Palestinska golgota, možda i najveća povijesna drama, kotrlja se pravolinijski, uporno, bez stida i oscilacija
© Palestina Libre Facebook
Sustigle nas ovih dana u moru ostalih dvije vijesti, naoko obične. Nekada bi bile iritirajuće pa i nevjerovatne.

Prva kaže da su Netanyahuovci donijeli odluku da se na okupiranim teritorijama Palestine može krenuti u izgradnju još osam stotina "stambenih jedinica" za ilegalne doseljenike i otimače zemlje na Zapadnoj obali kojih je već pola miliona.


Komentar: I dok međunarodna javnost osuđuje, Izrael se i dalje širi na palestinskoj zemlji


Druga je vijest s one strane Atlantika. Moćni Google "ukinuo" Palestinu sa svojih mapa! Narod i teritoriju koju je priznalo 136 država svijeta. Aktuelni pritisak najcrnje cionističke desnice iz Tel Aviva protiv "koncepta dvije države" daje rezultate. "Civilizacija" šuti. Svijet, jadan i poslušan, ne shvata da time legitimira razarajuću histeriju na planeti, samo ako je raspored snaga dobro smišljen. Kažu najnovije vijesti da se protiv odluke "Googla" (zapravo moćnog inicijalnog lobija u pozadini), peticijom oglasilo oko 200 hiljada ljudi. Kap među milijardama.


Komentar: Google na udaru: Preko 150 000 potpisnika zahtijeva da se Palestina vrati na mape


Palestinska golgota, možda i najveća povijesna drama, kotrlja se pravolinijski, uporno, bez stida i oscilacija
© pinterest.com
Danas sramota nije više bitna kategorija ni u čemu. Ni u laži, ni krađi, ni prevari. Principe poštuju samo mahniti. Naravno, nije malo pojedinaca koji se dobro drže u tome haosu, ne prihvatajući bezdušje. Što bi kazao još davno divni namćor Duško Radović, to je zato jer su ti ljudi bili neko i prije nego što su postali nešto... Čini se da je u ogromnim i ružnim promjenama unaokolo po svijetu, mizerija posebno u politici uznapredovala.

Prisjetio sam se ne baš tako davnih vremena - a kao da je bilo prije više decenija - Jordana, Sirije, Libanona, Palestine, Iraka, Izraela, Egipta... A danas nema više Damaska kakav je nekad bio, otvorenog, mudrog i nasmijanog. Nije još razoren izvana, ali jeste iznutra, u duši. Nema grandioznog Aleppa, hramova Palmire, ne znam šta je sa Bosrom, teško je i po Jordanu kao onda, do Umm Qaysa na sjeveru odakle se vide i Golan, Palestina i Izrael, Tiberijsko jezero, rijeka Jarmuk, snježno gorje Hermon... Jeruzalem, naročito onaj Istočni, palestinski, ni sjena onome prije. Šutljiv, okupiran, ponižen, a eksplozivan. Stisnut zidovima mržnje i straha. Bejrut pulsira ritmom tuđih strasti i kalkulacija a ne vlastite mašte i hedonizma. Irak razoren i iznutra i izvana. Proizvedene samoubojice na Bliskom istoku odavno su "umjereni revolucionari" i čuvari interesa Zapada. Njihova su "geostrategija". U pet‐šest godina sve je tamo postalo neprepoznatljivo. I niko se više ne zgraža.

Samo se palestinska golgota, možda i najveća povijesna drama, kotrlja pravolinijski, uporno, bez stida i oscilacija. Predvidivo i neumitno kao usud i dokaz svekolikog jada, bijede i planetarne sramote onih koji je kreiraju. Dogodine će sedamdeset godina laži i jada, dokaza najnižeg u svjetskoj politici, moralne bijede podjednako kao i gluposti bahatih. Jadni Google. Misle, ne postoji ništa što su oni izbrisali! Ukucaj, klikni "delete" i nema više. Idemo dalje...


