam se možemo li iz njih izvući bilo kakvu pouku za naše današnje vrijeme. Pitala sam mnoge ljude jesu li igdje vidjeli bilo kakve takve reproducirane članke, ili su čuli za njih, ali nikada nismo pronašli ništa po tom pitanju. Jer ako pretpostavimo da naše današnje vrijeme ima bilo kakvu sličnost s Hitlerovim Trećim Reichom, bilo bi dobro imati neki konkretan materijal koji je napisan u stvarnom vremenu, u to vrijeme, na kojemu se mogu temeljiti usporedbe.

Kako to biva, tip po imenu Ron Rosenbaum također je bio znatiželjan po tom pitanju, ali iz drugog razloga. Intervjuirao je osobu koja je preživjela holokaust i koja je spomenula članak kojeg se sjeća iz tog vremena, i Rosenbaum ga je potražio.

Našao je puno više nego što je očekivao. Pronašao je Fritza Gerlicha i Münchener Post. Rosenbaum naziva Fritza i njemu slične "prvim tumačima?".
Herojski anti-Hitlerovski münchenski novinari su, od 1920. do 1933. (kada su mnogi bili zatvarani ili ubijeni), hrabro obavljali svakodnevni zadatak pokušavajući ispričati svijetu o čudnoj osobi koja se uzdigla iz münchenskih ulica kako bi postala vođa pokreta koji će preuzeti vlast i upisati novo poglavlje u povijest zla. Moja fascinacija ovim uglavnom zaboravljenim osobama, novinarima koji su prvi istraživali politički i osobni život, kriminal i skandale Hitlera i "Hitlerove stranke", kako su je pronicljivo nazvali, počela je rasti odkako sam prvi puta čuo odjeke i tragove njihove borbe s Hitlerom, zakopane u fusnotama poslijeratnih povjesničara...

Moja fascinacija se produbila kada sam naišao na gotovo potpunu kolekciju ljuštećih i žutih izdanja anti-Hitlerovskih Münchener Post [hrv. Münchenska pošta; op.prev.], starih sedam desetljeća, koja su trunula u podrumu arhive münchenske knjižnice Monacensia. Od tada su prebačeni na mikrofilm, ali bilo je nečega u toj prisnoj komunikaciji sa stvarnim raspadnutim primjercima novina koje je Hitlerova stranka nazivala "Otrovnom kuhinjom", izdanjima u kojima je Hitler bio živa figura koja je vrebala sa stranica, što mi je poslužilo kao bolna i neposredna naznaka o izluđujućoj i nepodnošljivoj proročkoj frustraciji koju su novinari Münchener Posta zacijelo osjećali. Oni su bili prvi koji su osjetili dimenzije Hitlerovog potencijala za zlo - i vidjeli kako je svijet ignorirao očajna upozorenja njihovog rada.

Fritz Gerlich
© unknownFritz Gerlich, urednik novina Münchener Post
Kao novinar, istodobno sam osjećao sve veće strahopoštovanje prema onome što su postigli, koliko su razotkrili i kako su potpuno zaboravljeni. Bio je to prvi kontinuirani pokušaj da se dokuče dubine Hitlerovog fenomena kako se on počeo razvijati...

Vizija Prvih tumača bila je vizija muškaraca i žena koji su bili kritički svjedoci sada izgubljenog spektakla kako Hitler postaje Hitler. Osim hrabrih novinara i urednika Münchener Posta, tu su bili i drugi poput Rudolfa Oldena, Konrada Heidena, Waltera Schabera... i Fritza Gerlicha. Ikonoklastični urednik konzervativnog antimarksističkog, antinacističkog oporbenog lista pod nazivom Der Gerade Weg (Ispravni put, ili Pravi put), slavljen je u svoje vrijeme kao novinarski neprijatelj Hitlera, a danas je uglavnom zaboravljen.

