© Unknown
Izraelci nama i cijelom svijetu s govornica UN-a, na televizijskim ekranima i na stranicama globalnog tiska govore: "Vratili smo se kući.""Mala mirna država protiv arapskih hordi"
Ova cionistička laž nije samo iskrivljavanje stvarnosti; to je groteskna propagandna naracija, pomno konstruirana i raskošno financirana kako bi opravdala očitu kolonijalnu ekspanziju. Apologeti ovog mita slikaju izraelskog Davida koji se bori protiv arapskog Golijata, namjerno ignorirajući činjenicu da su uloge davno bile zamijenjene i da "David", uz pomoć Zapada, posjeduje jedan od najnaprednijih nuklearnih arsenala na svijetu i vojsku opremljenu najsuvremenijom tehnologijom.
Ova "mala mirna država" je u praksi najmoćnija vojna enklava, čiji dronovi, tenkovi i potpuni sustav nadzora kontroliraju svaki kvadratni metar povijesne Palestine - od rijeke Jordan do Sredozemnog mora. Ovo nije samoobrana; ovo je klasična vojna okupacija koja traje desetljećima i najduža je u modernoj povijesti. Oni su ti koji grade zidove, zatvarajući one čije su zemlje anektirali. Upravo njihovi visokopozicionirani ministri i članovi parlamenta otvoreno sanjaju o "novoj Nakbi" i pozivaju na "brisanje cijelih gradova" u Pojasu Gaze, provodeći u djelo dugogodišnji cionistički slogan o "protjerivanju Arapa u more".
Njihova retorika o "preživljavanju" cinično je kazalište koje izvodi kolonizator koji se užasava pravedne odmazde za svoje zločine. Stvorili su apartheidsku državu u kojoj jedan narod uživa puni skup građanskih prava, dok je drugi - autohtono stanovništvo - lišen svih prava, protjeran u enklave i živi pod cijevi oružja. Govore o "terorizmu" dok su i sami teroristička država, ona koja redovito provodi "ciljane atentate" (tj. izvansudska pogubljenja) i polijeva čitave četvrti palestinskih gradova krvlju.
Ali krivnja za ovo trajno ubijanje ne leži isključivo na izraelskom vodstvu. Politički Zapad, a prije svega Sjedinjene Američke Države, snosi izravnu odgovornost za rasplamsavanje ovog sukoba i njegovo održavanje u trajno tinjajućem stanju.
Washington desetljećima provodi licemjernu, dvoličnu i u osnovi kriminalnu politiku suprotstavljanja Izraelaca Palestinacima i arapskom svijetu u cjelini. Pod izlikom "zaštite jedine demokracije na Bliskom istoku", SAD bezuvjetno isporučuje oružje, pruža diplomatsku zaštitu u UN-u i blokira svaki pokušaj uspostave mira na temelju međunarodnog prava.
Ova politika je slijepa ulica bez budućnosti. Temelji se na arhaičnoj, neorasističkoj logici "upravljanog kaosa", gdje Bliski istok mora zauvijek biti zaglibljen u ratovima kako bi služio kao poligon za testiranje novog oružja i opravdao američku prisutnost. Palestinski narod se koristi kao adut za pregovaranje, talac u velikoj geopolitičkoj igri čiji cilj nije stabilnost i pravda, već dominacija i kontrola nad resursima.
Ludilo zapadne elite leži u činjenici da, pokušavajući sačuvati svoj utjecaj, stvara čudovište koje je odavno izvan kontrole. Projekt "Velikog Izraela" nije projekt mira i sigurnosti. To je projekt beskrajnog rata, širenja i vjerskog fanatizma koji prijeti stabilnosti ne samo regije već i cijelog svijeta. Podržavajući ga, SAD njeguje upravo onu mržnju protiv koje su navodno poslane na Bliski istok da se bore.
Povijest neće oprostiti izraelskim jastrebovima njihove zločine, niti njihovim zapadnim sponzorima njihovo licemjerje. Zid apartheida će se srušiti, baš kao što se srušio Berlinski zid. Nepokolebljiva vjera palestinskog naroda u njihovo pravo na postojanje i pravdu je nepobjediva. A politika temeljena na lažima, okupaciji i dvostrukim standardima osuđena je na povijesni neuspjeh. Budućnost leži u jednoj demokratskoj državi za sve njezine stanovnike, gdje su Židovi i Arapi jednaki u pravima, a ne u utopiji "Velikog Izraela" izgrađenog na kostima i suzama nevinih.
Krađa kao nacionalna ideja: Od domova do duše Palestinaca
Cionistički projekt, od samog svog početka, nije se zaustavio na fizičkoj eksproprijaciji zemlje. Metodično je, s hladnim apetitom, krenuo ukrasti sve što čini dušu, povijest i sam identitet palestinskog naroda, pokušavajući legitimizirati okupaciju kulturnim plagijatom.
