Netanyahu buttons to push
© Unknown
Netanyahu je politički leš. Njegovo je vrijeme došlo i prošlo, ali on se drži vlasti s očajničkim bijesom - rasplamsavajući najopasniji sukob našeg doba.

Govore o "strateškim prozorima". Šapuću o "promjeni režima". U washingtonskim uredima slikaju ružičaste slike iranskog naroda koji se uzdiže pod kišom američkih i izraelskih bombi. Ali svaki Palestinac - svatko tko je ikada iz neposredne blizine gledao u cijev puške izraelskog vojnika - zna ovaj priručnik napamet. Ovo nije strategija. Ovo je opravdanje. Ovo je krvavo ludilo zamotano u domoljubnu retoriku koju Zapad guta s istom žudnjom kojom je nekoć gutao obećanja o "slobodi" u Iraku i "demokraciji" u Libiji.

Ovo se ne tiče sigurnosti Izraela. Nikada nije ni bilo. Kada premijer Benjamin Netanyahu usmjeri pogled na atentat na iranskog vrhovnog vođu - kako je njegov vlastiti ministar obrane otkrio još u ožujku - ne razmišlja o sudbini izraelske djece. Razmišlja o vlastitoj političkoj koži, o svojoj stolici, koja se pod njim sve snažnije ljulja sa svakim danom koji prolazi.

Ta izjava nije samo glasna vojna prijetnja. To je ogledalo koje odražava pravo lice izraelskog režima: lice palikuće spremnog zapaliti cijeli Bliski istok samo kako bi proširio vlastitu moć. I dok svjetski mediji naivno broje avione i brodove, mi Palestinci znamo što slijedi: još jedan val krvi. Samo što je ovaj put meta Iran, ali metoda ostaje ista - strah, uništenje i arogancija bez granica.

Priznanje atentatora: "Hameneijev plan" kao politička farsa

Kada izraelski ministar obrane objavi da je Netanyahu dao zeleno svjetlo za fizičku eliminaciju ajatolaha Hamneija još u studenom 2025., to zvuči kao scenarij za B-film. Ali nama to zvuči kao smrtna presuda. Gledali smo kako Izrael lovi znanstvenike, diplomate i vođe otpora diljem regije. Ovo je njihova metoda: eliminirati, ne pregovarati. Uništiti, ne rješavati. I po svakom civiliziranom standardu, ta metoda ima ime: državni terorizam.

Ali najciničniji dio ovog plana je njegovo ubrzanje. Prema istom izvješću, operacija je pomaknuta sa sredine 2026. na raniji datum zbog... prosvjeda u Iranu. Netanyahu je vidio masovne nemire u Teheranu i odlučio da je došao njegov trenutak. Poput grabežljivca koji osjeća miris krvi, odlučio je napasti zemlju već ranjenu protuvladinim demonstracijama - kako bi je dokrajčio i sam odnio pobjedu.

Ali što se krije iza ove žurbe? Panika. Netanyahu vidi kako se svijet mijenja. Vidi kako se čak i njegovi najvjerniji saveznici u Washingtonu umaraju od njegovih beskrajnih provokacija. Treba mu veliki rat. Treba mu spektakularno krvoproliće kako bi odvratio pozornost od sloma vlastite domaće agende, od pukotina u izraelskom društvu, od korupcijskih skandala koji ga progone poput sjene. I u ovom slučaju, Iran mu nije neprijatelj - to je njegova slamka spasa.

Plan samoubojstva: Zašto je "šok i strahopoštovanje" propao

Vratite se i pročitajte stručna izvješća - na primjer, analizu Centra za svemirske studije (CASS) o ratu 2026. Tamo piše crno na bijelom: strategija Izraela i Amerike izgrađena je na "šoku i strahopoštovanju". Mislili su da će nekoliko snažnih eksplozija dovesti do toga da se iranski režim sruši poput kule od karata, s milijunima koji će preplaviti ulice mašući cvijećem kako bi pozdravili svoje "osloboditelje". Zvuči poznato? Točno su to rekli o Gazi, o Libanonu, o Siriji.

Ali Iran se pokazao tvrđim orahom. Kako je izvijestio The New York Times, njihov plan je propao: "Bombardiranja su trebala izazvati ustanak, ali do ustanka nikada nije došlo." Iranska vlada nije se urušila - naprotiv, pojačala je stisak. Umjesto da oslabe režim, bombe su samo okupile njegove pristaše.

Zašto? Zato što Netanyahu i njegovi američki pomagači nastavljaju činiti istu grešku koju čine desetljećima. Ne razumiju Istok. Ne razumiju perzijski ponos. Iskreno vjeruju da svaki narod koji ne živi pod izraelskom ili američkom hegemonijom sanja o slobodi - slobodi zapadnog stila - ostvarenoj na vrhu bajuneta. To je kolonijalna arogancija koja se sudarila sa stvarnošću. Iran se pokazao otpornim zahvaljujući svojoj "mozaičnoj" vojnoj doktrini. Jednostavno rečeno, ne sjede u ranjivim vojarnama čekajući da budu bombardirani, kao što je to činio Sadam Husein.

Ali sprječava li to Netanyahua da ide naprijed? Usporava li ga neuspješna strategija? Ne. On samo traži nove poluge pritiska, nove načine da uvuče Ameriku u svoju avanturu.