Gerlich je ubijen u Dachauu zbog pokušaja tiskanja štetnog razotkrivanja Hitlera, pet tjedana nakon što su nacisti preuzeli vlast i slomili ostatak oporbenog tiska. Fascinantna osoba, Gerlich, zajedljiva swiftovska satirična pošast Hitlera, posjedovao je neobičan uvid u rasnu dinamiku Hitlerove patologije. Iako je bio skeptičan povijesni znanstvenik, Gerlich je ipak povjerovao u proročke moći kontroverzne, vjerojatno lažne, bavarske žene sa stigmama i u njoj je pronašao izvor vjere koja ga je navela da prokocka svoj život u posljednjem pokušaju da sruši Hitlera pomoću njegovog pera i tiskarskog stroja. S razotkrivanjem kojim će se okončati sva razotkrivanja Hitlera, nadao se: posljednjoj priči koja će šokirati javnost i navesti predsjednika Paula von Hindenburga da smijeni novopostavljenog kancelara Hitlera prije nego što bude prekasno. Bilo je to očajničko kockanje koje je propalo.

Dana 9. ožujka 1933., jurišni su vojnici upali u Gerlichov ured, iščupali njegovu posljednju priču iz tiska, pretukli ga i odvukli ga u Dachau, gdje je ubijen u Noći dugih noževa u lipnju 1934. Što je trebalo biti otkriće koje je namjeravao objaviti - jedni su rekli da se tiče okolnosti smrti Hitlerove polunećakinje Geli Raubal u njegovom stanu, drugi su rekli da se tiče istine o požaru u Reichstagu u veljači 1933. ili stranom financiranju nacista - je zapravo izgubljeno za povijest; to je jedan od dokaznih tragova koje sam pratio do gorkog kraja. ...

U Münchenu sam uspio pronaći jednog od Gerlichovih posljednjih živućih kolega, dr. Johannesa Steinera, umirovljenog izdavača u svojim devedesetim godinama, koji je bio partner u Gerlichevom osuđenom-na-propast anti-Hitlerovskom napadu - časopisu Der Gerade Weg. Sjećanje dr. Steinera na to užasno vrijeme, posebice na posljednje Gerlichove dane, kada su svi bili u bijegu, bilo je djelomično. Ali postojao je jedan trenutak, jedno sjećanje koje je sačuvao sa zastrašujućom jasnoćom šest desetljeća: sjećanje na Gestapo i naočale Fritza Gerlicha. Gerlichove naočale s metalnim okvirom postale su među onima koji su ga poznavali u Münchenu svojevrsna ikonska slika koja opisuje borbenog novinara, amblem njegove gotovo čelične odlučnosti i jasnoće vida. Ali nakon godinu dana u Dachauu, nakon što ga je Gestapo izvukao iz ćelije i ustrijelio ga u glavu u Noći dugih noževa, Hitlerovi su nasilnici odabrali okrutan i jeziv način da o tome obavijeste Gerlichovu ženu. Dr. Steiner se prisjetio: "Poslali su njegovoj udovici, Sophie, Gerlichove naočale, cijele poprskane s krvlju." [Ron Rosenbaum, Explaining Hitler]
Rosenbaum vidi ovu okrutnu gestu možda kao priznanje Hitlerovih nasilnika da je Gerlich vidio previše i znao previše, "znak toga koliko se Hitlerov uži krug plašio njegove vizije i koliko su ga mrzili jer je prozreo kroz njih."

Jeste li primijetili nešto posebno zanimljivo u gornjem, kratkom prikazu "tko, što, gdje i kada" Fritza Gerlicha? Vjerojatno vam je promaklo, ali to je bilo ovo: "skeptičan povijesni znanstvenik, Gerlich je ipak povjerovao u proročke moći kontroverzne, vjerojatno lažne, bavarske žene sa stigmama i u njoj je pronašao izvor vjere koja ga je navela da prokocka svoj život u posljednjem pokušaju da sruši Hitlera pomoću njegovog pera i tiskarskog stroja." O čemu Rosenbaum govori? "Bavarska žena sa stigmama"?

