© Jim Hollander / UPISnimanje selfija na "groblju automobila" u Tekumi. Izrael kaže da je 7. listopada 2023., i ubrzo nakon toga, više od 1000 vozila uništeno — često s izraelskim zarobljenicima unutra. Ali dokazi pokazuju da je mnoge od tih bombaških napada izveo sam Izrael, prema svojoj smrtonosnoj "Direktivi Hannibal".
Neposredni cilj bio je nanijeti razoran udarac bazama izraelske vojske i militariziranim naseljima koja su desetljećima opsjedala stanovnike Gaze - a sva su izgrađena na zemlji s koje su 1948. protjerane palestinske obitelji.
Veći cilj bio je razbiti status quo, kojim su Izrael, Sjedinjene Države i njihovi suučesnici vjerovali da su zapravo stavili po strani palestinsku stvar i kako bi tu borbu za oslobođenje vratili u prvi plan svjetske pozornosti.
"Operacija Poplava Al-Aqsa", kako ju je nazvao Hamas, bila je, po bilo kojoj objektivnoj vojnoj mjeri, zapanjujući uspjeh.
Tog dana je u izraelskom vojnom stožeru rečeno da je "Divizija Gaze nadjačana", prisjetio se kasnije u razgovoru s izraelskim novinarima prisutni visoki izvor. "Od ovih se riječi još uvijek naježim."
Pokriveni iz zraka naoružanim bespilotnim letjelicama i baražom raketa - čime je ofenziva počela točno u 6:26 ujutro - palestinski borci izveli su munjeviti napad preko granične linije Gaze.
Satima su osvajane vojne baze. U nekim od naselja dva dana kasnije i dalje su bili prisutni naoružani Palestinci.
Vojna komunikacijska infrastruktura je trenutno bila razbijena. Istovremeni napadi odvijali su se kopnom, zrakom i morem.
Palestinske bespilotne letjelice uništile su tenkove, stražarske položaje i osmatračnice.
Uhvaćeni potpuno nespremni, većina vojnika koji su bili u bazama ili su ubijeni ili su zarobljeni te potom vraćeni u Gazu kao ratni zarobljenici.
Prijavljeno je da je zarobljeno 255 Izraelaca, uključujući vojnike i civile. Od tada ih je 154 oslobođeno, uglavnom od strane Hamasa tijekom razmjene zarobljenika u studenom.
Međutim, brojka oslobođenih uključuje i neka tijela mrtvih zarobljenika, većinom ubijenih u izraelskim napadima na Gazu. Od preostalih 101 zatvorenika, Izrael je službeno proglasio 35 mrtvih. Pravi broj je vjerojatno puno veći.
Mnogi su ubijeni u izraelskom tepih bombardiranju, a izraelska kopnena vojska je ustrijelila tri odbjegla zatvorenika u gradu Gazi u prosincu.
Poplava Al-Aqsa bio je prvi put u povijesti da su palestinske naoružane skupine uspjele vratiti palestinske teritorije izgubljene od 1948. godine, iako nakratko.
Komentar: Dva dana! Hajde sada, nemojmo precjenjivati Hamasov vojni uspjeh. Bio je to, međutim, očajnički potez u ime očajnog naroda, simboličan čin prkosa ako ništa drugo. A Izrael vjerojatno nije bio iznenađen napadom. Ali to je naš pogled na vojno-politički aspekt zašto se dogodio 7. listopada. Autorovo izvješće o onome što je uslijedilo - izraelsko kontinuirano bombardiranje vlastitog naroda - jest i ostalo je izvrsno od tog užasnog dana.
Odgovor Izraela također je bio bez presedana, ako ne po svojoj prirodi onda nedvojbeno po svojim razmjerima - neskriveni genocid nad stanovništvom Gaze.
Jedna "konzervativna" procjena koju je u srpnju objavio britanski medicinski časopis The Lancet navodi da je Izrael do sada vjerojatno ubio čak 186.000 Palestinaca - gotovo 10 posto stanovništva Gaze.
UN kaže da je Izrael istjerao 90 posto ljudi u Gazi iz svojih domova i da je oko četvrtina svih građevina u Pojasu uništena.
Zapadni tisak je nadalje propagirao stav službenih izraelskih dezinformacija. Uskoro je bio preplavljen jezivom propagandom o zvjerstvima.
Ove laži o silovanjima i odrubljenim glavama beba brzo su razotkrili The Electronic Intifada i mala skupina drugih neovisnih medija - često po cijenu da su ih ocrnili mainstream mediji i zabranili ili cenzurirali divovi društvenih medija poput YouTubea.
Pokušavajući prikriti pukotine svog vojnog i obavještajnog poraza, Izrael je također očajnički pokušavao zataškati još jedan veliki skandal.
Da je Izrael ubio stotine svojih ljudi između 7. i 9. listopada 2023.
Režim je to ideološki opravdao unutar izraelskog društva koristeći dobro uspostavljen nacionalni pakt o ubojstvima i samoubojstvima poznat u Izraelu kao "Direktiva Hannibal".
The Electronic Intifada danas predstavlja opći sažetak kako je Izrael ubio toliko svojih ljudi tijekom palestinske ofenzive.
Ovaj se članak temelji na jednogodišnjem istraživačkom izvještavanju The Electronic Intifada, opsežnom praćenju i prijevodu izraelskih medija sa hebrejskog jezika, neovisnom ispitivanju stotina video zapisa, nedavnom proi-zraelskom filmu koji su emitirali BBC i Paramount+ o Supernova glazbenom festivalu, službenoj izraelskoj brojci mrtvih i malo čitanom izvješću Vijeća za ljudska prava UN-a .
Možemo zaključiti da je tijekom ofenzive Poplava Al-Aqsa:
- Izrael proširio korištenje svoje ubojite "Hanibalove direktive" - osmišljene kako bi se spriječilo da vojnici budu uzeti živi kao ratni zarobljenici - ubijanjem mnogih vlastitih civila.
- Korištenje takvih "Hanibal" napada potvrđeno je u izvješću UN-a objavljenom u lipnju.
- Vatra iz izraelskih helikoptera, bespilotnih letjelica, tenkova pa čak i kopnenih trupa namjerno je poduzeta kako bi se spriječilo palestinske borce da odvedu žive izraelske zarobljenike koji bi mogli biti razmijenjeni za palestinske zarobljenike.
- Na inicijativu lokalne Divizije Gaza, "Hanibal" je izveden odmah: manje od sat vremena nakon početka palestinske ofenzive.
- "Niti jedno vozilo se ne smije vratiti u Gazu", naređeno je diviziji u 11:22.
- Do podneva je iz vrhovnog zapovjedništva izraelske vojske (tzv. stožer "Jama", duboko ispod izraelske zgrade Hakirya u centru Tel Aviva) izdana nedvosmislena zapovijed da se poziva na Hanibalovu direktivu u cijeloj regiji, "čak i ako ovo znači ugrožavanje ili nanošenje štete životima civila u regiji, uključujući i same zarobljenike."
