slika
© NASA/JPL-Caltech/SwRI/MSSSOva slika s NASA-ine svemirske letjelice Juno iz 2016. prikazuje sjeverno polarno područje Jupitera. JunoCam je snimio ovaj pogled otprilike dva sata prije najbližeg prolaska, kada je letjelica bila udaljena 120 000 milja od Jupitera.
Tim sa Sveučilišta Minnesote izvijestio je o otkriću koje mijenja sliku polarnih svjetlosti na najvećem planetu; u podacima NASA-ine misije Juno prepoznali su novi val u plazmi u Jupiterovoj aurori. Nalaz otvara put boljem razumijevanju aurora na drugim planetima i uloge magnetnih polja u zaštiti atmosfera.

Jupiter okružuje magnetosfera ispunjena plazmom; riječ je o ioniziranom plinu u kojem se atomi razdvajaju na elektrone i ione pa snažno reagiraju na magnetska polja. Kada se te čestice usmjere prema atmosferi, plin počinje svijetliti kao aurora. Za razliku od Zemlje, čiji se zeleni i plavi zastori vide golim okom, Jupiterove polarne svjetlosti uglavnom su izvan vidljivog spektra pa ih bilježimo ultraljubičastim i infracrvenim instrumentima.

Presudni podaci došli su iz misije Juno, prve letjelice u stabilnoj polarnoj orbiti oko Jupitera. Tijekom niskog preleta iznad sjevernog pola tim je prvi put sustavno analizirao plazmu nad polarnom kapom i uočio potpis fenomena koji dosad nije zabilježen u blizini Zemlje: novi val u plazmi iznimno niske frekvencije. Upravo kombinacija vrlo rijetke polarne plazme i izrazito snažnog Jupiterova magnetskog polja pomiče valne frekvencije u režim koji poznajemo samo iz modela, ne i iz naših lokalnih mjerenja.

"Svemirski teleskop James Webb dao je dojmljive infracrvene snimke aurora; Juno nam prvi put donosi in situ mjerenja iznad samih polova", rekao je Ali Sulaiman sa Škole za fiziku i astronomiju Sveučilišta Minnesote. Robert Lysak, stručnjak za dinamiku plazme na istom fakultetu, podsjeća: "Plazma se može ponašati kao tekućina; no njezinu dinamiku određuju i vlastita i vanjska magnetska polja."

Zašto Jupiter nije Zemlja

Jupiter pokazuje polarne emisije i procese koji omogućuju prodor i ubrzanje čestica dublje u polarnu kap nego na Zemlji. Ta geometrija polja i tokova objašnjava zašto se novi val u plazmi pojavljuje baš ondje, te zašto nosi frekvencije i energije drugačije od onih koje mjerimo u Zemljinoj magnetosferi. Razumijevanje tog mehanizma važno je iz dva razloga; pomaže tumačiti auroralni sjaj na drugim planetima i pomaže planirati zaštitu instrumenata te budućih misija u magnetski aktivnim okruženjima.

Kako Juno nastavlja misiju, znanstvenici očekuju dodatne prelete koji bi trebali potvrditi prostornu rasprostranjenost i promjenjivost fenomena te pojasniti kako novi val u plazmi potiče i modulira polarne svjetlosti na Jupiteru. Jupiter nas i dalje uči kako svemir upravlja svjetlom.