Komentar: Hipotezu koju predstavlja autorica Elaine Morgan u ovom videu iz 2009. godine prvi put je predložio biolog Alister Hardy kao alternativnu teoriju ljudskog porijekla. Elaine Morgan je preminula 2013. godine u 92. godini života.
© DAVID SILLITOEElaine Morgan
Pogledajte i interaktivni transkript govora:
00:15 - Godina je 2009. I 200-ta je godišnjica rođenja Charlesa Darwina. I po cijelom svijetu, znameniti evolucionisti ju uzbuđeno obilježuju. I namjeravaju osvijetliti gotovo svaki aspekt Darwina i njegovog života i kako je promijenio način na koji razmišljamo. Kažem gotovo svaki aspekt, jer postoji jedan aspekt ove priče koji nisu osvijetlili. I čini se da ga stalno preskaču i obilaze kako bi pričali o nečem drugom. Zato ću ja pričati o tome. Pitanje je, zašto smo toliko drukčiji od čimpanzi?
01:02 - Genetičari nam stalno pričaju kako smo izuzetno bliski, skoro bez razlike u genima, vrlo vrlo blisko srodni. Opet, kad se pogledaju fenotipovi imamo čimpanzu, imamo čovjeka, zapanjujuće su različiti, bez ikakvih sličnosti. Ne govorim o nevidljivim stvarima o kulturi, psihologiji ili ponašanju. Govorim o temeljnim, suštinskim, mjerljivim fizičkim razlikama. Onaj je dlakav i hoda na četiri noge. Ovaj je goli dvonožac. Zašto? Mislim -- (Smijeh) Ako sam dobar darvinist, moram vjerovati da za to postoji razlog. Ako smo se toliko promijenili, nešto se moralo dogoditi. Što se dogodilo?
01:51 - Prije 50 godina, to je bilo smiješno jednostavno pitanje. Svi su znali odgovor. Znali su što se dogodilo. Preci majmuna ostali su na drveću. Naši preci prešli su na ravnicu. To je sve objašnjavalo. Morali smo se dići na noge kako bismo vidjeli preko visoke trave, ili da bismo hvatali životinje, ili da bismo oslobodili ruke za oružje. I toliko bi se pregrijavali loveći da smo morali odbaciti svoje krzno. To su svi znali, generacijama.
02:24 - Ali onda, 1990-ih, nešto se počelo otkrivati. Paleontolozi su malo pomnije pregledali popratnu mikrofaunu koja je živjela u isto vrijeme i na istom mjestu kao i hominidi. I to nisu bila bića savane. I pregledali su biljojede. I to nisu bili biljojedi savane. I bili su toliko pametni, da su našli način analiziranja fosiliziranog peluda. Šok, nevjerica. Fosilizirani pelud nije dio vegetacije savane. Dio je čak bio od lijana, onih koje vise svuda po džungli.
03:04 - I tako smo došli u situaciju da znamo kako su se naši najraniji preci kretali na četiri noge po drveću, prije nego je ekosustav savane uopće nastao. Ovo nisam ja izmislila. Ovo nije manjinska teorija. Sa time se svi slažu.
03:26 - Profesor Tobias je došao iz Južne Afrike i govorio na University College-u u Londonu. Rekao je: "Sve što sam vam govorio zadnjih 20 godina, zanemarite. Bio sam u krivu. Moramo se vratiti na početak i početi iznova." To ga je učinilo nepopularnim. Nisu se htjeli vratiti na početak.
03:49 - Mislim, to što se dogodilo je grozno. Imate jednu dobru paradigmu. Vjerujete u nju generacijama. Nitko ju ne dovodi u pitanje. Nadograđivao si ju zgodnim stvarima, oslanjajući se na nju kao na stijenu. I sad ju izvuku pod tobom. I što napraviš? Što znanstvenik u tom slučaju napravi?
04:10 - Pa znamo odgovor, jer je Thomas S. Kuhn napisao poticajnu tezu o tome 1962. godine. Rekao je da kada paradigma propadne, znanstvenici nastave kao da se ništa nije dogodilo. (Smijeh) Ako nemaju paradigmu, ne mogu postavljati pitanja. Pa kažu, "Da, paradigma je kriva, ali da nije ..." (Smijeh) I jedini izbor koji imaju jest da prestanu pitati pitanja. I to su i napravili i ovaj put. Zato ne pričaju o tome. To je prošlo pitanje.
04:55 - Neki su čak iz toga napravili i princip. Time se moramo baviti. Aaron Filler s Harvarda je rekao, "Nije li vrijeme da prestanemo pričati o selekcijskom pritisku? Zašto ne bismo pričali o kromosomima i genima. Pa da bilježimo ono što vidimo." Charles Darwin se okreće u grobu! On je znao sve o takvoj vrsti znanosti. On ju je zvao znanost bez hipoteza. I prezirao ju je iz dna duše. I ako kažete, "Neću više pričati o selekcijskim pritiscima," možete uzeti "Podrijetlo vrsta" i baciti ga kroz prozor. Jer u tome piše jedino o selektivnim pritiscima.