- Ovo bombardiranje izraelskih zarobljenika od strane Izraela nastavlja se u Gazi i danas.
- Izraelski premijer Benjamin Netanyahu priznao je na sastanku u prosincu s oslobođenim zarobljenicima i obiteljima zarobljenika da su bili "pod našim bombardiranjem" u Gazi.
- Izrael je vjerojatno ubio stotine Izraelaca u incidentima "Hanibal" bombardiranja kao i u nenamjernoj unakrsnoj vatri.
- Izrael je bio angažiran u agresivnom zataškavanju svojih zločina protiv vlastitog naroda.
Ubijanje vlastitog naroda
Ako je Hamas napravio pogrešnu procjenu u planiranju operacije Poplava Al-Aqsa, to je možda zato što je precijenio vrijednost koju su izraelski planeri pripisali životima vlastitog naroda.
Godine 2006. Hamas je uspješno zarobio izraelskog okupacijskog vojnika Gilada Shalita, razmijenivši ga za 1.024 palestinska zarobljenika 2011. godine - uključujući sadašnjeg vođu Hamasa Yahya Sinwara. Slična razmjena izvršena je s libanonskim otporom 2008. godine.
Komentar: Yahya Sinwar je u međuvremenu ubijen u borbi s izraelskim snagama.
Iako je razmjena zarobljenika čest element sukoba, izraelski čelnici osjećali su se oslabljenima i posramljenima zbog onoga što su vidjeli kao kompromise. Stoga su potajno izmijenili svoju politiku, pripremajući se za napad smrtonosnom silom na vlastiti narod u slučaju budućih zarobljavanja.
U srcu tih planova bila je Hanibalova direktiva, koju su u tajnosti uspostavili izraelski generali 1986. godine, a nazvana je po drevnom kartažanskom generalu koji se ubio radije nego da ga Rimsko Carstvo živog uhvati.
U početku je doktrina bila usmjerena na vojnike.
U kolovozu godine 2014., zarobljeni izraelski vojnik Hadar Goldin ubijen je u namjernom artiljerijskom napadu tijekom izraelske invazije na Pojas Gaze. U bombardiranju Rafe ubijeno je do 200 palestinskih civila, uključujući 75 djece.
Kao rezultat toga, tajna vojna doktrina je izašla na vidjelo. Unatoč stalnom zamagljivanju, izraelska vojska je priznala da je direktiva postojala i da je možda korištena na izraelskom vojniku.
Dvije godine kasnije, izraelska vojska se distancirala od direktive, tvrdeći da će "naredba kakva se danas shvaća" biti poništena. "Ovaj potez nije nužno bio potpuna promjena politike, već pojašnjenje", izvijestio je The Times of Israel 2016.
Ipak, brojni izraelski tiskovni izvještaji sada su potvrdili da Hannibal nije samo ponovno aktiviran 7. listopada - ako je ikada doista nestao - nego je zapravo i proširen na zarobljene izraelske civile na putu za Gazu.
Bombardiranje Izraelaca na putu za Gazu
Precjenjujući izraelsku ljudskost, Hamas možda nije bio svjestan ove mogućnosti u svojim dvogodišnjim pripremama i obuci za ofenzivu. Tijekom prošle godine, grupa je više puta pristala razmijeniti izraelske zarobljenike za palestinske zatvorenike.
Ali osim izraelskih zarobljenika oslobođenih tijekom četverodnevne pauze u studenom (uključujući djecu i zarobljenike nesposobne za borbu), izraelski premijer Benjamin Netanyahu odlučno je odbio sklopiti dogovor. Umjesto toga, Izrael je sustavno bombardirao svaki dio Pojasa Gaze - uključujući i područja gdje su držani izraelski zarobljenici.
Izraelci oslobođeni u razmjeni zarobljenika u studenome rekli su medijima da glavna prijetnja njihovim životima dok su bili zatočeni u Gazi nije bio Hamas, već izraelski napadi.
Chen Almog-Goldstein i troje njezine djece u jednom su trenutku bili zatočeni u supermarketu u Gazi koji je Izrael bombardirao.
Bombardiranje je "bilo vrlo blizu do te mjere da su stražari Hamasa preko nas na podu stavili madrace da nas pokriju, a zatim su nas pokrili svojim tijelima kako bi nas zaštitili od pucnjave naših snaga."
Komentar: Imajte na umu: kada dođe do toga, Hamas ne samo da ne koristi svoje ljude kao živi štit, već štiti i Izraelce da ih Izraelci ne ubiju.
Na sastanku u gradskoj vijećnici s rodbinom zarobljenika, Benjamin Netanyahu je priznao da su zarobljenici bili "pod našim bombardiranjem i našim [vojnim] aktivnostima tamo", izvijestila je hebrejska novinska stranica Ynet u prosincu.
"Svaki dan u zatočeništvu bio je jako težak", rekao je jedan bivši zatočenik na ljutitom skupu. "Bio sam u kući kada je svuda okolo bilo bombardiranje. Sjedili smo u tunelima i jako smo se bojali da će nas, ne Hamas, nego Izrael, ubiti, a onda da će reći: 'Hamas vas je ubio'."
Drugi pušteni zatočenik je rekao: "Činjenica je da sam bio u skrovištu koje je bilo bombardirano i da su nas morali prokrijumčariti, a da ne spominjem da je na nas pucao helikopter dok smo išli prema Gazi ... Vi bombardirate rute tunela točno u području gdje su oni [drugi zarobljenici]."
Kao što dokazuje svjedočenje drugog puštenog zatvorenika o pucanju iz helikoptera na putu za Gazu, zarobljenici su također ubijeni i napadnuti od strane Izraela dok je operacija Poplava Al-Aqsa još trajala.
Unutar prvog sata ofenzive, izraelske snage počele su pucati i bombardirati izraelske zarobljenike na putu za Gazu.
"Hanibal u Erezu"
Istraga izraelskih novina Haaretz temeljena na dokumentima i svjedočenjima vojnika pronašla je dokaze da su ti Hanibal napadi došli barem već u 7:18 ujutro - samo 52 minute nakon početka ofenzive.
U srpnju je na engleskom objavljen članak iz Haaretza.
Ali list je zaostajao šest mjeseci za svojim konkurentom, Yediothom Ahronothom. U siječnju je Yediothov vikend-dodatak 7 dana objavio značajan istraživački članak koji je prikazao vremenski okvir ofenzive Poplave Al-Aqsa iz perspektive izraelske vojske.
List nikada nije objavio službeni engleski prijevod članka. The Electronic Intifada ostaje jedina publikacija u svijetu koja je izdala potpuni profesionalni prijevod, koji možete pročitati ovdje.
Istraga 7 dana otkrila je da je "u podne 7. listopada IDF [izraelska vojska] dala upute svim svojim borbenim postrojbama da provedu Hanibalovu direktivu u praksu, iako je to učinila bez izričitog navođenja tog imena."
