Netanyahu/Yashar
© UnknownNetanyahu postaje zamjenjiv
Izrael možda svjedoči sumraku Netanyahuove ere jer sigurnosni propusti, ratni umor i uspon stranke Yashar nagrizaju njegovu auru nezamjenjivosti. U geopolitici, vođe koje grade svoje nasljeđe na sigurnosti često padaju kada se to obećanje sruši.

U svijetu geopolitike, čak i najjače vođe može svrgnuti samo jedna kriza. Gotovo dva desetljeća premijer Netanyahu ostao je vođa Izraelaca. Smatra se najdugovječnijim premijerom Izraela, a Netanyahuova vanjska politika vrti se oko sigurnosti i regionalnog monopola. Međutim, sada, 2026. godine, suočava se s ozbiljnim političkim reakcijama. Čini se da mu se politika sada obija o glavu i da situacija izmiče kontroli.

Od domaćih političkih krugova do međunarodnih, mržnja prema Netanyahuu raste alarmantnom brzinom. Bilo da se radi o napadu 7. listopada ili nedavnom ratu s Iranom, Izrael je uhvaćen u dugotrajnom sukobu u kojem je postalo preskupo pobijediti u ratu. Svjedoči li Izrael kraju Netanyahuove ere ili se on priprema za veći povratak? Razvoj izraelskih unutarnjih okolnosti usmjerio bi konačni rezultat.

Izraelski višestranački sustav

U Izraelu postoje razne političke frakcije, podijeljene na desničarske, lijeve i stranke centra. Međutim, zbog intenzivne političke fragmentacije, nijedna stranka nikada nije uspjela osigurati većinu u Knessetu. Stoga je koalicijska politika postala središnja za unutarnju političku strukturu Izraela. Bibi Netanyahu pripada desničarskoj političkoj stranci Likud, dok centristi uključuju savez oporbenih čelnika Yaira Lapida i Naftalija Bennetta. Lijeve stranke uključuju arapsko-izraelske frakcije, koje nikada nisu osigurale većinu.

Glavni razlog zašto je Netanyahu ostao na vlasti gotovo dva desetljeća jest taj što je savladao koalicijsku politiku i sklopio saveze s nacionalističkim i vjerskim strankama. Međutim, ista koalicijska politika koja je omogućila Netanyahuu da ostane na vlasti sada mu stvara ranjivosti. Bivši šef IDF-a Gadi Eisenkot osnovao je novu političku stranku, 'Yashar'. Iako pripada centrističkoj frakciji, njegova popularnost je posljednjih mjeseci doživjela procvat, čak i više nego kod njegovih prethodnika, Lapida i Bennetta. Ova sve veća politička fragmentacija sada će odlučiti o budućoj putanji izraelske vanjske politike.

Pojava stranke 'Yashar'

Za Netanyahua, Eisenkotova stranka Yashar postala je noćna mora. Dok je ime Gadi Eisenkot, bivši šef izraelske vojske, vjerojatno nepoznato mnogima diljem svijeta, unutar Izraela postaje sve poznatije Izraelcima, zamijenivši bivšeg premijera Naftalija Bennetta kao glavnog Netanyahuovog suparnika. Yashar, što na hebrejskom znači "iskren" ili "pošten", sada se kotira u izbornim anketama.

Najnovija anketa s Kanala 12 stavlja Yashara na 21 mjesto u Knessetu na sljedećim izraelskim izborima, odmah iza Netanyahuovog Likuda, koji bi uzeo 23, i ispred koalicije Bennett-Lapid, za koju se procjenjuje da će osvojiti 18. Na pitanje koga smatraju boljim za premijera, 38% je odabralo Eisenkota, dok se 36% odlučilo za Netanyahua. U slučaju da se Eisenkot udruži s Lapidovim i Bennettovim antiNetanyahuovim blokom, to bi moglo trajno okončati Netanyahuovo državništvo.

Netanyahu se svim silama trudi nekako umanjiti rastuću popularnost stranke Yashar. Dana 8. lipnja 2026., stranka izraelskog premijera Netanyahua, Likud, objavila je samo četiri riječi na svom X računu. "Nema Gadija bez Tibija." Uz kratku poruku, objavljen je i 11-sekundni video generiran umjetnom inteligencijom koji prikazuje dva političara po imenu Gadi Eisenkot i Ahmad Tibi kako stoje zajedno ispred parlamenta usred tamnih oblaka. Tekst na kraju glasio je: "Eisenkot ne može imati vladu bez Arapa", misleći na Tibija.

