© Can't Believe Eyes / YouTubeLav odnosi nerođeno mladunče nedavno ubijenog afričkog bivola kako bi ga pojeo. To je priroda. I ako odbijate to vidjeti, kako se onda možete nadati vidjeti što se zaista događa u državama poput Sirije i Iraka?
No, 'neuspjeh u shvaćanju stvarnosti', to zaista opisuje prosječno ljudsko biće (i naročito neka od natprosječnih). Naravno, postoje stupnjevi takvog pogrešnog shvaćanja, a pravi shizofreničari su očigledno na ekstremnom kraju spektra, no sve to obuhvaća isto stanje. Prema tome, nije iznenađujuće što racionalnija i objektivnija analiza shizofrenije nju definira kao društvenu bolest, a ne kao striktno genetsku ili fizičku, to jest, ona je rezultat toksičnog utjecaja naših predivnih, suvremenih društvenih običaja i 'normi' na čovjekov um, tijelo i dušu. Shizofreničari možda jesu ekstremni slučajevi, no svi smo mi pod utjecajem toga.
Postoji li ikakva bitna razlika između shizofreničara koji vjeruje u nešto jer su mu glasovi tako rekli, i cijele nacije ljudi koja vjeruje da je SAD izvršio invaziju na Irak kako bi donijeo slobodu i demokraciju, jer im je njihova vlada tako rekla? U oba slučaja, osobu/ljude manipuliraju lažni, manipulativni autoriteti. Jedina važna razlika koje se mogu sjetiti jest to da je u prvom slučaju život jedne osobe negativno pogođen, dok su u drugom milijuni života ne samo negativno pogođeni, nego i uništeni.
Prema tome, argumentirao bih da su svi 'shizofrenični' u nekoj mjeri, a svatko tko se ne slaže trebao bi posjetiti psihijatra. Međutim, jedan specifičan primjer neprilagođenosti ljudi na istinu ili stvarnost mi je privukao pozornost dok sam čitao članak na RT.com-u o predivnom nedavnom događaju u Nacionalnom parku Kruger gdje je - lav jeo bivola. Niste impresionirani? E pa 'vrhunac' ovog događaja za promatrače (i pola interneta) je činjenica da je lav raskidao trbuh (ženke) bivola i izvukao njen nerođen fetus, te ga odnio do nekoliko drugih lavova kako bi ga svi zajedno jeli.
Nakon probijanja glavom u krvave tjelesne šupljine mrtve životinje može se vidjeti kako izvlači nešto mesnato.Ljudi najvjerojatnije idu na safari u područja poput Nacionalnog parka Kruger kako bi vidjeli 'čuda' prirode u svoj njihovoj sjajnoj (najčešće cenzuriranoj) 'veličanstvenosti'. Međutim, je li priroda zaista sjajna? Većina ljudi misle da je, no to zaista ovisi o tome što podrazumijevate pod time i u koliko prirode vi zapravo gledate. Problem je što većina ljudi misli to na dobar način - puno čuđenja ispunjenog poštovanjem i divljenjem, bez osjećaja gađenja ili straha. Brošure koje nude takva turistička iskustva ne oglašavaju i priliku da se vidi prijevremeno iščupana beba bivola iz majčine utrobe. I ne bi me čudilo ako su mnogi promatrači takvog čina potpuno nespremni na to, očekujući okus sanitizirane prirode poput - lav i bivol se slažu kao u nekom Disneyevom crtiću.
"Što je to?" pita se čovjek koji promatra, "Izgleda kao dio trbuha."
Onda odjednom, dok se velika mačka odmiče sa svojim plijenom, žena uzdahne u šoku - "To je beba!".
"To je bilo trudno, izvadio je bebu van", kaže ona u gađenju, "O moj Bože, odvratno".
No takvi činovi jesu priroda prirode (barem na ovom nivou). Pogledajte ispod bilo kojeg kamena u svom vrtu i vidjet ćete kako nešto jede nešto drugo. Podignite krov bilo koje ljudske nastambe i vidjet ćete istu stvar, i ne mislim pod tim samo na doručak, ručak ili večeru. Postoji više načina za 'jesti' ili 'konzumirati' nego preko naših probavnih traktova. A to bi trebalo biti dovoljno da inspirira pravo strahopoštovanje [awe na engleskom jeziku, op. prev]. Uostalom, riječ dolazi od staroengleskog ege, što znači "teror i užas". Laura Knight-Jadczyk je opisala ovakvu vrstu iskustva u drugoj po redu knjizi njezinog serijala Val:
Uzimajući svoj prvi dah u novoj stvarnosti, napravila sam svjesni izbor da ću ograničiti svoje sudjelovanje u ovoj obmani koja je nametnuta čovječanstvu ... Svjesno sam odlučila da ... si više neću lagati o stvarnosti.No, ljudi ne mogu napraviti ni taj temeljni izbor, jer ljudi odbijaju prihvatiti stvarnost. Obmanjuju sami sebe oko velikih i malih stvari, i rade to cijelo vrijeme. Govore si da je priroda super, a zatim krenu selektivno gledati prirodu i izbacivati neprihvatljive dijelove i osnovnu istinu - da je priroda u ovom svijetu, uključujući i nas, sva o konzumiranju nečeg drugog, bez obzira želi li to biti pojedeno ili ne. Najčešće to 'nešto drugo' ne želi biti pojedeno. Zapravo, prilično sam siguran da nikada ne želi to. Svaki put, objekt gladnog prilaska drugih pokušat će pobjeći što je brže moguće, ili se boriti. Mi ljudi, međutim, sa svim našim tehnološkim čudima, svladali smo "visoko" umijeće zarobljavanja tih drugih unutar ograda gdje ne postoji mogućnost za bijeg, tako da bi ih se moglo konzumirati na naše zadovoljstvo i tako da određeni pojedinci mogu ostvariti dobit. No često, pod te 'druge' također pripadaju i ljudska bića, a ti 'određeni pojedinci' se odvratno bogate.