Izraelski vojni i obavještajni izvjestitelji s dobrim izvorima, Ronen Bergman i Yoav Zitun, objasnili su u dugom članku da je "uputa bila zaustaviti 'pod svaku cijenu' svaki pokušaj Hamasovih terorista da se vrate u Gazu, koristeći jezik vrlo sličan onoj izvornoj Hanibal Direktivi."
Za razliku od istrage 7 dana, noviji članak Haaretza otkrio je da je naziv doktrine eksplicitno prizvan - i to vrlo rano: "Jedna od ovih odluka donesena je u 7:18 ujutro ... 'Hanibal u Erezu.'"
Erez je ogromna izraelska vojna kontrolna točka i baza koja drži Palestince u kavezima na sjeveru Pojasa Gaze. U potpunosti su je pregazili palestinski borci, a čini se da su opkoljene izraelske trupe pozvale na zračni napad na vlastitu poziciju.
Presudno je da je istraga 7 dana došla do zaključka da je Hanibal pozvan s vrha izraelske vojne hijerarhije.
To pokazuje da ponovno aktiviranje i širenje Hanibalove Direktive toga dana nije bilo pitanje pojedinačnih odmetnutih trupa ili jednostavnog kaosa i zbrke.
Bilo je to pitanje politike.
Naredbe i kaos
Hannibal je naređen s vrha nakon što su generali ispod zgrade Hakirya u Tel Avivu shvatili da su izraelski vojnici i doseljenici diljem pograničnog područja Gaze masovno zarobljeni.
Htjeli su zarobljenike što prije ubiti.
Izraelski vojnici na terenu godinama su obučavani u ovoj proceduri i odmah su shvatili što moraju učiniti.
Izvješće komisije UN-a citira jednog zapovjednika tenka koji je otvorio vatru na izraelske zarobljenike koji su dolazili iz naselja Nir Oz.
"Osjetio sam nešto što me natjeralo da pomislim da bi oni [njegovi vojnici] mogli biti na njima [vozilima koja idu prema Gazi]", rekao je. "Da, mogao sam ih ubiti, i odlučio sam da je to ispravna odluka. Radije bih zaustavio otmicu kako ne bi bili odvedeni."
Okončanje zatočeništva Izraelaca njihovim ubijanjem je zapravo Hanibalova doktrina.
U studenom prošle godine, Nof Erez, pukovnik izraelskih zračnih snaga, priznao je u podcastu na hebrejskom jeziku da je odgovor na operaciju Poplava Al-Aqsa "bio masovni Hanibal".
Taj dan je vladala i nevjerojatno kaotična situacija. U zasebnom članku Yoava Zituna, izraelska vojska je priznala "ogromnu i složenu količinu" onoga što je nazvala incidentima "prijateljske vatre".
Uhvaćene potpuno nespremne tijekom židovskog blagdanskog vikenda, izraelske snage nisu mogle međusobno komunicirati nakon što su Palestinci uništili komunikacijsku infrastrukturu.
Istraga 7 dana otkrila je da je tog jutra "40 posto komunikacijskih mjesta kao što su tornjevi s relejnim antenama ... u blizini Pojasa Gaze ... uništio Hamas".
Čak je i palestinski otpor bio zatečen samim opsegom vlastitog uspjeha. I, u određenoj mjeri, postojao je određeni stupanj kaosa u napadu palestinskih boraca.
Komentar: "Neizmjerna i složena količina prijateljske vatre" zvuči nam kao eufemizam za namjerno masakriranje izraelskih civila od strane izraelskih snaga. Mnogi koji su preživjeli taj Supernova festival opisuju kako ih je "policija" zaustavila samo kako bi na njih pucali.
Kolateralna šteta?
Ubrzo nakon što je početni val Hamasovih avangardnih komandosa (poznatih kao Nukhba snage, sa arapskog "elita") probio ogradu na gotovo 50 lokacija, manje naoružane skupine - uključujući Islamski džihad i Narodnu frontu za oslobođenje Palestine - su im se pridružile.
Komentar: Ako ste Izrael i računali se s stime, koliko bi bilo teško da se vaši vlastiti 'teroristi' uklope u 'kaos'?
Oko sat vremena nakon početka ofenzive, val palestinskih civila počeo je teći kroz proboje u ogradi i uspio ući u svoju domovinu. Čini se da su neki od tih ljudi napali ili zarobili izraelske neborce u militariziranim naseljima koja okružuju Gazu.
Kaotična situacija, u kombinaciji s izraelskim korištenjem vlastitih civila kao živih štitova za opsadu i okupaciju Gaze također je značila da nisu sve izraelske žrtve palestinskog otpora tog dana bili borci.
Komentar: ...ili, nije sav 'palestinski otpor' tog dana bio 'palestinski otpor'...
Unatoč naporima zapadnih medija i političara da oslikaju zle palestinske "teroriste" koji ubijaju bebe divljajući po južnom Izraelu i ubijajući što više civila, jasno je da su izraelski neborci često bili uhvaćeni u unakrsnoj vatri između naoružanih izraelskih snaga i palestinskih boraca.
Po cijeloj regiji izbile su oštre borbe. Procjenjuje se da je sudjelovalo otprilike 1.000-3.000 palestinskih boraca.
Unatoč uobičajenoj pogrešnoj predodžbi da izraelske vojske tog dana nije bilo nigdje, izvješće UN-a i istraga 7 dana zaključili su da su izraelski borci bili prisutni u cijeloj regiji - i to od samog početka.
Unutar prve 24 minute napada, izraelska vojska je digla najmanje šest naoružanih letjelica: dva bombardera F-16, dva bombardera F-35 i dva smrtonosna drona Hermes 450 koje je napravio Elbit Systems.
Još dva zrakoplova - jurišni helikopteri Apache - također su stigla u naselje Be'eri u roku od sat vremena.
Izvješće UN-a kaže da je "potvrđeno da su najmanje osam Apache helikoptera poslani u područje oko granice s Gazom 7. listopada" i da su "oko 23 tenka bila stacionirana u cijelom graničnom području s Gazom" (napomena urednika: zapravo, Izrael nema deklarirane granice).
Ljudski štitovi
Ali također nema sumnje da su Izraelci bili svladani, nakratko nadmašeni i često nadmudreni od strane palestinskih boraca. Bitka za kibuc Be'eri, na primjer, trajala je tijekom tri dana.
Bez obzira na to, prisutnost naoružanih izraelskih boraca raspoređenih među civilnim stanovništvom - koje često koriste kao učinkovite ljudske štitove - govori o operativnim izazovima s kojima se Hamas tog dana suočio na terenu.
Izvješće UN-a čak dokumentira neke slučajeve izraelskih "civila" koji su uzimali oružje kako bi se uključili u sukobe s palestinskim borcima.
Zamjenik političkog vođe Hamasa Khalil al-Hayya rekao je u intervjuu za BBC prošlog tjedna da je njegovim borcima rečeno da ne ciljaju civile tijekom napada, ali da je bilo pojedinačnih propusta u pridržavanju tog plana.