05:36 - A ironija jest u tome, da je ovo rijedak slučaj pada paradigme kada ne trebamo čekati pojavu nove paradigme. Postoji jedna i čeka na svoj red. Čeka u pozadini od 1960. godine kad je Alister Hardy, morski biolog, rekao, "Mislim da su možda, naši preci dio vremena provodili u vodenom okolišu." Držao je to za sebe 30 godina. Ali onda su to saznale novine i nastao je kaos. Svi njegovi kolege rekli su, "Ovo je nečuveno. Izložio si nas javnom ismijavanju! Nikada više to ne smiješ uraditi." I od tada je uklesano u kamenu da se vodena teorija mora odbaciti zajedno sa NLO-ima i jetijima, kao dio ludih teorija u znanosti.
06:27 - Ja nisam tako mislila. Mislim da je puno išlo u prilog Hardyevoj tezi. Željela bih vam pričati o nekoliko, što bi se reklo, znakova čovječanstva. Stvari koje nas razlikuju od svih drugih, i od svih naših predaka. Pogledajmo našu golu kožu. Očito je da većina bića koja su izgubila dlake na tijelu, sisavci bez tjelesnih dlaka, su vodena bića, kao gugong, morž, delfin, vodenkonj, morska krava. I nekoliko onih koji se valjaju u blatu, kao babyrousa. I vuče vas da pomislite, možda su zato goli?
07:11 - To bih predložila, i ljudi bi rekli, "Ne, ne, ne. Pogledaj slona. Zaboravila si na slona, zar ne?" Još 1982. sam rekla, "Pa možda slon ima vodenog pretka." Svi su se smijali! "Ta luda žena. Opet ona po svome." Ali sada se svi slažu da je slon imao vodenog pretka. I sve se vratilo na to da svi goli debelokošci imaju vodenog pretka. Zadnji izuzetak je bio nosorog.
07:42 - Lani su u Floridi našli izumrlog pretka nosoroga i rekli, "Čini se da je većinu vremena provodio u vodi." Znači postoji bliska veza između golosti i vode. Ali kao apsolutna veza; radi samo u jednom smjeru. Nisu sve vodene životinje gole. Jer imamo morsku vidru. Ali može se reći da je svaka životinja koja je postala gola bila uvjetovana vodom, u svojem životnom vijeku ili životnom vijeku svojih predaka. Mislim da je ovo značajno. Jedina iznimka je gola somalijska krtica. Koja nikad ne izlazi na površinu.
08:25 - Pogledajmo dvonožnost. To ne možemo usporediti ni sa kojom životinjom. Jer smo jedina životinja koja hoda uspravno na dvije noge. Ali možemo reći i ovo, svi majmuni imaju sposobnost hodati na dvije noge, ako žele, na kratko vrijeme. Postoji samo jedan slučaj u kojem oni, uvijek, svi, hodaju na dvije noge, a to je kad gaze kroz vodu. Mislite li da je to značajno? David Attenborough misli da je značajno. Kao mogući začetak dvonožnosti.
08:59 - Pogledajmo sloj sala. Pod kožom imamo sloj sala, posvuda. Ništa kao bilo koji drugi primat. Zašto ga imamo? Znaju, da ako pogledamo druge vodene sisavce, salo koje je kod kopnenih sisavaca naslagano unutar tijela, oko bubrega i crijeva i slično, se počelo kretati prema van, te se nataložilo u sloju pod kožom. Kod kita je prešlo do kraja. Nema sala unutra, svo je vani pod kožom. Ne možemo zaobići pretpostavku da se to kod nas počelo događati. Imamo sloj koji leži pod kožom. To je jedino moguće objašnjenje zašto ljudi, ako nemaju sreće, mogu postati pretjerano gojazni, na način koji je fizički nemoguć kod bilo kojeg drugog primata. To je nešto vrlo čudno, i nikad objašnjeno.
10:01 - Pitanje zašto mi možemo govoriti. Možemo govoriti. A gorila ne može. Zašto? To nema veze sa njezinim zubima, jezikom, plućima ili tako nečim. To ima veze sa svjesnim kontroliranjem disanja. Gorilu se ne može naučiti ni da kaže "Ah" na komandu. Jedina bića koja imaju svjesnu kontrolu disanja su životinje i ptice koje rone. To je apsolutni preduvjet za mogućnost govora.
10:35 - Postoji i činjenica da smo aerodinamični. Pokušajte zamisliti skakača u vodi koji kod ulaska u vodu jedva zapljusne. Pokušajte zamisliti gorilu da to isto napravi. Možete vidjeti da je naša građa, u usporedbi sa gorilom, na pola puta da smo građeni kao riba. Pokušavam reći da je već 40-ak godina, ova vodena teorija pogrešno kategorizirana kao luda ideja, a nije luda ideja.