Pa, prije nego što dođemo do toga, hajdmo porazgovarati o Fritzu Gerlichu i o "Suđenju Hitlerovog nosa". U srpnju 1932., izvanredna fotokompozitna slika Hitlera pojavila se na naslovnoj stranici jedne od vodećih münchenskih novina. Pokušala sam, bezuspješno, naći fotografiju ovog izdanja - ali ju je čitatelj pronašao:

hitler mongol
© Der Gerade WegNaslovnica časopisa: "Ima li Hitler mongolsku krv?"
Fotografija prikazuje Hitlera s cilindrom i frakom, ruku pod ruku s crnom mladenkom u sceni vjenčanja, a naslov glasi: "Ima li Hitler mongolsku krv?" Čini se da su se Hitlerove karikature godinama pojavljivale u mnogim oporbenim novinama i na posterima, ali većina njih se fokusirala na brkove i na čelo ili na pretjerivanje izraza lica. Ova slika je pogodila mnogo bliže meti i zasigurno je bila Gerlichova smrtna presuda. Objaviti tako opaki napad kao što je ovaj, napad koji je bio puno dalekosežniji i koji je zadao puno dublju ranu u samom tekstu nego što bi na to naslutila čak i senzacionalna fotografija i naslov, bio je to čin velike osobne hrabrosti očajnog i osuđenog proroka. U svojem udarnom članku, Gerlich predlaže da čitatelj primijeni "rasnu znanost" jednog od Hitlerovih omiljenih rasnih teoretičara, dr. Hansa Gunthera - koji je propisao precizan oblik i dimenziju svake glave i crte lica "nordijskog tipa" - Hitlerovoj glavi i licu, posebno nosu. Uz popratne fotografije, Gerlich nastavlja s demonstracijom da Hitler zapravo nije bio arijevskog, nego je bio mongolskog tipa. Gerlich je otišao i dalje u pisanju "briljantne kritike koja je rezultirala poražavajućim zaključkom da Hitleru - prema njegovom vlastitom naputku - ne samo da je nedostajala arijevska fizionomija, nego mu je nedostajala i arijevska duša."

Rosenbaum piše:
[Bilo je] veliko zadovoljstvo što je ovdje barem jedan anti-Hitlerovski novinar dao sve od sebe, dao oduška bijesu i preziru koji su svi osjećali prije nego što su svi ušutkani. Pretpostavljam da ova fatalna nepromišljenost bez zadrške ima neke veze s mojom vlastitom fascinacijom Gerlichom. Iznenađujuće je otkriti, kada pogledate literaturu o Hitleru i o nacističkom vodstvu prije i nakon rata, unutar i izvan Njemačke, koliko je malo otvorene, iskrene mržnje i gađenja u tisku. Ton i tendencija prijeratnih tumača gledali su na Hitlera s visoka, tretirati ga kao fenomen koji nije ni vrijedan prezira, a još manje su ga uzeli u ozbiljno razmatranje. Umjesto da podstiču nužnost borbe protiv Hitlera, prijeratni su se tumači ponašali kao da ga se može otjerati željenim riječima, omalovažiti u zaborav. Umanjili su ga do te mjere da nije bio ni dostojna meta za antagonizam.

Poslijeratna književnost nastoji umanjiti Hitlera na drugačiji način; znajući dobro što je napravio, tendencija je da se tvrdi da to nije bio on, da su to bile dublje i temeljitije sile zla iza i ispod njega, taj val na kojem je jahao... Rijetke iznimke poput Gerlicha su potpuno olakšanje za razliku od odsutnost strasti drugdje. ...Nepromišljena, ali izvrsno izbrušena mržnja ispod površine Gerlichove satire ...bila je više od urlika, bilo je to analitičko i oštro oruđe poput britve koje je zasjeklo u srce Hitlerove patologije prije nego što je to učinio bilo tko drugi, prije nego što je bilo prekasno - samo da je itko poslušao. [Ron Rosenbaum, Explaining Hitler]
Dakle, Ron Rosenbaum je pronašao herojskog stjegonošu u životu i djelu Fritza Gerlicha; ali ima problem. Kaže da je Gerlicha "opsjednutost Hitlerom tjerala iz racionalnog u iracionalno..." Zašto on vidi čovjeka koji je izveo takva djela novinarskog otpora protiv Hitlera - djela kojima se toliko divi, čak do samog kraja - kao "iracionalnim"? Problem je u "bavarskoj ženi sa stigmama" do koje ću doći; budite strpljivi.