Također je aludirao na vojne poteškoće s kojima se suočavaju Palestinci pokušavajući razlikovati tko je tko: "Borci su možda osjećali da su u opasnosti."
U videosnimci koju je oružano krilo Hamasa objavilo 10. listopada 2023., brigade Al Qassama pokazale su kako su tri dana ranije brzo zauzele vojnu bazu Nahal Oz, uz podršku sofisticirane, ali jeftine tehnologije bespilotnih letjelica iz zraka. Baza se proteže duž granične crte s Gazom.
Jedna takva "pogreška" bila je činjenica da Hamasov obavještajni ogranak izgleda nije predvidio prisustvo cjelonoćnog festivala trance glazbe "Supernova".
Komentar: Pa ipak, prva 'scena' u događajima toga dana bili su parovi 'Hamasovih' paraglajdera koji su u zoru krenuli ravno prema rave festivalu...
Ovaj događaj se dogodio na otvorenom polju manje od 4 kilometra od vojne baze Re'im.
Re'im je bio stožer Gazanske Divizije izraelske vojske - meta broj jedan ofenzive Poplave Al-Aqse.
No, razdioba između izraelskih "civilnih" doseljenika i izraelskih boraca nije uvijek jasno vidljiva.
Komentar: Doista, pola osoblja baze bilo je na festivalu jer su dobili 'poseban odmor'...
Postavljena oko regije Gaze uglavnom nakon prisilnog protjerivanja Palestinaca od strane cionističkih milicija i nove izraelske vojske između 1947. i 1949., naselja koja su okruživala Gazu zamišljena su od strane izraelske vojne doktrine kao pojas živih štitova za zaštitu izraelske okupacije i potiskivanje dalekog većeg broja stanovnika Gaze.
Više od 80 posto stanovništva Pojasa Gaze čine izbjeglice - oni koji su protjerani iz svojih domova kako bi se napravilo mjesta za novu državu Izrael 1948. godine i kasnije, zajedno sa njihovim potomcima.
Jedno od tih takozvanih naselja "omotnice Gaze", osnovano 1951., čak se zove "Magen" - što je doslovno hebrejska riječ za "štit". Drugo mjesto, Nahal Oz, osnovano je kao izričito vojno naselje.
Prema Židovskom nacionalnom fondu, kolonijalnom ogranku izraelske države, Nahal Oz je trebao "IDF opskrbiti vojnicima". Također je trebao "postati civilno središte i služiti kao prva linija obrane protiv mogućih budućih arapskih invazija, dok istovremeno pruža bazu operacija i resursa za vojne snage koje djeluju u perifernim regijama".
UN-ovo prikrivanje izraelske propagande
U lipnju ove godine, Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda izdalo je izvješće: "Detaljni nalazi o napadima izvedenima 7. listopada 2023. u Izraelu i nakon toga."
Ono malo medijske pozornosti koju je dobio uglavnom se usredotočilo na to kako je izvješće (zajedno s popratnim dokumentom koji se fokusirao na Gazu) zaključilo da su "Izrael i Hamas počinili ratne zločine", kako je rekao The Guardian.
Autori izvješća sebe su opisali kao "neovisno međunarodno istražno povjerenstvo" ofenzive.
Izvješće uglavnom ne otkriva svoje izvore. Autori kažu da je to zbog neodređene "zabrinutosti za zaštitu".
Unatoč tome, jasno je iz slučajeva, u kojima izvješće otkriva svoje izvore, da su se gotovo u potpunosti oslanjali na izraelske tvrdnje. Tamo gdje citira palestinske izvore, to su većinom bodycam video snimke ubijenih ili zarobljenih boraca. [engl. bodycam - mala video kamera koja je pričvršćena na prednji dio tijela] Objavile su ih izraelske okupacijske vlasti i vrlo je vjerojatno da su bile podvrgnute selektivnom uređivanju.
Stoga nije iznenađujuće otkriti da dokument završava, većim dijelom, na strani razotkrivene izraelske priče o palestinskim zločinima. Ponekad to čini do točke apsurda.
U jednom slučaju, istražna komisija preokreće kronologiju događaja kako bi ostavila dojam da je palestinski borac namjerno pogubio izraelsku bebu u kibucu Be'eri, nakon što su provalili u sobu.
Ipak, prema tiskovnim izvješćima, smrt je zapravo bila tragična posljedica zalutalog metka. Milla Cohen, 10-mjesečna beba, umrla je kada je palestinski borac pucao kroz vrata prije nego što je provalio u sobu u kući naselja kako bi odveo zarobljenike.
Što je još gore, čini se da se izvješće UN-a uvelike oslanja na diskreditiranu židovsku ekstremističku skupinu ZAKA kao izvor, citirajući ju jednom izričito, a često ju navodeći neizravno kao neimenovane "prve osobe".
Ti "prvi ispitanici" zatim pričaju jezive priče o navodnim palestinskim "ratnim zločinima".
Pa ipak, čak i izvješće priznaje da ZAKA "nije obučena niti opremljena za upravljanje velikim, složenim poprištima zločina i da je također možda kontaminirala, ili čak petljala s dokazima" (naglasak dodan).
"Jedan prvi ispitanik koji je radio za ZAKA" - kojeg izvješće ne imenuje - "pružio je netočne i pretjerane prikaze nalaza u medijskim intervjuima."
Ovo je možda bila referenca na višeg čelnika ZAKA-e Yossija Landaua.
Novinari Al Jazeere su Landaua natjerali da prizna pred kamerom - za dokumentarni film emitiran u ožujku - da je njegova početna priča o palestinskim borcima, koji su pogubili 10 izraelske djece tako što su ih žive spalili, bila izmišljotina.
Suočen s vlastitim nedostatkom dokaza, Landau je priznao: "Kada ih pogledate i spaljeni su, ne znate točnu dob. Dakle, govorite o 18, 20 godina ... jednostavno ne gledaš na licu mjesta... da vidiš godine ili nešto slično."
Landau je kasnije bio prisiljen povući se sa svog položaja u grupi nakon internih sporova oko novca i moći.
Komentar: ZAKA je igrala ulogu 'Bijelih kaciga' u ovoj epizodi 'propagande zvjerstva'. ZAKA: Izraelske 'bijele kacige'
Hanibal napade je potvrdio UN
Unatoč tome što autori izvješća očito pokušavaju prikriti izraelsku propagandu zločina u sustav UN-a, dokument ipak sadrži zapanjujuću zbirku dokaza koji potvrđuju izvještaje The Electronic Intifade tijekom prošle godine da je sam Izrael ubio mnoge, ako ne većinu Izraelaca tog dana.
Neki od dokaza u izvješću UN-a samo su neizravni i zahtijevaju unakrsne reference s medijskim izvješćima na hebrejskom jeziku o doktrini Hanibala i načinu na koji je bez presedana korištena 7. listopada 2023.
No neki od njih su eksplicitni.