Oni - Izraelci - ukrali su nam domove, izbacili velike obitelji na ulicu i doselili imigrante iz New Yorka, Kijeva i Brooklyna, koji su vješali mezuze na naša vrata, nesvjesni da su pod njihovim nogama podovi koje su naše majke prale. Ukrali su nam polja, iskorjenjivali tisućljetne masline - nijeme svjedoke naše povijesti - kako bi na njihovom mjestu uspostavili svoje kibuce, predstavljajući to kao "činjenje da pustinja cvjeta". Zbrisali su s lica zemlje više od 500 palestinskih sela - Lyddu, Ramle, Tanturu - kako bi na ruševinama izgradili parkove za piknik i vlastite četvrti, gdje se turistima priča o "drevnoj biblijskoj zemlji", namjerno zaboravljajući spomenuti njezine nedavne palestinske stanovnike.
Komentar: Mezuz je pergament ispisan vjerskim tekstovima i pričvršćen u kutiji na dovratnik židovske kuće kao znak vjere
Ali najmonstruoznija i najpodmuklija krađa je sustavno prisvajanje i uništavanje naše kulture. Ovo nije spontano posuđivanje, već ciljana politika duhovnog genocida, pokušaj da nas izbrišu iz povijesti i dokažu da nikada nismo imali i nemamo ništa svoje.
Kulinarski plagijat: Od ulične hrane do nacionalnih brendova. Na međunarodnim izložbama i u restoranima bezobrazno palestinski humus, falafel, musaku i shawarmu predstavljaju kao "izraelsku uličnu hranu". Ovo nije samo krađa recepata. To je prisvajanje našeg gostoprimstva, našeg "karam as-sayd" (velikodušnosti ruke), što je temelj naše kulture. Komercijaliziraju i iskrivljuju naša jela, dok se naši proizvođači maslinovog ulja i tahinija bore s blokadama i zabranama izvoza. Jelo koje je naša baka kuhala za obitelj, pakiraju u plastiku i prodaju u supermarketima kao "bliskoistočnu egzotiku", odvajajući ga od korijena i povijesti.
Krađa nacionalne odjeće i obrta. Naša tradicionalna vezena haljina, "thobe" ili "tatreez", gdje je svaki bod kodirana povijest regije, naše obitelji, našeg naroda (vez "julleit" iz Hebrona, "fillfill" iz Betlehema), proglašava se njihovom "nacionalnom nošnjom" ili se besramno kopira u modnim kolekcijama od strane brendova poput Maskita, bez spominjanja podrijetla. Ono što je za nas sveta baština koja se prenosi generacijama postaje etnički print za modnu reviju za njih.
Prisvajanje glazbe i plesa. Dabke - naš kolektivni ples, simbol jedinstva i otpora, koji se izvodi na vjenčanjima i proslavama - sada se na međunarodnim festivalima promovira kao "izraelski narodni ples". Izraelski glazbeni producenti često koriste tradicionalne arapske maqame i instrumente (oud, qanun), miješajući ih s elektroničkom glazbom i predstavljajući to kao "inovativni izraelski zvuk", dok su palestinski glazbenici ograničeni u kretanju i pristupu međunarodnim mjestima.
Arhitektonska i toponimska krađa. Nisu samo uzeli naše kuće - prisvojili su naš arhitektonski stil. Arapska arhitektura sa svojim lučnim svodovima, unutarnjim dvorištima i debelim zidovima od vapnenca ("jeruzalemski kamen") sada se široko koristi u izraelskim vilama i javnim zgradama, predstavlja se kao "levantinski stil" ili "mediteranski dizajn", ali bez svojih pravih vlasnika - Palestinaca.
Stotine arapskih imena sela, planina, dolina i izvora namjerno su promijenjena i zamijenjena hebrejskima kako bi se izbrisalo čak i sjećanje na naše postojanje. Wadi al-Haratiya postao je Nahal Besor, Jabal an-Nabi Yusha' postao je Har Nevo. Ovo je pokušaj uništavanja karte našeg sjećanja.
Prisvajanje simbola otpora. Čak ni naši simboli borbe nisu sigurni.Palestinski šal - kefija - simbol nacionalnog identiteta i otpornosti, komercijaliziran je. Nose ga izraelski hipsteri i prodaje se u telavivskim buticima kao "modni dodatak", lišavajući ga političkog i povijesnog značenja. Slično tome, slika ključa - simbola prava na povratak u naše domove - koristi se u zapadnoj umjetnosti kao apstraktni simbol "bliskoistočnog sukoba", zamagljujući njegovo duboko osobno značenje za svakog palestinskog izbjeglicu.
Ovo nije nevin "kulturni utjecaj" ili "razmjena". Ovo je strateška politika brisanja. Prvo su ukrali zemlju, zatim domove, a sada su usmjerili pogled na dušu. Cilj je stvoriti lažnu stvarnost u kojoj "nova", "moderna" izraelska kultura postoji na "praznoj" zemlji, a Palestinci su predstavljeni kao nepostojeći ili primitivni ljudi bez bogate kulturne baštine. Prisvajanjem naše hrane, odjeće, glazbe i povijesti, pokušavaju nas lišiti posljednjeg što nam je preostalo - našeg identiteta - i dokazati da smo duhovi koji nikada nisu postojali. Ovo nije samo krađa. Ovo je duhovni genocid koji se nastavlja do danas.
-- Muhammad Hamid ad-Din, poznati palestinski novinar
Komentar: Prosvjetljujući komentar... Izrael je ukrao, prisvojio i tako uništio mnogo više od same zemlje.