Fritz Gerlich je rođen kao protestant i doktorirao je povijest na sveučilištu u Münchenu. Do 1923., bio je cijenjena i utjecajna figura u nacionalističkom pokretu i stoga je bio rani pristaša Hitlera. No, u proljeće 1923. u svoj je stan primio posjetitelja, tu zvijezdu desničarskih nacionalističkih snaga u usponu, samog Adolfa Hitlera. Nitko ne zna što se dogodilo na tom sastanku, ali čini se da je nešto tada rečeno, povezano s stvarima koje je Hitler učinio kasnije, što je pretvorilo Gerlicha u neumoljivog neprijatelja. Očito je Gerlich vidio nešto, "dva lica Adolfa Hitlera".

Gerlich je formirao usko povezanu grupu kolega od kojih su svi radili prvo u Münchener Neueste Nachrichten, a zatim kasnije, s Gerlichom na vlastitom spinoffu, anti-Hitlerovskom časopisu Der Gerade Weg. Deset godina, od 1923. do 1933., ova je skupina bila najizraženije središte anti-Hitlerovskog novinarstva među konzervativcima u Njemačkoj. Članovi Gerlich grupe koji su izbjegli uhićenje u napadu na novine u ožujku 1933. postali su jezgra anti-Hitlerovskog pokreta koji je kulminirao neuspjelim pokušajem atentata Clausa von Stauffenberga na Hitlera u srpnju 1944. godine. Kao što možete pretpostaviti, tada su svi pogubljeni.

Sada idemo nazad do Rosenbauma da naučimo o Gerlichu i Neumannovoj:
Therese Neumann
© UnknownTherese Neumann (1898-1962) mistik, stigmatik
Ali nešto čudno se dogodilo Gerlichu i ovoj maloj skupini iz kasnih dvadesetih: sklopili su iznimno nevjerojatan savez, savez koji je postao izvor vjere koja je potpirivala njihovu hrabru anti-Hitlerovsku kampanju. Gerlich i njegovi prijatelji duboko su se povezali sa svetom ženom sa stigmama - vrlo kontroverznom, vjerojatno lažnom, ali naširoko obožavanom bavarskom ženom: Therese Neumann. I dalje mi se čini izvanrednim da bi skeptičan, protestantski, racionalistički povjesničar kao što je Gerlich, urednik ozbiljnih novina s oštrim okom iza naočala s metalnim okvirom, bio zanesen ovom primitivnom, prikovanom za krevet, katoličkim mistikom, za koju je i njena vlastita crkva bila skeptična...

Jedan od [Theresinih] posjetitelja - aristokratski katolički konzervativac, grof Erwin von Aretin, koji je preživio i postao Gerlichov poslijeratni biograf - postao je vjernik.... Konačno, nakon uzastopnih nagovaranja svojih kolega, skeptični protestant Gerlich odlučio je posjetiti stigmatika. Na iznenađenje gotovo svih, vratio se duboko impresioniran. Više od toga, vraćao se opetovano, i sve dublje je bivao uvučen u krug ove seljačke djevojke, transkribirao bi njezine vizionarske izjave i pretočio ih u upozorenja i proročanstva o rastućoj krizi u Njemačkoj. ... dr. Johannes Steiner, Gerlichov kolega, prikazuje Gerlicha koji je prvi put otišao u Konnersreuth "odlučan da razotkrije svaku prijevaru na koju bi naišao... Ukoliko [prijevara] postoji." [Ron Rosenbaum, Explaining Hitler]
Da, uistinu, Rosenbaumov junak bio je spojen s pravim živim "kanalizatorom". A Rosenbaum, racionalist, to jednostavno ne može podnijeti. On nastavlja o tome kroz još nekoliko odlomaka, uvjeravajući nas da je Therese Neumann bila prevarant, šarlatan, i da je nesumnjivo nešto bilo pogrešno s Gerlichovim umom što ga je dovelo do ove gluposti, nema veze što je nastavio obavljati izvrsan posao, i zapravo je, među najhrabrijim novinarima koji su stali protiv Hitlera. Više od toga, čini se da je kanalizator doslovno bio inspiracija za veći dio Gerlichovog rada, a Rosenbaum okreće impresivne cerebralne kotače pokušavajući to zaobići! Pa kako to može biti? Rosenbaum to jedva podnosi.