11:05 - A ironija je u tome da oni ne sprečavaju vodenu teoriju da bi zaštitili svoju teoriju, s kojom se svi slažu i svi vole. Te teorije nema. Oni sprečavaju vodenu teoriju kako bi zaštitili vakuum. (Smijeh) (Pljesak)
11:29 - Kako reagiraju kad kažem ove stvari? Česta reakcija koju sam čula dvadesetak puta je, "Ali to je istraženo. Provodili su ozbiljne studije o ovome na početku, kad je Hardy izdao svoj članak." Ne vjerujem u to. 35 godina sam tražila dokaze o takvom slučaju i zaključila sam, da je to urbani mit. To se nikad nije dogodilo.
12:00 - Ponekad pitam ljude, i oni kažu, "Sviđa mi se vodena teorija! Svima se sviđa vodena teorija. Naravno da ne vjeruju u nju, ali im se sviđa." Onda ih pitam, "Zašto misliš da je pogrešna?" Oni kažu "Pa ... svi sa kojima pričam kažu da je pogrešna. A ne mogu svi biti u krivu, zar ne?" Odgovor na to, jasan i glasan, je, "Da! Mogu svi biti u krivu." Povijest je prepuna slučajeva kad su svi u krivu. (Pljesak) I kada imate znanstveni problem poput ovoga, ne možete ga riješiti brojeći glasove, i zaključivanjem, "Više nas kaže da nego ne."
12:43 - (Smijeh)
12:44 - Osim toga, neki glasovi znače više od drugih. Neki su prešli na drugu stranu. Kao Profesor Tobias. On je prešao na drugu stranu. Daniel Dennett, on je prešao na drugu stranu. Sir David Attenborough, on je prešao na drugu stranu. Još netko? Slobodno uđite. Voda je ugodna.
13:04 - (Pljesak)
13:07 - Sad moramo pogledati prema budućnosti. Na kraju će se dogoditi jedna od tri stvari:
1) Nastaviti će ovako sljedećih 40, 50, 60 godina. "Nećemo pričati o tome. Pričajmo o nečemu zanimljivom." To bi bilo jako tužno.
2) Druga stvar koja bi se mogla dogoditi jest da dođe kakav mladi genij, i kaže, "Našao sam. Nije bila savana, nije bila voda, bilo je ovo!" Nema znakova da će se to dogoditi. Mislim da nema treće opcije.
13:42 - Pa bi treća stvar koja bi se dogodila mogla biti jedna jako lijepa stvar. Ako pogledamo unazad na rane godine prošlog stoljeća, imali smo svađe i nerazumijevanje između pobornika Mendela i pobornika Darwina. Završilo je novom sintezom. Darwinove i Mendelove ideje stopile su se u jednu. I mislim da će se isto dogoditi ovdje. Dobit ćemo novu sintezu. Hardyeve i Darwinove ideje stopit će se u jednu.
14:18 - I onda možemo krenuti dalje, i stvarno doći nekamo. To bi bilo jako lijepo. Meni bi bilo drago da se to dogodi uskoro. (Smijeh) Jer sam starija od Georgea Burnsa kad je rekao, "U mojim godinama, više ne kupujem ni zelene banane."
14:48 - (Smijeh)
14:54 - Zato ako će se to dogoditi, što ga zadržava? Mogu vam to reći u tri riječi. Akademija kaže ne. Odlučili su 1960. godine, "To spada s NLO-ima i jetijima." A nije lako promijeniti njihovo mišljenje. Znanstveni časopisi neće to taknuti ni štapom. Udžbenici to ne spominju. U nastavnom planu se ne spominje ni to da smo goli, a kamoli da traže razlog za to. "Horizon", koji sluša samo akademiju, to ne želi dirati ni štapom. Zato nikada ne čujemo za taj slučaj, osim u šaljivim referencama na račun ljudi na granici ludila.
15:42 - Ne znam otkuda dolazi ovaj diktat. Netko odozgo daje naredbe, "Ne smiješ vjerovati u vodenu teoriju." I ako se nadaš napretku u ovom zanimanju, i vjeruješ u to, bolje da držiš to za sebe. Jer će ti to smetati u napretku.
16:07 - Zato imam osjećaj da se neki dijelovi znanstvenog establišmenta pretvaraju u neku vrstu svećenstva. Ali znate, to me čini sretnom. Jer Richard Dawkins je rekao kako se odnosi prema svećenstvu. (Smijeh) Rekao je, "Prvo im moraš uskratiti svo strahopoštovanje na koje su naučeni." Dobro. To ću napraviti. I drugo, kaže, "Nikada se ne smiješ bojati dići prašinu." I to ću napraviti.
Puno vam hvala.
16:47 - (Pljesak)
Komentari čitatelja
na naše novosti