Komentar: Judaizam i kršćanstvo - 2000 godina laži - 60 godina državnog terorizma


Malo ih je što prepoznaju o čemu se tu radi. I spremni su da dignu glas mimo "pameti krvi i gena", etično i mudro. Čitam o Shlomo Sandu, profesoru historije na Univerzitetu u Tel Avivu, jednom od takvih. Piše na užas mnogih u Izraelu i onih po tzv. diplomatskim kružocima na kojima se vježba ta vječita sramota laganja o Palestini, kako izraelski mediji vele da "palestinsku intifadu vode izolirani pojedinci...
" Naši političari kažu da su to strani plaćenici, ali svako ko pošteno rasuđuje priznaje da su glavni uzroci novog talasa nasilja produžena okupacija, neprekidna poniženja i egzistencijalno beznađe. Nedaleko od svakodnevnice naših života u Tel Avivu i Haifi, već gotovo pola stoljeća žive ljudi bez elementarnih prava i sloboda. Mi Izraelci radimo, studiramo, sanjamo i živimo u slobodi i komforu, dok u našoj blizini žive ljudi prepušteni na milost i nemilost našoj vojsci i gargantuovskim apetitima naseljenika koje podržava naša vlada... Ali, teroristi nisu rođeni kao ubice. Pod drukčijim historijskim okolnostima, djeca i mladi koji izlaze na ulice s kuhinjskim noževima i satarama ili prave bombe od dijelova starih kola, mogli su završiti studije, postati dobri i vrijedni ljudi, mogli su imati djecu i dostojanstveno ostariti. Samo što je njihova historija osujećena na strašan način..."
Palestinska golgota, možda i najveća povijesna drama, kotrlja se pravolinijski, uporno, bez stida i oscilacija
Jasan je zaključak profesora koji vidi dalje od većine svojih sugrađana ali i onih lijenih i moralno i politički korumpiranih političara čija se nezainteresiranost za Palestinu i Izrael graniči s idiotlukom: "Vjerujem da je život na nestabilnom Bliskom istoku u jevrejskoj državi koja se neprestano širi, ukleta i beznadežna trka. Ovdje se ruše ne samo normativne vrijednosti, već i sama politička logika zaštite navodnih sopstvenih interesa..."

Tema prisjećanja na Palestinu danas, provociranog viješću o upornom nastavku šizofrene (samo) ubilačke politike Netanyahuovog establišmenta i poslušnih partnera, te "proguglanom" mizerijom s druge strane okeana, jeste dramatično "isto" s onim u vlastitoj arhivi i tekstovima pisanim odande još 1982. pa 1988, 2008, 2014. do danas. Zaključak je u rečenicama napisanim u proljeće prije četiri godine, u Ammanu. Tamo odakle sam za vedrih noći u daljini gledao kako svijetli nebo iznad Jeruzalema, srca Palestine, Svete zemlje tri vjere i mjesta povodom kojeg se evo bezmalo sedam decenija valjaju sramotne laži tzv. politike:

"Današnja vlast Izraela Palestincima neće dati državu. Rugat će se i dalje onima koji to budu tražili i sve to, uz ostalo, pretvarati u krvavu trgovinu (poput ovog sada s Googleom i sličnima). Države neće biti ni u minimalno pravednim granicama, niti u bilo kakvoj, po međunarodnim standardima suvisloj formi. Istočni Jeruzalem neće biti glavni grad te države, a izbjeglice protjerane iz svojih kuća nikada se tamo neće vratiti. Stari ključevi tih kuća, i gruntovnice, više ništa ne vrijede. Takozvani svijet pred tom "realnošću" klepnut će ušima, silno se i lažno prenemažući zbog navodne "nepravde". Izrael neće postati sigurna država... Naprotiv."

Isto bih odande napisao i sada. Prevario sam se jedino da će se svijet prenemagati zbog "nepravde". Čak ni toga više nema. Mislimo da nas se ne tiče. Kao što smo mislili i o terorizmu i izbjeglicama. Ta stupidnost ide dalje.

Lijep kompliment svjetskoj pameti spram Palestine. Pohlepa i glupost doveli su tu pamet dovde. A eto ni vlasnici Googla ovo nisu shvatili. Jesu tek pojedinci poput profesora Shlomo Sanda i onih dvjestotinjak hiljada anonimaca potpisanih pod peticiju protiv elektronskih kontrolora ljudskog uma. Lideri sile, poniznosti i pljačke takve silno mrze.