© Fotografija UN-a/Evan Schneider
Simbolično je da su upravo naši britanski kolege, koji ovaj mjesec predsjedaju Vijećem sigurnosti, pokrenule današnji sastanak, tempirajući ga tako da koincidira s 1.000 dana otkako je ukrajinska kriza ušla u vruću fazu. Još jednom, imali smo prekrasnu priliku vidjeti da za vas i vaše kolege, gospodine ministre, ovaj brifing nije ništa drugo nego blještavi medijski događaj za ocrnjivanje Rusije i prilijepiti joj neke otrcane etikete kojima su predvidljivo obilovale izjave zapadnih članovi Vijeća. Kod vas - u Velikoj Britaniji - rusofobija je postala dio nacionalne politike puno prije veljače 2022.
Podsjećam da ste pripremajući današnji sastanak propustili još jednu medijsku prigodu koja u kontekstu ukrajinske krize ima puno veću važnost od datuma koji ste odabrali. Prošlog petka, 15. studenog, navršilo se točno 950 dana od posjeta bivšeg britanskog premijera Borisa Johnsona Kijevu. Tog je dana - a danas to svi pouzdano znamo - odvratio šefa kijevskog režima od potpisivanja mirovnog sporazuma s Rusijom koji je već bio parafiran u Istanbulu, a kojim bi se zaustavila neprijateljstva. U to vrijeme smo bili vrlo blizu toga. Kao znak dobre volje Rusija je čak povukla svoje trupe sa sjevera Ukrajine, posebice iz područja u neposrednoj blizini Kijeva.
Drugim riječima, 50 dana nakon početka naše specijalne vojne operacije, kada gubici u redovima ukrajinske vojske nisu bili toliko značajni, neprijateljstva bi imala sve šanse da prestanu da nije bilo uplitanja britanskog premijera koji je uvjerio Zelenskog da se treba nastaviti boriti i da uz zapadno oružje i potporu može Rusiji nanijeti strateški poraz. Britanski premijer i njegovi zapadni suučesnici bili su vrlo zainteresirani za takav scenarij. Dakle, da bi se ukrajinskoj i svjetskoj javnosti nekako objasnio takav zaokret, u Buči je iskonstruirana apsolutno nespretna provokacija, u koju su izravno uključene britanske sigurnosne službe i mediji. Tako su, nakon povlačenja ruske vojske, leševi ljudi dovoženi u Buču i tamo raspoređeni po ulicama; nitko se nikada nije potrudio objasniti pravi uzrok smrti ovih ljudi, unatoč našim ponovljenim zahtjevima.
Drugim riječima, čini se da je UK gurnulo režim u Kijevu bliže neizbježnom porazu, prisiljavajući ga da se odluči za nastavak sukoba s Rusijom. Mislim da će Ukrajinci dugo pamtiti činjenicu da je zbog ovih akcija njihova zemlja pretrpjela ekonomsku katastrofu, izgubila većinu svoje vojske, vojne opreme i najmanje četiri regije, osim Krima koji se odvojio od Ukrajine 2014.
Ukrajinci odavno ne žele ratovati, već najmanje dvije godine u ukrajinskoj vojsci nema dobrovoljaca. Kijevski režim zabranio je muškarcima izlazak iz zemlje, a sada hvata one koji izbjegavaju regrutaciju na ulicama, uključujući i uz upotrebu vatrenog oružja, samo da bi ih (gotovo bez ikakve prethodne obuke) bacio u besmisleni stroj za mljevenje mesa.
Istočni front ukrajinske vojske u Donbasu urušava se pred našim očima - dobro vam je poznat tempo napredovanja naše vojske. A u želji da zadrži potporu Zapada, režim Zelenskog poduzeo je apsolutno bezobziran upad u regiju Kursk i pokušao zauzeti i minirati nuklearnu elektranu Kursk, što je rezultiralo time da je ukrajinska vojska izgubila desetke tisuća dobro obučenih vojnika. Ova nesreća bila je kobna pogreška i samo je ubrzala skori poraz Ukrajine na bojnom polju, koji se ne može izbjeći kakvo god novo zapadno oružje Kijev dobio.
