Kad sam počeo proučavati izraelsku povijest prije više od četvrt stoljeća, ljudi koji su tvrdili da su stručnjaci ponudili su mnoštvo isprika kako bi objasnili zašto Izraelci ne bi trebali biti odgovorni za etničko čišćenje 1948. oko 750.000 Palestinaca iz njihovih domova - ono što Palestinci nazivaju svojom Nakbom, ili Katastrofom.
- Rečeno mi je da većina Izraelaca nije bila uključena i nisu znali ništa o ratnim zločinima počinjenim nad Palestincima tijekom uspostave Izraela.
- Rečeno mi je da su oni Izraelci koji su sudjelovali u ratnim zločinima, poput operacije Metla za protjerivanje Palestinaca iz njihove domovine, to učinili samo zato što su bili traumatizirani svojim iskustvima u Europi. Neposredno nakon holokausta, ti su Izraelci pretpostavili da, ako židovski narod preživi, oni nemaju drugog izbora nego masovno protjerati Palestince.
- Od drugih rečeno mi je da nikakvog etničkog čišćenja nije bilo. Palestinci su jednostavno pobjegli na prvi znak sukoba jer nisu imali stvarnu povijesnu privrženost zemlji.
- Ili mi je rečeno da je raseljavanje Palestinaca bila nesretna posljedica nasilnog rata u kojem su izraelskim vođama bili u srcu najbolji interesi Palestinaca. Palestinci nisu otišli zbog izraelskog nasilja, već zato što su im to naredili arapski lideri u regiji. Zapravo, pričala je priča, Izrael je molio mnoge od 750.000 izbjeglica da se nakon toga vrate kući, ali ti isti arapski vođe tvrdoglavo su blokirali njihov povratak.
To bi trebalo biti još jasnije danas, jer Izrael nastavlja s etničkim čišćenjem i pokoljem palestinskog naroda više od 75 godina kasnije.
1. Svaki Izraelac točno zna što se događa u Gazi - na kraju krajeva, njihova djeca-vojnici neprestano objavljuju video snimke na internetu koji prikazuju najnovije zločine koje su počinili, od dizanja u zrak džamija i bolnica do nasumičnog pucanja po domovima. Ankete pokazuju da svi osim male manjine Izraelaca odobravaju divljaštvo koje je ubilo desetke tisuća Palestinaca, uključujući djecu. Trećina njih smatra da Izrael mora ići dalje u svom barbarstvu.
Danas se u izraelskim televizijskim emisijama vode debate o tome koliko boli vojnicima treba dopustiti da nanesu silujući svoje palestinske zarobljenike. Ne vjerujete mi? Pogledajte ovo s izraelskog kanala 12:
2. Ako egzistencijalni strahovi Izraelaca i Židova još uvijek zahtijevaju ubojstva, silovanja i etničko čišćenje Palestinaca tri četvrt stoljeća nakon holokausta, tada tu traumu trebamo tretirati kao problem - i odbiti joj se više prepuštati.
3. Stanovnici Gaze bježe iz svojih domova - ili barem mali broj koji još uvijek ima domove koji nisu bombardirani do ruševina - ne zato što im nedostaje privrženost Palestini. Oni bježe iz jednog dijela kaveza koji je Izrael stvorio za njih u drugi njegov dio iz jednog jedinog razloga: zato što su svi oni - muškarci, žene i djeca - prestravljeni da će ih pobiti izraelska vojska, u najboljem slučaju ravnodušna prema njihovoj patnji i njihovoj sudbini.
4. Danas se ne može ozbiljno tvrditi da Izrael sa žaljenjem izvršava bilo koji od svojih zločina u Gazi - od bombardiranja civila do izgladnjivanja, ili da njegovi čelnici traže najbolje za palestinsko stanovništvo. Izraelu se sudi za genocid na najvišem svjetskom sudu upravo zato što tamošnji suci sumnjaju da ima najgore moguće namjere prema palestinskom narodu.Desetljećima su nam lagali o stvaranju Izraela. Uvijek je to bio doseljenički kolonijalni projekt. I kao i drugi doseljenički kolonijalni projekti - od SAD-a i Australije do Južne Afrike i Alžira - uvijek je gledao na domorodačke ljude kao na inferiorne, kao neljude, kao životinje, i bio je usmjeren na njihovu eliminaciju.
Ono što je tako očito istinito danas, bilo je istinito i tada, pri rođenju Izraela. Izrael je rođen u grijehu i nastavlja živjeti u grijehu.
Mi na Zapadu poticali smo njegove zločine 1948., a podržavamo ih i danas. Ništa se nije promijenilo, osim što izgovori više ne funkcioniraju.
Komentari čitatelja
na naše novosti