Tijekom tri stranice, izvješće detaljno opisuje nešto od onoga što se zna o "primjeni 'Hannibal direktive'" tog dana.
Povjerenstvo je napisalo da je "dokumentiralo snažne indikacije da je 'Hanibal direktiva' korištena u nekoliko slučajeva 7. listopada, nanijevši štetu Izraelcima u isto vrijeme kad su napadali palestinske militante."
U svom odjeljku o Hannibal direktivi, izvješće UN-a čak navodi da su "izraelski helikopteri bili prisutni na lokaciji Nova festivala i da su možda gađali mete na zemlji, uključujući i civilna vozila". Navodi se da su "jedan ili dva helikoptera" bila "nad mjestom Nova festivala u jutarnjim satima".
O tome je The Electronic Intifada prvi put izvijestila u studenom.
Izvješće UN-a citira svjedočenje dva neimenovana svjedoka kako bi to potkrijepilo, uključujući "pričuvnog brigadnog generala" izraelske vojske, koji se borio protiv militanata u blizini parkiranog tenka u blizini lokacije Nova" i objasnio da je "zvao Gazin bataljun da zatraži jurišni helikopter."
Prisutnost jurišnih helikoptera - i barem jednog tenka - u bitci na lokaciji Supernova festivala, također bi mogla donekle objasniti veliki broj neborbenih žrtava među sudionicima festivala koji su bježali tog jutra.
Supernova festival
Održan na lokaciji manje od šest kilometara udaljenoj od golemog zatvoreničkog logora na otvorenom - Pojas Gaze - Supernova festival je organiziran od strane tvrtke za organizaciju događaja koja sebe naziva "Pleme Nova".
Njegovi branitelji osudili su palestinske borce za napad na "festival mira", dok su ga kritičari osudili kao sličan plesu njemačkih civila ispred vrata Auschwitza tijekom nacističkog holokausta.
Često nazivan "Nova muzički festival" od zapadnih medija, događaj na svojoj službenoj web stranici zapravo je sam sebe nazvao "Supernova Sukkot okupljanje". Nedavni film o tom događaju pokazao je da je više nalik ilegalnim festivalima koji se često organiziraju na tajnim mjestima u mnogim zapadnim zemljama.
Festival Supernova nije bio ilegalan i bilo je koordiniran s lokalnom izraelskom policijom (koja je bila naoružana i unaprijed prisutna kako bi čuvala događaj). Ali iz razloga koji nisu sasvim jasni, mjesto festivala nije objavljeno do 6. listopada.
Sudionici visokoprofilnog izraelskog filma We Will Dance Again potvrdili su da je lokacija Supernove držana u tajnosti od vlasnika ulaznica do zadnje minute.
Ovo (umjesto bilo kakve zabune oko dana događaja ili produženja vremena, kako se ponekad pogrešno kaže na internetu) objašnjava zašto Hamas nije imao pojma o prisutnosti festivala u poljima između Gaze i najveće vojne baze u tom području - regionalnog sjedišta u Re'imu.
Komentar: Ako je festival bio iznenađenje za Hamas, onda sigurno nije bio iznenađenje za nekoga. Kako bi inače završio usred najvećeg palestinskog 'bijega' u 70-godišnjoj povijesti Gaze? Jasno je da je ondje postavljen i tempiran da se podudara s Hamasovom operacijom.
Smrti na festivalu Supernove
Često se izvještava da je festival najveće pojedinačno mjesto smrti koje se dogodilo 7. listopada. Izvješće UN-a kaže da je 364 od ukupno 3.000 sudionika "bilo ubijeno na mjestu, u blizini kibuca Re'im ili na susjednim mjestima."
Ali detaljna raščlamba smrtnih slučajeva koju je nedavno objavio The Times of Israel (temeljena na istrazi izraelskog TV kanala) pokazuje da je više od 60 posto ove brojke zapravo umrlo izvan označenih područja festivala.
Ovo je važno iz dva razloga.
Prvo, unatoč činjenici da film We Will Dance Again pokušava oslikati zle palestinske teroriste koji namjerno napadaju civile, jasno je iz svih dostupnih dokaza da festival nije bio planirana meta Hamasove ofenzive tog dana.
Doista, tajna lokacija događaja značila je da je nekoliko palestinskih boraca - možda neki iz naoružanih frakcija i vjerojatno neki naoružani civili - naletjelo na događaj tijekom napada na vojne baze.
Brzo su uslijedili oružani sukobi s izraelskim snagama - uključujući policiju, vojnike i najmanje jedan tenk, kao i prisutne naoružane izraelske "civile".
Izraelska obavještajna služba zaključila je da Palestinci nisu prethodno znali za festival.
Drugo, raščlamba koju je objavio The Times of Israel smješta smrti sudionika izvan terena festivala čak do Sderota (više od 17 kilometara sjeverno od mjesta Supernove) i vojne baze Re'im (samo 3,7 kilometra južno).
Ucrtavanje tih mjesta smrti na Google Earth i njihovo unakrsno referenciranje s mjestima zasjeda koje su postavile Hamasove elitne komandoske snage - kako je detaljno opisano u istrazi 7 dana - pokazuje da se to dvoje često podudara.
Stoga je vjerojatno da su smrti nekih od ovih sudionika festivala u bijegu bile nenamjerne posljedice palestinskih zasjeda postavljenih da presretnu pojačanja izraelske vojske koja su krenula u regiju.
"Dok su mnoga pojačanja pritjecala prema jugu", napisali su Ronen Bergman i Yoav Zitun u istrazi 7 dana, Hamasove komandoske snage "predvidjele su ta pojačanja i preuzeli su strateška raskrižja... gdje su čekali snage... puno je krvi proliveno na tim raskrižjima, i vojne i civilne".
Komentar: Jesu li oni bili "Hamasovi komandosi" u tim zasjedama? "Prerušeni u [izraelsku] policiju", prema riječima preživjelih...
Članak iz 7 dana također govori o slučajevima izraelskih vojnika koji su jurili na jug kako bi se pridružili borbi na vlastitu inicijativu - uključujući i vlastita civilna vozila.
"Zapovjednici koji su već saznali iz medija ili od prijatelja da se nešto događa ... otimali su se da dođu do Omotnice Gaze", objasnili su Bergman i Zitun.
Jedan zapovjednik brigade rekao je novinarima "došao sam sa svojim privatnim vozilom na čvorište Yad Mordechai [3,7 kilometara sjeverno od kontrolne točke Erez] nakon što sam vidio [napad] na vijestima kod kuće."
Bombardirane kuće u naseljima
Dokazi o namjernim izraelskim "masovnim hanibalskim" ubojstvima izraelskih civila u kibucima i drugim naseljima koja okružuju Gazu su jasni i nepobitni.
Videosnimke i novinska izvješća o ofenzivi Poplave Al-Aqsa pokazuju da su mnoge zgrade u naseljima potpuno uništene, na način koji je u skladu s teškim naoružanjem koje samo vojni stručnjaci znaju da je u posjedu izraelske vojske, a ne u posjedu palestinskih boraca.