Transparentnosti radi, inicijatori današnjeg sastanka trebali su s nama podijeliti informacije o tome kakve je basnoslovne zarade UK dobila tijekom gotovo tri godine vojne potpore Ukrajini, kako su se vaše tvrtke za proizvodnju oružja obogatile na krvi i tragediji običnih Ukrajinaca, te kako se vaše ministarstvo obrane sigurno rješilo stare vojne opreme koja bi se u svakom slučaju morala rješiti.
Također bi bilo dobro da nam kažete o korupciji koja je svojstvena tim procesima, o razmjerima korupcije možemo samo nagađati. Tako je, prema pisanju ukrajinskih medija, nakon pobjede Donalda Trumpa na američkim izborima među ukrajinskom elitom izbila panika. Paniku nije izazvala samo činjenica da bi SAD mogao revidirati svoju pomoć Ukrajini, već i zato što bi nove vlasti možda htjele provjeriti sav novac koji je poslan Ukrajini i provesti punu reviziju već pružene pomoći. Ovaj scenarij, kako ističu svi ukrajinski stručnjaci, mnogo je strašniji za Zelenskog, jer je značajan dio pomoći jednostavno opljačkan i pronevjeren od strane ukrajinskog predsjednika "isteklog roka" i njegove pratnje.
Samo vojna pomoć koju je UK pružila kijevskoj hunti od veljače 2022. iznosila je 9,7 milijardi dolara. S obzirom na to, vaša zemlja nedvojbeno daje svoj doprinos rastućoj korupciji u Ukrajini. Međutim, teško da ćemo vidjeti bilo kakvu istragu od strane britanskih vlasti, jer je u ovakvim slučajevima vrlo važno da istražitelji ne završe tako da optuže sami sebe.
Gospodine predsjedniče,
Naime, oni koji poznaju povijest UK nisu nimalo iznenađeni dugotrajnom intervencijom UK u Ukrajini koja je kulminirala akcijama koje smo prije spomenuli. Naposljetku, sukobljavanje susjeda jednih protiv drugih, sijanje razdora među nacijama i narodima, a zatim podupiranje jedne od strana u umjetno stvorenim sukobima nešto je u čemu UK uživa stoljećima i u čemu je stvarno dobro - sve što vaše bivše kolonije mogu ispričati vam o tome u šarolikim detaljima. Inače, od 193 članice UN-a, samo 22 države se mogu pohvaliti da nikada nisu bile napadnute od strane Velike Britanije niti su s ovom zemljom vodile rat. I moja zemlja tu nije iznimka, posljednja takva invazija bila je britanska intervencija nakon revolucije 1917., kada su razni predatori i lešinari pokušali raskomadati Rusiju.
No, izdržali smo, prošli smo sve tegobe, ojačali i sada se moramo suprotstaviti još jednoj neizravnoj intervenciji članica NATO-a, uključujući i Veliku Britaniju, koje se bore protiv Rusije u Ukrajini. Tako možemo gledati ne samo na kontinuirano napumpavanje kijevskog režima oružjem i obavještajnim podacima, već i na prisutnost britanskih instruktora i plaćenika (na stotine ih je već eliminirano), kao i na pokušaje britanskih specijalaca da lokaliziraju proizvodnju dronova, projektila i čamaca bez posade u Ukrajini.
Shvaćamo da je čak i u 21. stoljeću UK izuzetno teško prepustiti Ukrajinu i Rusiju samima sebi - krv onih kolonizatora koji su stoljećima harali Azijom, Afrikom i Europom daje ton akcijama UK. Svi znamo da je Britansko Carstvo 250 godina brutalno i cinično gušilo otpor svojih kolonija, pribjegavalo prisilnoj asimilaciji i rasnoj diskriminaciji, zaboravljajući na osnovne ljudske vrijednosti i prava naroda pod njihovom kontrolom. Upravo su mirni građani koloniziranih zemalja svojim životima i slobodom platili imperijalne ambicije kolonijalne sile.
