© UNOpća skupština UN-a pozdravila je Palestinu kao punopravnu članicu Ujedinjenih naroda 10. rujna 2024. godine
Dana 10. rujna 2024. izraelski doseljenici, koji tvrde da ispunjavaju božanski plan doseljavanjem na Zapadnu obalu (Judeja-Samarija, prema njihovim riječima), od izraelskih državljana koji žive na spornim teritorijima postali su ilegalni imigranti u suverenoj državi Palestini.Na otvaranju svog sedamdeset i devetog zasjedanja, Opća skupština Ujedinjenih naroda provela je svoju rezoluciju ES-10/23 od 10. svibnja.[1] Država Palestina postala je punopravna članica Ujedinjenih naroda (UN). Nitko se sada ne može suprotstaviti ostvarivanju njezinih prava kao suverene države.
Ako je Palestina suverena država, to mijenja tumačenje Privremenog sporazuma o Zapadnoj obali i Pojasu Gaze (poznatog kao "Sporazum iz Osla II"). Palestinska uprava više nije prijelazna uprava, već vlada u punom smislu te riječi. Palestinski teritoriji više nisu "sporna područja", već međunarodno priznati teritorij suverene države.
Od rata 1967. (poznatog kao "Šestodnevni rat"), pokret doseljenika stalno je jačao. Sada ima više od 700.000 doseljenika na Zapadnoj obali, u istočnom Jeruzalemu i Golanskoj visoravni.
Dana 19. srpnja, Međunarodni sud pravde (ICJ) - interni sud Ujedinjenih naroda, s kojim se konzultirala Opća skupština UN-a - definirao je zakonska pravila koja se tiču politike i prakse Izraela na okupiranom palestinskom teritoriju.[2] Po ovom se mišljenju nije postupalo, jer samo Vijeće sigurnosti ima ovlasti prisiliti Izrael da ga primijeni.
Ne zaboravimo da se međunarodno pravo, za razliku od kaznenog prava, ne oslanja na policiju i zatvorski sustav. Jednostavno je obveza vlada poštovati potpis svoje države. U ovom slučaju, ulaskom u UN Izrael je potpisao svoju povelju.[3] Poglavlje XIV Povelje obvezuje svaku članicu "da se pridržava odluke Međunarodnog suda pravde u svakom sporu u kojem je stranka".
© UnknownMeđunarodni sud pravde objavio je zakon. Njegova je odluka obvezujuća za sve države članice UN-a, uključujući Izrael, SAD i UK
Sud je također primijetio (§ 263.):
"Sporazumi iz Osla ne ovlašćuju Izrael da aneksira dijelove okupiranog palestinskog teritorija kako bi zadovoljio svoje sigurnosne potrebe i obveze. Niti ga ovlašćuju da zadrži stalnu prisutnost na okupiranom palestinskom teritoriju u istu svrhu."Ono što je bila istina u srpnju još je istinitije sada kada je Palestina međunarodno priznata suverena država.
Kao rezultat toga, prošli tjedan, nakon ove odluke i prije nego što je Palestina ušla u Opću skupštinu, Izraelske obrambene snage (IDF) iznenada su evakuirale glavne gradove na Zapadnoj obali koje su okupirale. S druge strane, izraelska vlada je 12. rujna priopćila Visokom sudu pravde da nema razloga za povećanje humanitarne pomoći Gazi, budući da Izrael ne kontrolira teritorij pa stoga tamo nema odgovornosti.
Budući da je to slučaj, Sud je zaključio:
"Izrael ima obvezu izvršiti punu naknadu za štetu prouzročenu njegovim međunarodno protupravnim djelima [okupacija i apartheid] svim dotičnim fizičkim ili pravnim osobama" (§ 269).Ovo uključuje:
"Obveza Izraela da vrati svu zemlju i drugu nekretninu, kao i svu imovinu oduzetu bilo kojoj fizičkoj ili pravnoj osobi od početka okupacije 1967., te svu kulturnu imovinu i zgrade oduzete Palestincima i njihovim institucijama, uključujući arhive i dokumente.Imajte na umu da Sud ne naređuje naknadu za štetu nastalu prije 1967. To nije bilo pitanje koje mu je postavljeno. Štoviše, oružje je reklo svoje i Palestinci su izgubili nekoliko vojnih operacija čije posljedice također moraju snositi. Nepravde se dijele, čak i ako je jasno da su i nepravde i šteta koju su pretrpjeli Palestinci nerazmjerni onima koje su pretrpjeli Izraelci.
