Mužjaci čimpanze i bonoba
© WikipediaMužjaci čimpanze i bonoba
Znanstvenici sa Sveučilišta u Zürichu (Švicarska) i Sveučilišta Harvard (SAD) proveli su opsežnu studiju komunikacije divljih bonoba te otkrili da njihovi glasovni signali pokazuju iznenađujuće sličnosti s ljudskim jezikom.

Bonobo (Pan paniscus) vrsta je primata koja se ponekad naziva "patuljasta čimpanza". Fizički je nježniji i graciozniji od obične čimpanze. Ima manju glavu s višim čelom, crno lice s ružičastim usnama, male uši, široke nosnice i dugu kosu na glavi. Često hodaju uspravno - čak 25% vremena, što im, zajedno s držanjem, daje ljudskiji izgled. Njihova lica su vrlo individualizirana, pa se lako međusobno prepoznaju, slično kao i ljudi.

Istraživački tim analizirao je 700 snimki vokalizacija i identificirao više od 300 kontekstualnih značajki povezanih s različitim tipovima poziva. Rezultati su pokazali da bonobi koriste složene strukture koje uključuju temeljne principe kompozicionalnosti - osobine ključne za razumijevanje ljudskog jezika.

Kombinacija zvukova

Bonobi, naši najbliži živući rođaci s kojima dijelimo oko 98,8% DNK, najglasniji su u porodici velikih čovjekolikih majmuna (Hominidae). Komuniciraju raznim visokofrekventnim zvukovima poput zvižduka i uzvika, kao i tišim zvukovima namijenjenim bliskim interakcijama. Iako su po izgledu i veličini slični čimpanzama, njihovi pozivi su za cijelu oktavu viši.

Posebno je značajno otkriće da bonobi ne koriste svoje pozive nasumično, već ih kombiniraju na način koji odražava kompleksne jezične strukture. Kod njih su uočene četiri vrste kombinacija zvukova, od kojih tri pokazuju tzv. netrivijalnu kompozicionalnost - istu onu koja ljudskom jeziku daje fleksibilnost i dubinu.

Naime, u lingvistici, kompozicionalnost je temeljno načelo koje objašnjava kako riječi u jeziku zajedno tvore smisao. Prema tom načelu, značenje složenih izraza proizlazi iz značenja njihovih sastavnih dijelova. No, postoji važna razlika između trivijalne i netrivijalne kompozicionalnosti, koje oblikuju način na koji razumijemo kombinacije riječi.

Kod trivijalne kompozicionalnosti, svaka riječ zadržava svoje vlastito značenje, bez obzira na to s kojom se drugom riječju povezuje. Primjerice, izraz "plavokosa plesačica" jasno označava osobu koja ima plavu kosu i pleše - značenja riječi "plavokosa" i "plesačica" ostaju nepromijenjena i ne ovise jedno o drugome. Ako ta osoba uz to radi i kao liječnica, jednako ćemo lako reći da je "plavokosa liječnica", a da pritom značenje riječi "plavokosa" ostaje potpuno isto.

Korijeni kompleksne komunikacije

S druge strane, netrivijalna kompozicionalnost funkcionira složenije. U takvim slučajevima, značenje jedne riječi ovisi o riječi uz koju stoji, te se mijenja u toj kombinaciji. Na primjer, u izrazu "loša plesačica", pridjev "loša" ne znači da je osoba loša u općem smislu, već isključivo u kontekstu plesanja - ona loše pleše. Ako istu osobu opišemo kao "liječnicu", ne možemo automatski pretpostaviti da je ona i "loša liječnica". Drugim riječima, riječ "loša" ovdje dobiva specifično značenje tek u odnosu na riječ "plesačica".

Ta sposobnost jezika da mijenja značenja ovisno o kontekstu ključna je za njegovu fleksibilnost i dubinu. Upravo takve složene odnose među riječima znanstvenici su prepoznali i u vokalizacijama bonoba - što dodatno podupire teoriju da njihova komunikacija dijeli temeljne strukture s ljudskim jezikom.

"Upravo ta sposobnost bonoba da mijenjaju značenje kombinacijom zvukova otkriva sofisticiranu razinu komunikacije za koju se dosad nije vjerovalo da je prisutna kod drugih vrsta osim ljudi", ističu autori studije.

Novo otkriće stoga otvara nova vrata razumijevanju podrijetla ljudskog jezika te ukazuje na to da su korijeni kompleksne komunikacije dublje ukorijenjeni u evolucijskom stablu nego što se ranije mislilo.