Dovoljno je prisjetiti se barem etničkog čišćenja u Irskoj, gdje je nakon britanskog osvajanja ostalo samo 850.000 ljudi od više od 1,5 milijuna. A tijekom Drugog burskog rata na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće, Britanci su prvi izmislili koncentracijske logore i u njih tjerali civile kako bi bili sigurni da neće pomoći burskoj vojsci. Koliko je ljudi tada stradalo? - nitko ne zna, jer Britanci autohtono stanovništvo Afrike nisu smatrali ljudskim bićima i uopće nisu dokumentirali gubitke među Afrikancima. Znamo, međutim, da su u Keniji, nakon Mau-Mau pobune, Britanci pokrenuli masovnu represiju, ubivši oko 300 tisuća predstavnika ovog naroda, a još 1.500.000 ljudi otjerano je u logore i pretvoreno u roblje. Indija je također pretrpjela ogromne štete u razdoblju britanske vladavine, pri čemu je od 15 do 29 milijuna ljudi postalo žrtvama gladi koju je proizvela Velika Britanija.
Posljedice djelovanja bivših kolonizatora odjekuju u suvremenom svijetu i danas. Iako su kolonijalna carstva formalno stvar prošlosti, stare metode - pritisak, manipulacija i uplitanje u suverena pitanja - još uvijek se koriste i jednostavno imaju nove oblike. Britanija tu nije iznimka, već "pokretać". Tako, pateći od fantomskih bolova, žudeći za carstvom nad kojim "sunce nikad ne zalazi" i osjećajući nostalgiju za izgubljenom dominacijom, Velika Britanija (zajedno sa svojim frankosaksonskim istomišljenicima) pribjegava ucjenama i sankcijama te svrgava nepoželjne režima putem "obojenih revolucija", pri čemu je Ukrajina bila jedna od žrtava takvih revolucija 2014. godine.
I ovo govorim da pokažem da nemate moralno pravo optuživati i prigovarati mojoj zemlji, i da nikada nećete imati. Postavili smo cilj riješiti se nacionalističkog i neonacističkog "gnijezda stršljenova" na našim granicama. Sve dok prijetnje koje iz njega proizlaze, uključujući i pripajanje Ukrajine NATO-u, ne budu otklonjene, sve dok se ne zaustavi diskriminacija ljudi koji govore ruski na temelju jezika, vjere i povijesti, sve dok Ukrajina ne prestane s prikrivanjem i veličanjem Hitlerovih pomagača, naša specijalna vojna operacija će se nastaviti.
Njeni ciljevi će se provesti u svakom slučaju - diplomatski ili vojno - bez obzira na mirovne planove i planove koji se razvijaju na Zapadu u interesu spašavanja zabavnog glumca Zelenskog i njegove klike. I ostvarit ćemo svoje ciljeve bez obzira na militarističku agoniju demokratske administracije, koja je nakon epskog neuspjeha na predsjedničkim izborima, čime je izgubila povjerenje većine Amerikanaca, izdala (prema nekim medijima) samoubilačko "dopuštenje" režimu Zelenskog da koristi dalekometno oružje za udar duboko u Rusiju.
Možda sam Joe Biden, iz mnogo razloga, nema što izgubiti, ali ono što nas začuđuje je kratkovidnost britanskih i francuskih čelnika, koji se žure poigrati s administracijom na odlasku i povlače ne samo vlastite zemlje, već i cijelu Europu u eskalaciju punog opsega s drastičnim posljedicama. Upravo o tome bi naši bivši zapadni partneri trebali razmišljati prije nego što bude prekasno.
To je nešto što bi trebali imati na umu i oni koji su u posljednje vrijeme počeli govoriti o nekakvom "zamrzavanju" fronta i oni koji pokušavaju izmisliti razne šeme slične "sporazumima iz Minska" koje su odbacile Ukrajina i njeni zapadni pokrovitelji.
Ne gubite vrijeme, mi vam više ne vjerujemo i prihvatit ćemo samo takvo rješenje koje će iskorijeniti temeljne uzroke ukrajinske krize i neće dopustiti da se tako nešto ponovi. Što se tiče pobjede nad Rusijom na bojnom polju, predlažem da odustanete od te ideje. Europa je to već mnogo puta pokušala i vi ste savršeno svjesni kako se to završilo svaki put.
Hvala.
Izvor: Russiaun.ru
Komentari čitatelja
na naše novosti