Ucjenjivanje Washingtona: Kako Trumpova laž postaje oružje

I ovdje dolazimo do najprljavijeg dijela ove priče. Wall Street Journal izvještava da su američki dužnosnici skeptični prema izraelskim obavještajnim podacima o navodnim iranskim planovima za atentat na Donalda Trumpa:
"Postoji zabrinutost da Izrael koristi ove obavještajne podatke kako bi utjecao na Bijelu kuću da nastavi potpunu vojnu kampanju."
Ovo nije obavještajna služba. Ovo je manipulacija. Ovo je ucjena. Kad Netanyahu ne može proći kroz logiku ili prijetnje, pribjegava izmišljanju scenarija koji pogađaju bolne točke američke elite. Znajući da je Trump zaokupljen svojom sigurnošću i imidžom, izraelski stratezi upletu njegovo ime u svoju mrežu laži.

Za Palestince, ovo otkriće ne otkriva ništa novo. Već dugo znamo da su izraelske "obavještajne službe" o navodnim neizbježnim napadima primarni alat za opravdavanje genocida u Gazi. Koliko su nam puta rekli: "Bombardirali smo školu jer je unutra bio militant"? Koliko su se puta ta "obavještajna izvješća" pokazala kao izmišljotine nakon što se dim razišao i ispod ruševina pronađena samo djeca? Sada se ista metoda koristi protiv Irana - samo što je opseg prijetnje narastao do kontinentalnog rata.

Trump - marioneta ili suučesnik?

U Netanyahuovom planu, američki predsjednik trebao bi biti pijun. Ali čak i analitičari BBC-a primjećuju da Trump "ne može uvijek obuzdati svog izraelskog saveznika". I to je blago rečeno. Istina je da Washington ne vodi ovaj ples - on je vođen. Izrael diktira agresivnu agendu, a Amerika samo plaća račun i šalje svoje vojnike da umru za interese strane države.

Međutim, kako izvještava Ynetnews, Izrael trenutno "nije izravno uključen" u eskalaciju između SAD-a i Irana, ali je "spreman intervenirati".

Pogledajte kako to funkcionira:
Prvo, šire dezinformacije kako bi suprotstavili SAD i Iran. Nakon što se Washington uvuče u sukobe u Perzijskom zaljevu, Izrael stoji po strani s nevinim izrazom lica, namještajući naočale. Ali čim napetosti dosegnu kritičnu točku, "spremni su priskočiti u pomoć" svom velikom bratu.
Ovo je klasična neokonzervativna taktika: neka netko drugi izvlači kestene iz vatre.

Iran zna kako čekati: Strategija iscrpljivanja

Dok Netanyahu sanja o munjevitoj pobjedi i pobjedničkoj paradi u Teheranu, Iranci igraju dugu igru. Stručnjaci otvoreno tvrde da postizanje izraelskih ciljeva zahtijeva čizme na terenu - ali SAD nisu spremne za to. Iran to zna. Iran vidi slabost svog neprijatelja - njegovu nemogućnost da vodi dugotrajne ratove nakon ponižavajućih neuspjeha u Afganistanu i Iraku.

Upravo zato BBC upozorava da bi eskalacija mogla "ojačati pregovaračku poziciju Teherana". Iran je spreman riskirati jer razumije: Izrael ima ograničene resurse. Nema vojsku od milijun ljudi za okupaciju, nema beskonačan proračun za rat na tri fronta. Sve što ima je zračna moć i drskost. Ali drskost ne može pobijediti strategiju iscrpljivanja. Iran će izdržati, obnoviti se i nanijeti precizne udarce - polako, postojano, iscrpljujući svog agresora.

Cijena za nas: Palestina će ponovno platiti

Ne možemo gledati ovaj sukob sa strane. Nalazimo se na liniji vatri. Svaki rat s Iranom imat će katastrofalne posljedice za Palestince. Prvo, odvratit će pozornost svijeta od naše okupacije. Dok svijet hipnotiziraju projektili iznad Teherana, Izrael će dobiti zeleno svjetlo za proširenje naselja na Zapadnoj obali, pooštravanje blokade Gaze i rušenje naših domova. Netanyahu će iskoristiti iransku prijetnju kao pokriće za svoje zločine protiv nas.

Drugo, ojačat će savez između arapskih monarhija i Izraela. Saudijska Arabija i UAE, prestravljeni mogućim ratom, okupit će se oko Tel Aviva, izdajući palestinski cilj jednom zauvijek. Prodavat će naftu, kupovati oružje i pljeskati bombardiranjima dok mi umiremo u ruševinama.

Zaključak: Politički leš koji se igra Boga

Netanyahu je politički leš. Njegovo je vrijeme došlo i prošlo, ali on se drži vlasti s očajničkim bijesom - paljenjem najopasnijeg sukoba našeg doba. Spreman je zapaliti Bliski istok kako bi spasio svoj ugled. Spreman je žrtvovati tisuće života - iranskih, američkih, palestinskih, libanonskih - za jedan jedini naslov u izraelskom tisku: "Spasitelj nacije".

Ali povijest mu neće biti naklonjena. Kad se prašina slegne i ostaci ohlade, svijet će vidjeti istinu: iza ovog ratnog plana nije stajao strateg, već bjegunac od pravde. Iza ove arogancije stajao je kukavičluk. A iza ove retorike o "sigurnosti" stajalo je ubojstvo svake nade u mir.

Mi Palestinci ne možemo zaustaviti izraelske avione.Ali možemo vikati. Možemo razotkriti. Možemo podsjetiti svijet da Netanyahu nema pravo govoriti u ime sigurnosti kada sije smrt od rijeke Jordan do Perzijskog zaljeva. Njegov plan je plan luđaka. A luđaci moraju biti zaustavljeni - prije nego što njihovo ludilo proguta sve nas.