"Također zahtijeva da se svi doseljenici u postojećim naseljima evakuiraju, da se demontiraju oni dijelovi zida koje je izgradio Izrael, a koji se nalaze na okupiranom palestinskom teritoriju, te da se svim Palestincima raseljenim tijekom okupacije omogući povratak na njihova prvobitna mjesta prebivališta" (§ 270).
Sud odlučuje o posljedicama okupacije od 1967. godine. Njegove odluke nisu retroaktivne. Primjećuje činjenice koje su se nastavile pogoršavati od 1967.
Obraćajući se svim državama članicama Ujedinjenih naroda, Sud ih je obavijestio da su
"pod obvezom da ne priznaju nikakvu promjenu u fizičkom karakteru ili demografskom sastavu, institucionalnoj strukturi ili statusu teritorija okupiranog od strane Izraela 5. lipnja 1967., uključujući istočni Jeruzalem, osim onih o kojima su se strane dogovorile kroz pregovore, i da naprave razliku, u svojim odnosima s Izraelom, između teritorija Države Izrael i teritorija okupiranih od 1967.
"Sud smatra da je obveza razlikovanja, u razmjenama s Izraelom, između teritorija te države i okupiranih Palestinaca Teritorij uključuje, posebno, obvezu da se ne održavaju ugovorni odnosi s Izraelom u svim slučajevima kada potonji namjerava djelovati u ime okupiranog palestinskog teritorija ili njegovog dijela u pitanjima koja se tiču navedenog teritorija; da neće održavati, u vezi s okupiranim palestinskim područjem ili njegovim dijelovima, gospodarske ili trgovačke odnose s Izraelom koji bi bili takve prirode da ojačaju nezakonitu prisutnost potonjeg na tom području; moraju se suzdržati, pri uspostavljanju i održavanju diplomatskih misija u Izraelu, da na bilo koji način priznaju njegovu nezakonitu prisutnost na okupiranom palestinskom području; i poduzeti mjere za sprječavanje trgovine ili ulaganja koja pomažu u održavanju nezakonite situacije koju je stvorio Izrael na okupiranom palestinskom području." (§ 278).
© unknownZa Volkera Turka, visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava, ako riječi išta znače, odluka ICJ-a obvezuje sve države članice UN-a da ne priznaju izraelsku okupacijsku vlast nad teritorijem suverene države Palestine
"Niti jedna država ne bi trebala prihvatiti otvoreno nepoštivanje međunarodnog prava, uključujući obvezujuće odluke Vijeća sigurnosti UN-a i naloge Međunarodnog suda pravde, niti u ovoj situaciji [izraelska okupacija Palestine] niti u bilo kojoj drugoj situaciji."Svatko od nas mora biti svjestan da su se pravila promijenila. Izraelska okupacija Države Palestine je nezakonita. Od 10. rujna ova država je međunarodno priznata, iako to nije učinilo nekoliko stalnih članica Vijeća sigurnosti u svom osobnom svojstvu. Sada ima na raspolaganju pravna sredstva koja su prije nedostajala. Anglosaksonski kišobran iza kojeg se Tel Aviv sklonio više u zakonu ne postoji.
Ulazimo u novo razdoblje u kojem će Washington i London morati upotrijebiti silu kako bi održali ovaj sustav ugnjetavanja.
Ova pravna revolucija označava pobjedu strategije predsjednika Mahmouda Abbasa (89). Paradoksalno, to se događa na kraju njegova života, u vrijeme kada je njegova vlada diskreditirana zbog suradnje s Izraelom i korupcije.
____________
Reference:
[1] "Admission of new Members to the United Nations", Voltaire Network, 10. svibnja 2024.
[2] Legal Consequences arising from the Policies and Practices of Israel in the Occupied Palestinian Territory, including East Jerusalem, International Court of Justice, 10. srpnja 2024.
[3] "Charter of the United Nations", Voltaire Network, 26. svibnja 1945.
[4] "Qualification du sionisme", ONU (Assemblée générale), Réseau Voltaire, 10. studenog 1975.
[5] "Retrait de la qualification du sionisme", ONU (Assemblée générale), Réseau Voltaire, 16. prosinca 1991.
Komentar: Članstvo u UN-u - povratak teritorija. Država Palestina - Okupatori protjerani. Ovi preokreti događaja bacaju novo svjetlo na Netanyahuov razlog postojanja: Nijedan Palestinac nesmije ostati živ... da ponovno preuzme svoje zakonito nasljedstvo.
Pogledajte također: Nacrt rezolucije, savjetodavno mišljenje ICJ-a 13. rujna 2024