Dok su neke zgrade i automobili pokazivali znakove spaljivanja, mnogi drugi očito su bombardirani iz zraka izraelskim dronovima i jurišnim helikopterima ili granatirani izraelskim tenkovima.
Nof Erez, pukovnik izraelskih zračnih snaga koji je priznao da je 7. listopada bio "masovni Hanibal" događaj, odgovorio je pozitivno na pitanje novinara jesu li "bombardirali sve vrste kuća unutar naselja".
Erez je inzistirao da njegovi piloti to čine samo uz "dopuštenje" svojih nadređenih časnika. "Vidio sam brojne bespilotne letjelice iznad svakog naselja na kompjuterskoj slici, što možemo vidjeti u svakom zapovjedništvu IDF-a [izraelske vojske]", objasnio je.
Snimke na izraelskoj televiziji pokazuju kako su izraelski tenkovi prisutni i pucaju na naselje Kibbutz Be'eri.
Najzloglasnije je to što je brigadni general Barak Hiram priznao da je naredio svojim tenkovima da pucaju na kuću Pessi Cohen u kibucu Be'eri - "čak i po cijenu civila", kako je rekao za The New York Times.
Palestinski borci iz Hamasa zarobili su 15 ljudi i držali su ih u kući dok su pokušavali pregovarati o njihovom izlasku u Gazu.
Istrage Elektroničke intifade zaključile su da je većina mrtvih vrlo vjerojatno ubijena u Hiramovom napadu.
The Electronic Intifada prva je na engleskom jeziku objavila iskaz očevidca, preživjele Yasmin Porat, koja je rekla da su izraelske trupe stigle na mjesto događaja i "eliminirali su sve" uz jaku paljbu i tenkovsko granatiranje.
Porat, palestinski zapovjednik Hasan Hamduna (koji se predao) i još jedan zarobljenik - Hadas Dagan - bili su jedina trojica preživjelih Barak Hiramovog masakra.
Dagan je inzistirao u svjedočenju Poratu - o čemu je The Electronic Intifada prvi put izvijestila u studenom prošle godine - da su svi ostali u i oko zgrade bili ili upucani ili "potpuno spaljeni" izraelskom tenkovskom vatrom.
Među žrtvama ove apokalipse bili su 12-godišnji izraelski blizanci Liel i Yanai Hatsroni.
Odvratno, Lielina fotografija je kasnije korištena u službenoj izraelskoj propagandi koja je lažno tvrdila da je Hamas masakrirao i spalio djevojku do smrti.
"Ubijena u svom domu od strane čudovišta Hamasa... samo zato što je Židovka", lagao je bivši izraelski premijer Naftali Bennett.
Hannibal na Supernovi?
Ono što je još uvijek nejasno u vezi festivala Supernova je koliko su mrtvih ubili Palestinci, te jesu li neki ubijeni u "Hanibal" napadima Izraela.
Za razliku od izgrađenijih područja kao što su vojne baze i kibuci - gdje postoje jasni vizualni dokazi o bombardiranim zgradama i uvjerljivi iskazi očevidaca - vizualna situacija u i oko lokacije Supernove bila je kaotičnija.
Bilo je nekoliko izgrađenih objekata koji su bombardirani izraelskim zrakoplovima ili tenkovima, kao što su to činili u naseljima.
Video i drugi fotografski dokazi doduše pokazuju da su polja oko izlaza s mjesta uz naoružanu izraelsku kontrolnu točku bila intenzivno spaljena i zacrnjena.
Nejasno je je li to rezultat napada helikoptera ili tenkova, ili rezultat požara koji su se možda zapalili nakon palestinskih raketnih udara.
Ono što je poznato je to da su izraelske oružane snage na licu mjesta postavile blokadu ceste na glavnom izlazu, uzrokujući ogroman zastoj automobila koji su čekali da napuste mjesto. Mnogi sudionici festivala završili su bježeći pješice, istočno preko polja kad je izbio vatreni okršaj.
Dok film We Will Dance Again upadljivo ne spominje blokadu ceste koju su postavile izraelske snage, rano izvješće CNN-a pokazuje blokadu ceste na karti mjesta događaja, a izvješće The Timesa of Israel navodi da je vjerojatno postavljena već u 7:00 ujutro.
Novinar William Van Wagenen detaljno je opisao u izvješću za The Cradle da je blokada ceste vjerojatno dovela do toga da izraelske snage nenamjerno zarobe neke sudionike festivala koji su bježali od vatrenog okršaja između njih i palestinskih boraca koji su napredovali prema vojnoj bazi Re'im sa sjevera.
Komentar: Ili namjerno.
Psihoaktivne droge
Jedna stvar koja je jasna i iz We Will Dance Again i intervjua za Haaretz s izraelskim psihologom koji je liječio preživjele jest da je upotreba psihoaktivnih droga na festivalu bila široko rasprostranjena.
Kad su sudionici stigli na mjesto u noći 6. listopada, "svi su govorili da će se jako nadrogirati", prisjetio se jedan sudionik u filmu.
Prema intervjuu za Haaretz i prema filmu, sudionici su koristili ecstasy, LSD, kokain, psihoaktivne gljive i vjerojatno ketamin. Što je još gore, mnogi posjetioci festivala namjerno su tempirali svoje doze tako da počnu s izlaskom sunca - što se pokazalo neposredno prije početka palestinske ofenzive - s raketnim salvama iz Gaze koje su počele u 6:26 ujutro.
Komentar: Opet, i ovo vjerojatno nije slučajno.
"Ovo je tako sranje! Svi su nadrogirani", jedan sudionik filma prisjetio se kako se osjećao dok su rakete letjele iznad njih. LSD, objasnio je drugi, "može učiniti da stvari izgledaju mnogo gore."
Psihodelične droge, objasnio je izraelski psiholog, mogu dovesti do situacije u kojoj se "dijelovi nesvjesnog također uzdižu do svijesti".
Zbog svega ovoga malo je vjerojatno da su mnogi posjetioci festivala bili u stanju da razaznaju jesu li na njih pucali Izraelci, Palestinci ili i jedni i drugi dok su bježali spašavajući svoje živote.
Iako je postojanje Hanibalove direktive javna tajna unutar Izraela, njezina uporaba na izraelskim civilnim ciljevima bila je - koliko znamo - bez presedana prije 7. listopada 2023.
Hanibalovi napadi diljem juga
Oko 105 stanovnika ubijeno je u kibucu Be'eri.
Trenutno nije poznato koliko su ih ubili Palestinci, a koliko Izraelci. Izvješće UN-a navodi da je "najmanje 57 objekata u kibucu uništeno ili je pretrpjelo štetu, što iznosi više od jedne trećine svih stambenih zgrada".
Mnogi od njih izgledaju prema vizualnim dokazima da ih je uništio Izrael.