Kada sam gledala u cvijet nastojala sam se sjetiti truljenja i smrti u tlu iz kojeg cvijet uzima svoju hranu. Kada sam gledala u mačku ili psa, nastojala sam se sjetiti buha i parazita, i ubijanja i jedenja drugih stvorenja koja se stalno događaju u životinjskom svijetu. Kada sam gledala u prekrasno i mirno jezero, nastojala sam se sjetiti mnoštva organizama koji uzrokuju bolesti, kako se plodonosno razmnožavaju ispod sjaja zrcalne površine.
Zvuči prilično bizarno, zar ne? No, imalo je neobičan učinak.
Zbog toga što više nisam sebi lagala o bilo čemu što postoji, a ponajmanje o sebi, mojoj prirodi, mojem biću, bila sam slobodna birati što ću manifestirati u svakom trenutku. Znajući da sve ove sjene postoje u meni, u mojoj DNK, mojem mesu, mojem evoluiranom sebstvu; znajući da sam iskusila mnogo životnih vjekova gdje sam i sama uzrokovala smrt i uništenje, ili pretrpjela isto od ruku drugih, bila sam slobodna birati. Nadalje, znala sam da izbor jest slobodan! ... Više nije bilo nikakve krivnje za bilo što. To je bilo jednostavno ono što jeste. To je priroda. To je Bog. A Bog ima dva lica: Dobro i Zlo. Možemo oba voljeti, ali možemo birati koje lice ćemo manifestirati, te pri tome uvijek bezuvjetno voljeti oba lica.
Predatori unutar vrste
Ne, ne kažem da postoje ljudske farme koje je postavila neka 'elitna' frakcija (s izuzetkom Dicka Cheneya), ali kad pogledate ratove koje su vodili i još vode SAD zajedno sa saveznicima u posljednjih nekoliko desetljeća, teško je ne povući paralelu s ljudskim uzgojem, zlostavljanjem i pokoljem životinja. Uzmite Siriju kao primjer: 26 milijuna ljudi je zatvoreno u toj zemlji, koje je 'međunarodna zajednica' spriječila u odlasku putem ograničavanja zahtjeva za izdavanje vize, a zatim su na njih puštene horde ljudskih predatora i stotine tisuća nevinih je pobijeno. One koji su uspjeli pobjeći i doći do posvećenog tla EU sada se baca natrag u obor za klanje.
Dakle, moje pitanje je sljedeće: da li ljudi odgovorni za ovu vrstu proračunatog krvoprolića budu energizirani ili "nahranjeni" na neki način preko takve brutalnosti prema drugim ljudima? Ako je izvršni direktor američke tvrtke Raytheon (na primjer) dobio veći bonus jer je prodao više oružja američkoj vojsci koje se koristilo za bombardiranje civila u Siriji (ili Iraku ili Afganistanu ili Libiji...), te ako je s tim bonusom kupio više kavijara, hrani li se on, indirektno, klanjem ljudi? Što je sa svim nižim vojnim osobljem koje je dobijalo mjesečnu plaću za provođenje "šoka i strahopoštovanja" na iračkom narodu?
Da ne govorimo o užitku kojeg mnogi pojedinci čini se izvlače iz 'jednostavne' činjenice mučenja i ubijanja onih slabijih od sebe. Naravno, nemam čvrsti dokaz da zapadnjački političari i vojno osoblje zapravo uživaju u planiranju invazije na drugu zemlju i masovnog ubijanja njenih građana, ali morate priznati, učestalost i entuzijazam s kojim takvi tipovi idu kroz točno takav proces i napore koje ulažu u manipuliranje svojih podređenih da obave posao, ukazuje na to da oni zaista dobiju nešto iz svega toga.
Dakle, moja poanta je ovo: ako nismo u stanju probaviti ovozemaljsku istinu o prirodi (naročito našoj vlastitoj prirodi) - koja se temelji na neselektivnoj fizičkoj konzumaciji jednog bića od strane drugog - kako možemo uopće očekivati da ćemo ikada podnijeti ideju da osim fizičke konzumacije postoje i drugi načini za 'hraniti se', te da se takvo 'hranjenje' neprekidno odvija među ljudskom populacijom ovog planeta? Ako ne uspijemo shvatiti stvarnost na najosnovnijoj razini koja nam je dostupna - priroda - onda je malo vjerojatno da ćemo shvatiti gdje stvarnost ima najveći potencijal da utječe na nas i našu budućnost: u našim osobnim i društvenim interakcijama.
Isto tako, neće nam biti dostupna ni očigledna istina da su neka ljudska bića srodna predatorima unutar vrste i da vrebaju na druga ljudska bića kroz redovite festivale pokolja koji se javnosti predstavljaju kao "sloboda i demokracija". Jedan korisnik interneta je tvitao o 'incidentu u Krugeru':
Okrutno...... No lav će uvijek biti lav
Kad bi ljudi samo mogli primijeniti tu logiku na izvjesna takozvana "ljudska bića" koja su na pozicijama moći na ovom planetu, stvari bi se mogle promijeniti na bolje. No, do tada, gledajte na svijetlu stranu; ako i kada se istina o prirodi vlasti u našem svijetu u potpunosti "predstavi" vašem susjedstvu, a vi se nađete usred 'ratne zone', imat ćete referentnu točku koja će vam pomoći da shvatite što se, dovraga, događa.
Komentari čitatelja
na naše novosti