Ahmad al-Shareh
© voltairenet.comAhmad al-Shareh
Bivši broj 2 Daesha i sadašnji samoproglašeni predsjednik Sirije Ahmad al-Shareh rekao je 9. ožujka:
"Moramo očuvati nacionalno jedinstvo, građanski mir koliko god je to moguće, a ako Bog da, moći ćemo da živimo u ovoj zemlji koliko god je to moguće".
Novi režim povećao je poniženja Alavita (Nuçairïs). Otpuštaju ih s posla bez plaće. Na ulici ih džihadisti hapse i tjeraju da revu kao magarci ili da laju kao psi, prije nego što ih pretuku u javnosti. U tri dana, u pogromima ih je ubijeno od jedne do tri tisuće, najprije na obali Sredozemnog mora, zatim diljem zemlje. Tisuće Alavita sklonili su se u ruske vojne baze u Tartusu i Hmeimimu gdje su primljeni.

Sa svim džihadistima trenutno grupiranim na obali i u Damasku, ostatak Sirije je slobodan od boraca. Turska vojska je to iskoristila da napadne gradove na sjeveru.

Takfirske skupine (tj. oni koji žele označiti i ubiti heretike), koje su bile protjerane u Idlib tijekom rata protiv Sirijske Arapske Republike, vratile su se u "korisnu Siriju". Bez problema su prolazili barikade snaga nove vlasti sve dok nisu stigli do obale i masakrirali "heretike". Sirijsko stanovništvo predalo je oružje nakon pada predsjednika Bashara al-Assada. Stoga su bespomoćni pred vojskom i sadašnjim snagama sigurnosti koje čine bivši džihadisti, uglavnom oni koji govore turski, često su to i Čečeni, Uzbeci ili Tadžici, pod nadzorom turskih časnika.

Povijesno gledano, masakre nad alavitima uvijek su pratili masakri nad kršćanima.

Alavitska zajednica formirana je u devetom stoljeću oko Muḥammada ben Nuṣayr al-Namīrīja.

Alija ibn Ebi Taliba, Muhammedovog zeta, smatraju Bogom, a Isusa i Muhameda njegovim prorocima. Međutim, prema Renéu Dussaudu, koji je bio kustos Odjela za istočnjačke starine u muzeju Louvre i privatni tajnik Anatolea Francea, ova zajednica nije nastala ni iz čega. Kaže se da je konstituirana tijekom antike, da se obratila na kršćanstvo, zatim na islam, ne napuštajući svoju prethodnu vjeru, kao što je vjera u reinkarnaciju. Upravo su ovu francusku teoriju istražili i razvili izraelski istraživači.

Alaviti ne štuju u javnosti. Oni se pozivaju na tri referentne knjige: njihov Fatihat al-Kitab (katekizam), Evanđelja (ne Biblijska) i Kur'an. Za njih, samo se principi koji su prisutni u svakoj od ove tri knjige smatraju otkrivenjima.

Bili su porobljeni stoljećima prije nego što ih je ajatolah Homeini priznao kao muslimane i smatrao ih jednakima. Danas je to kulturološki religijska skupina najbliža Europljanima, posebice u pogledu prava žena.

Obitelj Assad je alavitska. Predsjednici Hafez i Bashar el Assad često su svoje savjetnike birali među svojim bliskim prijateljima, odnosno iz ove zajednice, ali ne i visoke državne službenike koji su sustavno postavljani uz dužno poštovanje ravnoteže zajednice. Alaviti su se masovno prijavljivali u vojsku, što je bila slabo plaćena i opasna profesija, koju su druge zajednice zanemarivale.

Ahmed el-Shareh, tvrdeći da je to bila pobuna koju je orkestrirao general Ghiath Dalla, bivša desna ruka Maher al-Assada (sada protjeran u Irak s nekoliko tisuća svojih ljudi), predstavlja ove pogrome kao političku osvetu, što nema smisla, jer ova zajednica nikada nije povezivala svoju sudbinu s Assadovom. Ova laž omogućuje sakrivanje ponovnog pokretanja vjerskog rata koji je zahvatio Bliski istok otkako su se Anglosaksonci oslonili na politički ogranak Muslimanskog bratstva u borbi protiv Sovjeta u Afganistanu (podsjetimo se da su nacisti u Njemačkoj poharali židovske tvrtke i ubili mnoge od njih tijekom "Kristalne noći" dok su tvrdili da osveta za ubojstvo diplomata nema veze s njihovim žrtvama).

Prošlog mjeseca je general Ghiath Dalla osnovao Awli el-Bas (Frontu islamskog otpora u Siriji), miliciju blisku Korpusu iranske revolucionarne garde. On ni na koji način nije predstavnik alavitske zajednice, već palog režima. Uspio je mobilizirati mnoge pristaše sekularne i egalitarne države te uspješno napasti nekoliko policijskih postaja i džihadističkih vojarni.

Kako da se ne zapitamo o pozamašnoj količini oružja i municije kojom tekfiristi danas raspolažu? Slično tome, kako možemo ignorirati činjenicu da Daesh rekonstruira svoje snage na sirijsko-iračkoj granici?