Ali jedna važna činjenica koju treba imati na umu je da se izraelski "Hanibal" masakr Izraelaca u Be'eri ponovio u cijeloj regiji.
O masakru u kući Pessi Cohen znamo, jer su dva civila preživjela da ispričaju svoju priču.
Slični incidenti dogodili su se i drugdje. Ali na većini mjesta bilo je malo preživjelih, posebno zbog zračnih bombardiranja.
Ženska tenkovska jedinica otela je vojno vozilo za koje nije bilo osposobljena i provalile su kroz vrata Holita, izraelskog naselja u blizini granice s Egiptom i granice s Gazom, više od 22 kilometra južno od festivala Supernova.
"Upadamo u zajednicu, razbijamo vrata", rekle je jedna od vojnikinja za izraelski Channel 12. "Vojnik pokazuje i kaže mi: 'Pucaj tamo, teroristi su tamo'. Pitam ga: 'Ima li tamo civila?' On kaže: 'Ne znam, samo pucaj'."
Zapovjednica tenka tada tvrdi da je odlučila ne pucati - ali odmah proturječi sama sebi: "Pucala sam iz strojnice na kuću."
Slično vizualnim dokazima Hanibalovih napada na Izraelce od strane Izraela u kibucu Be'eri, prošlogodišnja istraga The Electronic Intifada također je zaključila da su se iste vrste eksplozija kuća dogodile u kibucu Kfar Aza.
UN-ovo izvješće navodi iznenađujuće velik broj mjesta na kojima su se Hanibalovi napadi vjerojatno ili sigurno dogodili.
Izvan izraelskog naselja Nirim (koje se nalazi na putu između palestinskog grada Khan Younis i vojnog stožera Divizije Gaza u Re'imu) jedna posada izraelskog tenka otišla je u Nir Oz, još jedno obližnje naselje.
Kada su bili tamo, stoji u izvješću UN-a, "primijetili su stotine ljudi kako prelaze u Izrael i vraćaju se u Gazu i pucali su na njih, uključujući i na vozila natovarena ljudima, od kojih su neki možda bili taoci" (naglasak dodan).
Sljedeći odlomak izvješća nagovještava mogućnost sličnih incidenata u Nitzani, Kissufimu i Holitu.
Koliko ih je ubio Izrael?
Unatoč prvotnoj tvrdnji da je 7. listopada prošle godine "Hamas ubio" 1.400 ljudi, Izrael je ubrzo počeo revidirati brojku naniže.
U studenom je izraelska vlada objavila da su 200 od ove brojke zapravo borci Hamasa. Bili su tako teško izgorjeli od izraelskog bombardiranja da ih je bilo potpuno nemoguće identificirati.
Ovo pokazuje koliko je izraelska vatra toga dana bila neselektivna.
Broj umrlih u Izraelu sada iznosi 1.154, tvrdi Al Jazeera.
Od njih se u izvješću UN-a navodi da su najmanje 314 bili "izraelsko vojno osoblje".
U ožujku, sveobuhvatno istraživanje troje izraelskih poginulih na hebrejskom od strane Istraživačke jedinice Al Jazeere pokazalo je da je broj naoružanih boraca bio veći, ukupno 372.
Osim vojnika, broj Al Jazeere uključuje policiju, zaštitare (tj. naoružane milicije naselja) i "sigurnosno osoblje".
Istraga 7 dana zaključila je da su časnici iz Shin Beta - tajne izraelske agencije za "unutarnju sigurnost" - također poslani da se pridruže borbi na jugu: "Tijekom borbi ubijeno je 10 ljudi iz organizacije."
Englesko izdanje Haaretzove baze podataka o mrtvima otkrilo je imena troje od ovih ljudi - Yossi Tahar, Smadar Mor Idan i Omer Gvera.
Niti jedan od njih trojice ne vodi se u bazi podataka kao borac. Stoga je vjerojatno da su ostalih sedam mrtvih boraca iz Shin Beta također tajno navedeni kao "civili" u bazi podataka.
Sirovi podaci Al Jazeere - koje je istražna jedinica dostavila The Electronic Intifadi za ovaj članak - otkrivaju da njezini podaci o "sigurnosnom osoblju" doista navode osam službenika Shin Beta među mrtvima.
372 deklarirana borca plus dva neprijavljena časnika Shin Beta daju nam 374 mrtvih boraca - gotovo trećinu ukupnog broja mrtvih Izraelaca.
Oduzimajući ih od ukupno 1.154 mrtvih ostavlja nam najviše 780 mrtvih izraelskih civila.
To znači da su najmanje 41 posto od početne (pogrešne) brojke od 1.400 mrtvih zapravo bili borci - uglavnom Izraelci, ali uključujući 200 mrtvih palestinskih boraca.
"Svi u vozilu su poginuli"
Ako je najviše 780 nenaoružanih Izraelaca umrlo tijekom ofenzive Poplave Al-Aqse, koliko ih je ubio Izrael, a koliko Palestinci?
Trenutačni odgovor na ovo pitanje je da je to nemoguće znati bez istinski neovisne međunarodne istrage.
I, kao što izvješće UN-a jasno pokazuje, Izrael blokira upravo takvu istragu. "Komisija smatra da Izrael opstruira njezine istrage o događajima od i nakon 7. listopada 2023., kako u Izraelu tako i na okupiranom palestinskom području."
Ali moguće je doći do nekih provizornih zaključaka.
Istraživački film Al Jazeere otkrio je da su "najmanje 18" mrtvih neboraca definitivno ubile izraelske kopnene trupe i da je najmanje 27 Izraelaca u palestinskom zarobljeništvu "umrlo negdje između svog doma i ograde Gaze u okolnostima koje nisu objašnjene."
No, neobrađeni podaci Al Jazeere pokazuju da se radi o vrlo dobro potvrđenim i namjernim Hanibal ubojstvima, poput zloglasnog masakra u kući Pessi Cohen koji je izvršio Barak Hiram.
Ovo ne uzima u obzir nekoliko drugih ključnih brojki, iz kojih možemo ekstrapolirati moguću grubu ideju o redu veličine ukupnih Hanibal i nenamjernih smrti u "prijateljskoj vatri".
© Israel MFAVideozapis koji je Izrael objavio u listopadu prošle godine nenamjerno je odao vrlo čvrste dokaze da je Hanibal direktiva korištena na izraelskim zarobljenicima na putu za Gazu.
Nije poznato koliko je Izraelaca bilo u tih 70 vozila, ali s obzirom na ono što se zna o drugim incidentima, u nekim je automobilima vjerojatno bilo nekoliko. Sama ova vozila mogla su uzrokovati vrlo velik broj smrtnih slučajeva izraelskih civila.
Palestinski otmičari često su pakirali više izraelskih zatvorenika u kamionete, eksproprirane automobile, pa čak u nekim slučajevima i prikolice koje su vukli traktori.
Izraelci koji su bježali činili su isto.
Jedan posjetilac festivala u filmu We Will Dance Again opisuje očajničko pakiranje u automobile kako bi pobjegao s mjesta Supernove.