Kako to biva, čini se da Therese Neumann NIJE bila prevarant:
Čudo ili lažne istrage u slučaju stigmatizacije Therese Neumann von Konnersreuth.
Rolf B, Bayer B, Anslinger K.
Institut za pravnu medicinu, Ludwigs-Maximilians-Universitat, Frauenlobstr. 7a, 80337 München, Njemačka,
Burkhard.Rolf@med.uni-muenchen.de.

Istražili smo dvije komprese koje je koristila Therese Neumann (T.N.), žena koja je živjela od 1898. do 1962. u Konnersreuthu u Njemačkoj. Oblozi su bili natopljeni krvlju prilikom pojave stigmi na tijelu T.N.-a u petak. T.N. je postala vrlo popularna među vjernicima u Njemačkoj u to vrijeme. Pitanje je bilo da li je ova krv od same T.N. ili od obiteljskog rođaka ili od životinje. Usporedba HV1 i HV2 mtDNA sekvence dobivene iz kompresa sa sekvencama iz referentnog uzorka od nećakinje T.N. je otkrila identitet. Nadalje, dobili smo profil kratkog tandemskog ponavljanja (eng. short tandem repeat - STR) od mrlja krvi koje su bile identične STR profilu iz zatvorene omotnice. U omotnici je bilo pismo koje je napisala T.N. 1930-ih godina. Dakle, naše istrage nisu dale naznake za bilo kakvu manipulaciju.
Ono što je svakako istina jest da je Therese Neumann, kanalizator, bila inspiracija iza jednog od najhrabrijih novinara u Njemačkoj u vrijeme kada je Hitler došao na vlast. I nakon Gerlichova ubojstva u Dachauu, krug oko Therese Neumann nastavio je svoje sudjelovanje u moralno značajnom otporu Hitleru. Bio je to mistični izvor Gerlichove snage koji je dao infuziju njegovoj prodornoj, kirurškoj disekciji Hitlerova mentaliteta. I to je nasljeđe koje je ostavio za sve nas.

Kroz povijest, protežući se unazad i unazad prije bilo kakvih pisanih zapisa, ljudi su dobivali mnogo snage iz mističnih izvora. Takvi su izvori bili napadnuti usponom materijalizma. Veza između emocionalnog znanja o svijetu i intelektualnog znanja o svijetu je prekinuta. Živimo u užasnim uvjetima koji su rezultat ovog prekida. Velik dio čovječanstva sada je rob svome intelektu. Shvaćanje svijeta putem emocija, intuicije, inspiracije, za koje predlažem da su osnova za mistična iskustva i istinsko kanaliziranje, izlaze izvan hijerarhijskih struktura koje je racionalni um izgradio da nas zatoči, bilo da je to materijalistička znanost s jedne strane ili potreba za komunikacijom s božanskim putem svećenika i drugih predstavnika s druge strane. Ubijena je izravna veza s božanskim; moralo ju se je ubiti.

Dr. Steiner se prisjetio: "Poslali su njegovoj udovici, Sophie, Gerlichove naočale, cijele poprskane s krvlju."

Živimo - i možemo umrijeti - s ovim naslijeđem.