Promjene su jučer službeno potpisane u zakon s formulacijom relevantnom za sukob u Ukrajini "tamo gdje agresija stvara kritičnu prijetnju suverenitetu i/ili teritorijalnom integritetu [Bjelorusije ili Ruske Federacije].
U tom kontekstu, Rusi su također rekli da bi uporaba nuklearnog oružja također bila dopuštena ako bi neprijatelj napao ruske snage u kontekstu Specijalne vojne operacije (SMO) na način koji bi definitivno ugrozio postizanje ciljeva SMO-a.
U rujnu je Putin rekao da bi NATO-ov plan da dopusti Ukrajini korištenje zapadnog preciznog oružja većeg dometa protiv ruskih ciljeva unutar Rusije bio dokaz izravne upletenosti NATO-a u rat protiv Rusije. I da bi Rusija adekvatno odgovorila.
Prije tri dana "Biden" je odobrio upotrebu zapadnog preciznog oružja većeg dometa protiv ruskih ciljeva unutar Rusije.
Prije dva dana, Ukrajina je ispalila 5 zapadnih dugometnih preciznih oružja američke proizvodnje (supersonične balističke rakete ATACMS) na vojnu bazu 130 km u južnoj Rusiji. Prema Rusima, oboreno je svih 5 projektila, a jedan je pao na periferiju raketne baze, izazvavši požar, ali nije napravio materijalnu ili ljudsku štetu. Iako su mnogi ovaj napad protumačili kao ispunjavanje uvjeta za ruski nuklearni odgovor, to očito nije slučaj iz četiri razloga:
1) Napad ni na koji način nije ugrozio samo postojanje ruske države
2) Napad ni na koji način nije ugrozio postizanje ciljeva SMO-a.
3) Bidenovoj administraciji ostalo je manje od 2 mjeseca na vlasti.
4) Trump i njegov nadolazeći tim nisu skrivali svoju namjeru da pregovaraju o nagodbi u bliskoj budućnosti za okončanje rata u Ukrajini.
Što je onda, u ovoj kasnoj fazi, bila poanta "Bidenove" administracije koja je odobrila upotrebu dugometnog preciznog oružja protiv Rusije i zašto čelnici EU-a nastavljaju stalno ponavljati da se građani EU-a trebaju pripremiti za potencijalni "rat s Rusijom" i slanje EU/NATO vojnih snaga u Ukrajinu, ako postoji razumna šansa za mirno rješenje sukoba pod Trumpovom administracijom?
Problem je u tome kako bi se odigrala bilo kakva "nagodba".
Prvo (vidi kartu), Rusija se neće zadovoljiti ni s čim manjim od četiri regije koje je već uključila u svoj teritorij (uključujući "demilitarizaciju i denacifikaciju Ukrajine"). Osim toga, bila bi potrebna demilitarizirana tampon zona (određene udaljenosti) koja bi se protezala izvan ovih regija i dalje od ruske i bjeloruske granice prema sjeveru.
Zemlje NATO-a i EU bi nedvojbeno inzistirale na vojnoj okupaciji ("mirotvorcima") u ostatku Ukrajine izvan ovih zona, ali bi takva prisutnost stvorila neugodan i potencijalno opasan mir za neko vrijeme koje dolazi. Zato se priča o slanju njihovih vojnih snaga u Ukrajinu i mogućem/eventualnom "ratu s Rusijom".
Uzgred, potrebno je spomenuti i jučerašnju najavu da će "Bidenova" administracija početi slati protupješačke mine u Ukrajinu kako bi se "usporilo napredovanje ruskih trupa". Zanimljivo, kaže se da su mine "nepostojanog" dizajna, što znači da postaju neaktivne u roku od nekoliko tjedana od postavljanja. Zašto sada? Ruske trupe su napredovale, u ovom ili onom obliku, veći dio rata. Zašto bi NATO/Ukrajina željeli postaviti protupješačke mine koje traju samo nekoliko tjedana?
Slično kao i uporaba preciznog dalekometnog oružja, sada je više vjerojatno da će uporaba "nepostojanih" protupješačkih mina biti dio strategije za pregovaračko rješenje, nego da će utjecati na bilo kakvu značajnu promjenu na trenutnom bojnom polju.
Svrha odobravanja (i korištenja) i NATO-ovog dalekometnog preciznog oružja protiv Rusije i protupješačkih mina sada je u pripremi za očekivane pregovore nakon 6. siječnja.
Koristeći to oružje i pozivanjem na ruski "nuklearni blef" (i pritom pazeći da ne pretjeraju), NATO očekuje da će Rusija biti prisiljena prihvatiti ih kao postojeći (a ne teoretski) dio ukrajinskog/NATO-ovog arsenala protiv Rusije, te time NATO-u osigurati povoljniju osnovu za pregovore.
Komentari čitatelja
na naše novosti