3,8 milijardi svetlosnih godina od Zemlje
Zvezda koja je eksplodirala primećena je u junu prošle godine, ali se iz nje i dalje šire velike količine energije. Na vrhuncu je događaj bio 200 puta jači od obične supernove, a sijala je 570 milijardi puta svetlije od Sunca.

Istraživači misle da se eksplozija i dalje odigrava i da je pojačana izuzetno gustom, veoma magnetizovanim ostatkom neutronske zvezde poznatije kao magnetar, prenosi Bi-Bi-Si.

Veličina magnetara najverovatnije je slična nekom većem gradu, poput Londona i najverovatnije se vrto oko svoje ose fantastičnom brzinom, verovatno i do nekoliko hiljada puta u sekundi.
3,8 milijardi svetlosnih godina od Zemlje
Međutim, kada počne da usporava, što je ovde bio slučaj, rotaciona energije neutronske zvezde pretvara se u oblak gasa i prašine koji se širi nakon eksplozije.

Profesor Kristofer Kočanek sa Univerziteta Ohajo, član tima koji je otkrio supernovu, objašnjava čitav proces.

„Zvezda je u svom centru neverovatno kompaktna i njena masa verovatno je slična našem Suncu, a oblak oko njega u koji odlazi energija mase je oko pet ili šest naših Sunca i širi se brzinom od 10.000 kilometara u sekundi“, objašnjava Kočanek.

Da bi supernova trajala dugo, taj transfer energije treba da se odigrava što je duže moguće.

„Kada dođe do eksplozije, onda ona bude ovako spektakularna“, ističe profesor, čiji tim svoj pronalazak objavio u časopisu Science.

Supersvetla supernova spažena je na 3,8 milijardi svetlosnih godina od Zemlje. Izvorna zvezda od koje je sve nastalo morala je, smatraju naučnici, biti džinovska. Najverovatnije 50 do 100 puta veća od Sunca.