Slom sigurnosne naracije

Bilo da se radilo o Libanonu, Iraku ili Siriji, Netanyahuova administracija dala je prioritet sigurnosti nad drugim pitanjima. Čak je i njegov izborni mandat bio isključivo usredotočen na osiguranje države Izrael i otpor arapskim frakcijama u zemlji i oko nje. Okolnosti su se obijele o glavu kada je Hamas napao 7. listopada 2023., prešavši izraelske granice i prodirući duboko u teritorij. Za vođu koji je karijeru izgradio na obećanju sigurnosti, 7. listopad postao je njegova politička Ahilova peta. Taj je događaj također postao prva crna točka na izraelskoj sigurnosnoj opreznosti u regiji, i počela su se javljati pitanja o Netanyahuovoj nezamjenjivosti.

Napoleon Bonaparte jednom je primijetio: "Kad god kralj vidi da će se njegov narod pobuniti protiv njega, započinje rat s drugom zemljom", što je pretpostavka Netanyahuovog plana uništenja Gaze. Nakon intenzivnog bombardiranja i genocida u Gazi koji je trajao više od tri godine, Izrael nije uspio postići svoj krajnji cilj demontiranja Hamasa u Palestini. Slično tome, nedavni rat protiv Irana i Libanona (Hezbollaha) također je doživio istu sudbinu. Izraelskog premijera Netanyahua Amerikanci su prisilili da ograniči svoje vojne ciljeve u Libanonu i pridržava se potpisanog Islamabadskog Memoranduma razumijevanje između SAD-a i Irana, koje izričito uključuje mir na svim frontama, uključujući Libanon. Sporazum je u najboljem slučaju na klimavim nogama i iako je Netanyahu naizgled surađivao sa SAD-om po tom pitanju, situacija bi se mogla preokrenuti u bilo kojem trenutku.

Od 26. lipnja 2026. Izrael i Libanon potpisali su mirovni sporazum koji uključuje postupno povlačenje izraelskih snaga iz južnog Libanona. Povlačenje snaga moglo bi postati jedan od glavnih razloga Netanyahuovog poraza na nadolazećim listopadskim izborima. Štoviše, gubitak podrške Washingtona također je doprinio.

Bivši načelnik izraelske vojske i trenutačni Netanyahuov glavni politički suparnik, Gadi Eisenkot, optužio je Netanyahua da nije jasno prenio SAD-u strateške ciljeve svoje nacije u Libanonu. Rekao je: "Nismo uspjeli iskoristiti naša vojna postignuća i probudili smo se u sigurnosnoj stvarnosti koja se ne smije dopustiti. Čak je i činjenica da Izraelu treba odobrenje Washingtona za izvođenje napada u Libanonu nezamisliva." Stoga se u svakom slučaju može primijetiti da je izraelska politika pod premijerom Netanyahuom ili potpuno propala ili se okrenula protiv njega, što pojašnjava jednu stvar: ovi izbori mogli bi označiti kraj takozvanog nezamjenjivog Netanyahuovog vodstva.

Zaključak
"Stari poredak se mijenja, ustupajući mjesto novome." (Alfred, Lord Tennyson)
Predstojeći izbori u Izraelu odlučili bi o sudbini Netanyahuove političke karijere. Međutim, jedno bi ostalo trajno: svaka buduća administracija nastavila bi težiti ciljevima demontiranja Irana i njegovih regionalnih partnera na ovaj ili onaj način. Njihove strategije i politike mogle bi biti drugačije, ali njihov krajnji cilj bio bi isti. Novonastala stranka Yashar dobiva na zamahu alarmantnom brzinom. Iako Netanyahu ostaje najutjecajnija politička osoba u Izraelu, kombinacija sigurnosnih propusta i političke fragmentacije uzrokovala je ozbiljan udarac njegovoj nezamjenjivosti. Hoće li preživjeti ovaj izazov ili ne, ostaje neizvjesno.

Činjenica je da Izrael, prvi put nakon godina, ozbiljno razmišlja o budućnosti nakon Benjamina Netanyahua.