U automobilu je bilo "milijun ljudi", prisjetio se. "Pola mog tijela je vani", dodao je, objasnivši da je visio kroz prozor.
Snimka izraelskog borbenog helikoptera objavljena na internetu i kompilirana u filmu Al Jazeere prikazuje jednu snimku gdje su desetak ljudi bježali iz prepunog automobila dok su na njih pucali Izraelci. Njihove sudbine su nepoznate.
Film prikazuje mnogo sličnih videa. Nejasno je gdje su se točno u blizini Gaze dogodili ti incidenti. Cijeli film možete pogledati na Al Jazeerinoj web stranici ili na YouTube videu ugrađenom ispod (zbog dobnih ograničenja platforme, trebat će vam odgovarajući YouTube račun).
Izvještaj u studenome na izraelskoj web stranici Ynet citirao je pilota helikoptera koji je rekao da su "samo u prva četiri sata od početka bitaka" izraelski zrakoplovi "napali oko 300 ciljeva, većinu na izraelskom teritoriju".
U izvješću stoji da im je zapovijeđeno da "pucaju na sve" u blizini ograde s Gazom.
Reporter hebrejskog priloga bio je Yoav Zitun, koautor istrage 7 dana, dobro potkovani izraelski vojni izvjestitelj blizak obavještajnom i vojnom establišmentu.
Čini se da su operateri dronova bili još smrtonosniji od pilota helikoptera. Članak 7 dana kaže da su često sami "donosili odluke o napadu" i da je do kraja dana 7. listopada "eskadrila izvela ne manje od 110 napada na nekih 1.000 ciljeva, od kojih je većina bila unutar Izraela."
Ako "mete" uključuju pojedinačne osobe, teško je znati koliko bi to bilo Izraelaca. Piloti vjerojatno često sami nisu znali. Ako pogođena "meta" uključuje i pojedinačne automobile, 1.000 pogođenih meta moglo je lako rezultirati stotinama mrtvih ljudi.
"Groblje" automobila
U studenom su izraelske trupe prikupile i bacile na otpad u blizini naselja Tekuma i Netivot stotine vozila dignutih u zrak tijekom palestinske ofenzive.
Fotografije i snimke odlagališta pomoću drona jasno pokazuju da su mnogi automobili potpuno spljošteni i iskrivljeni na način koji je u skladu s izraelskim bombardiranjem iz zraka.
Ukratko, automobili su izgledali vrlo slično palestinskim automobilima (i civila i boraca) koje je Izrael godinama obično bombardirao iz zraka u Gazi.
Danas se čini da je odlagalište postalo neka vrsta turističke atrakcije za Izrael i njegove pristaše - mjesto koje nazivaju "grobljem automobila". U jednom videu snimljenom prošlog ljeta, izraelski vojni vodič kaže da se na otpadu nalazi "1.650 vozila koja su ovamo dovezena".
Samo u jednom vozilu hitne pomoći, kaže, iz pepela i "ljudskog praha" koje su izvukli, pronađeni su ostaci 18 osoba.
Kakva god bila prava brojka Izraelaca mrtvih zbog Izraelovog "Hannibal" napada, čini se potpuno vjerojatnim da je Izrael ubio stotine Izraelaca koji su poginuli tijekom ofenzive.
Zataškavanje
Zadnju godinu Izrael čini sustavno zataškavanje.
Većina izraelskih izvješća o tome bila je samo na hebrejskom. I to ne zbog nedostatka pristupa medijima na engleskom jeziku.
Glavni autor istrage u 7 dana bio je Ronen Bergman - koji je također istaknuti novinar New York Timesa i autor bestselera nekoliko hagiografija o Mossadu i drugim izraelskim špijunskim agencijama.
Bergman tek treba pisati o Hanibal direktivi na engleskom u The New York Timesu ili drugdje.
Izvršeno je vrlo malo autopsija - barem ne na mrtvima u kući Pessi Cohen u kibucu Be'eri.
U slučaju tog konkretnog zločina, to bi ionako vjerojatno bilo nemoguće. Tenkovsko granatiranje Baraka Hirama značilo je da je većina njegovih izraelskih žrtava spaljena u pepeo - uključujući 12-godišnju Lielu Hatsronija.
Mnoga su tijela prerano pokopana. Izraelske su automobile, uništene u očiglednim "Hanibal" ubojstvima, smrskale izraelske vlasti prije nego što su pokopani na "groblju" pod vjerskom izlikom.
Izvješće komisije UN-a kritizira Izrael jer im je zabranio pristup zemlji. "Izraelski dužnosnici ne samo da su odbili surađivati u istrazi povjerenstva, nego su također navodno zabranili medicinskim stručnjacima i drugima da budu u kontaktu", navodi se u izvješću.
U zataškanoj "istrazi" ubojstava u kući Pessi Cohen, vojska je u srpnju uglavnom oslobodila Baraka Hirama svih nedjela.
Ostatke kuće danas je srušila vojska.
Prošlog mjeseca, Hiram je unaprijeđen - imenovan šefom skromnog odjela za Gazu.
Njegov prethodnik, brigadni general Avi Rosenfeld dao je ostavku zbog neuspjeha da spriječi ofenzivu 7. listopada 2023.
Uspoređujući napad s iznenadnom egipatskom ofenzivom u listopadu 1973. za povrat teritorija okupiranih od strane Izraela, jedan izvor na visokoj razini koji je tog dana bio u vojnom stožeru "Jama" duboko ispod Tel Aviva, podsjetio je Bergmana i Zituna na sljedeće riječi koje su bile intonirane.
"To je nezamislivo. To je poput starog grada Jeruzalema u ratu za neovisnost ili predstraže duž Sueskog kanala tijekom Jomkipurskog rata. Mislili smo da se ovo više nikada ne može ponoviti."
"Ovo će zauvijek ostati ožiljak urezan u naše tijelo."
Uz dodatna istraživanja Maureen Murphy i prijevod s hebrejskog Dena Shunra.
O autoru
Asa Winstanley je istraživački novinar i suradnik urednika The Electronic Intifada. Autor je knjige Weaponising Anti-Semitism: How the Israel Lobby Brought Down Jeremy Corbyn (OR Books, 2023).
Komentar: Gore navedeno izvješće Winstanleya iz The Electronic Intifada bilo je njegovo posljednje prije nego što je njegov dom u UK-u pretreslo 10 policajaca u četvrtak, 17. listopada 2024. Zaplijenjeno je nekoliko elektroničkih uređaja "u vezi s objavama na društvenim mrežama koje je objavio, a koje su možda protuzakonite prema odjeljcima 1. i 2. Zakona o terorizmu (2006.)", iako nije uhićen niti optužen za bilo kakav zločin. Zajedno s pritvaranjem Richarda Medhursta, još jednog nezavisnog britanskog novinara koji kritizira Izrael, mreža se sve više sužava u pogledu točnog izvještavanja o izraelskim zločinima.