uran
© NASA, ESA, CSA, STScI/J. DePasquale (STScI)Uran snimljen teleskopom James Webb
Tijekom dvadeset godina Svemirski teleskop Hubble tiho je bilježio promjene na jednom od najtajanstvenijih planeta Sunčeva sustava. Dok Uran polako kruži oko Sunca u svojoj 84-godišnjoj orbiti, nova analiza otkriva kako sezonska svjetlost radikalno mijenja njegovu atmosferu — i što nas čeka kad Sunce 2030. dođe točno iznad sjevernog pola ovog nagnutog diva.

Uranove sezone traju desetljećima i mijenjaju sve što znamo o atmosferi

Uran se izdvaja po ekstremnom nagibu osi — rotira pod kutom od 97,77 stupnjeva u odnosu na svoju orbitu. To znači da tijekom gotovo četvrtine svoje godine - što na Zemlji traje više od dva desetljeća - jedno od njegovih polarnih područja ostaje uronjeno u tamu, dok drugo izravno prima Sunčevu svjetlost. Ta ekstremna sezonalnost čini Uran jedinstvenim laboratorijem za proučavanje atmosferskih promjena.

Korištenjem podataka prikupljenih između 2002. i 2022. godine, znanstvenici su proučavali kako se mijenja složena struktura oblaka, aerosola i raspodjela metana u atmosferi ovog ledenog diva. Za razliku od Jupitera i Saturna, gdje je raspodjela plinova relativno ujednačena, Uran pokazuje značajne varijacije. Tijekom većinom proljetnog razdoblja na njegovoj sjevernoj hemisferi, metan je ostao izrazito osiromašen na polovima — no to nije sve što se mijenja.

Svjetlost igra ključnu ulogu u nastanku svjetlijih oblaka i nestanku aerosola
slika uran
© Izvor fotografije: Space Telescope Science Instrument.Zelena područja uglavnom označavaju niže koncentracije metana u odnosu na plava, dok crvena ukazuju na njegov potpuni izostanak
Jedan od najupečatljivijih nalaza dolazi iz usporedbe četiri Hubbleova promatranja tijekom dva desetljeća. Aerosolna maglica iznad sjevernog pola postajala je sve svjetlija kako se Uran približava ljetnom suncostaju, što ukazuje na izravan utjecaj Sunčeve svjetlosti na atmosferu. Tijekom ranog proljeća, ovo područje izgledalo je tamno, no s godinama je postajalo sve svjetlije. Čini se da Sunčeva svjetlost potiče stvaranje ili refleksiju aerosola u gornjim slojevima atmosfere.

Zanimljivo, promjene nisu bile jednako izražene na srednjim i niskim geografskim širinama. Tamo su raspodjela metana i struktura aerosola ostali gotovo nepromijenjeni, što dodatno potvrđuje važnost sezonskog osvjetljenja u oblikovanju atmosferskih dinamika na planetu.

Prema istraživačima iz Space Telescope Science Institutea, nestanak aerosola na lijevom rubu slike (gdje je Sunčevo svjetlo izostalo) dodatno potvrđuje da se radi o fotokemijskim procesima - izravnoj reakciji na količinu zračenja koju planet prima. I dok Uran nastavlja svoj put prema solsticiju 2030. godine, znanstvenici će i dalje pažljivo pratiti ove promjene.