Danas, 12. veljače, neidentificirani muškarci u maskama stranke "Ruku novih snaga" u Kijevu su oteli i odveli Mikhaila Saakašvilija u nepoznatom smjeru.

Na njegovom Facebooku je hitno objavljeno kratko priopćenje.

"Otmičari su bili s tri bijela minibusa Volkswagen, a broj jednog od njih je AA 0121 SN", stoji u kratkom priopćenju.

UNIAN izvještava kako je njegov prijatelj David Sakvarelidze potvrdio pritvaranje bivšeg gruzijskog predsjednika.

"Mihaila su uhitile posebne službe i odveden je u nepoznatom smjeru", rekao je David Sakvarelidze.

Televizija TSN izvještava da je Saakašvili pritvoren na zahtjev Migracijske službe Ukrajine i dodala da su maskirani ljudi imali službene jakne s natpisima na Državne granične službe. Videozapis o tome kako snage sigurnosti ulaze u restoran je također objavljen na Saakašvilijevoj stranici na Facebooku.

TSN citira jednog visokog dužnosnika i navodi kako će Mikhail Saakašvili biti protjeran iz Ukrajine u Europu.

Usporedimo li aktualna medijska izvješća zapadne propagande primijetit ćemo da se isti obrasci koriste desetljećima, a utjecaj na javno mnijenje je dodatno dobio na snazi izumom novih tehnologija. Velika Britanija i Sjedinjene Države imaju veliko povijesno iskustvo u promicanju vlastitih interesa u takozvanom hibridnom ratu, gdje se vojne akcije kombiniraju sa snažnim utjecajem na svijest civilnog stanovništva i vojnog osoblja. Glavni cilj vojne propagande je mobilizacija, a glavna metoda je predstaviti ono što je neophodno kao "istinu". One koji se usude posumnjati u službeno deklariranu "stvarnost" se etiketira kao "izdajnike", sa svim predvidivim ili nepredvidivim posljedicama.

Britanski diplomat Lord Ponsonby je još 1928. godine formulirao niz temeljnih načela utjecaja na svijest i "javno mnijenje" tijekom neprijateljstava. Glavne točke su sljedeće. Velika Britanija i njezini saveznici ne žele rat, ali ga žele "negativci". Oni oduvijek mrze Britance i već se "pripremaju" za početak sukoba. Borbe se vode isključivo zbog krivnje neprijatelja, pa željeli vi to ili ne, morate se braniti. Vođa "zlobne strane" je utjelovljenje "vraga" i on personalizira "sliku neprijatelja". Ova osoba, blago rečeno, nije savršena. U najmanju ruku je "neadekvatna", a žešća propaganda neprijateljskog lidera opisuje kao "mentalno poremećenu osobu" ili se "vjerojatno prodala drugim silama u potencijalnom neprijateljskom taboru".

Velika Britanija i njezini saveznici se bore za "pravu stvar", a glavni su im ciljevi uvijek humanitarni i nikada nema skrivenih ekonomskih razloga. Neprijatelj namjerno čini zlodjela, a "mi" ih činimo slučajno ili samo kada smo prisiljeni. Neprijatelj je okrutan i nemilosrdan i uvijek koristi zabranjeno oružje.

"U ratu su naši gubici beznačajni, a kod neprijatelji su ogromni", ovo je propaganda koju vidimo proteklih dana u više lokalnih sukoba i incidenata poput jednodnevnog izraelsko-sirijskog sukoba.

U načelu, ne smiju se objavljivati stvarni gubici vojnog osoblja i opreme, a informacije moraju uvijek biti u pozitivnom svjetlu. One ne moraju biti istinite, ali zato moraju biti uvjerljive.

Razumljivo, poznate osobe iz kulture, umjetnosti i razni intelektualci moraju podržati "naš posao".

Dok u četvrtak prije podne nastaju ovi redovi o tzv. Rezoluciji Evropske komisije o Zapadnom Balkanu, dakle nečemu što je, kako kažu, sudbinski važno za nas koji bi u Evropu, najmanje tri usputna detalja običnom Sarajliji padaju na pamet.

Jedan je kako političari ovdje lebde od zadovoljstva proglašavajući se bezmalo herojima koji su uspjeli izdejstvovati »reformskim uspjesima« perspektivu učlanjenja BiH u Uniju. Naravno, jednoga dana kada bezmalo cijela današnja srednja generacija bude pred penzijom. Ako i tada.

Drugo, kako se ovaj ogromni uspjeh dešava uz zaglušujuću buku sirena, truba i lupanja u razne kante i doboše onih što demonstriraju gradom jer su pokradeni, gladni i obespravljeni u raspadnutom sistemu tragom svega što »smo već napravili u reformama«, kako egzaltirano ponavlja predsjednik Vijeća ministara. To se u normalnim zemljama zove Vlada. Ovdje nije jer »to« ovdje ne vlada...

I treće je sjećanje uz ogromnu nostalgiju na današnji dan prije 34 godine kada je u Sarajevu započela Olimpijada. I kada smo i kao ljudi i kao društvo bili mnogo, mnogo više od onoga čemu se nadamo da bi, eventualno, mogli biti neke tamo 2034. ili slične godine. Kada nam kao lilihip djetetu daju na poklon mjesto na novom, evropskom Balkanu. Nakon svih drugih što su već tamo.

Strategija naše buduće sreće sa pratećim zahtjevima slojevita je. I mudro smišljena.

U Bruxellesu su odlučili: u više grupica podijeljeni Zapadni Balkan, ima šansi da bude u EU! Bosna i Hercegovina se prijavila preklani, a nije još ni upitnik skroz spakovan za slanje, iako u Sarajevu kažu da jeste, u Banjaluci da nije. A kada stigne gdje treba, počinje čekanje na kandidaturu. »Europejci« u BiH kažu dogodine, neki u Bruxellesu ispotiha vrte glavom. Te iste 2019. pristupne pregovore otvaraju Albanija i Makedonija.

Srbija i Crna Gora već uveliko pregovaraju. Što su oni brži, Rusi su dalje od Balkana, napeto računaju i prate taj ritam u Evropi. Zato će i Beograd i Podgorica do 2023. završiti pregovore i početi dvogodišnje pripreme za slavlje prijema, 2025. godine. Gdje su tada tu ostali? Neko na pola puta, neko kao Bosna i Hercegovina, ko zna gdje. Sa Kosovom u blizini.

Iako je uništen DAEŠ, najopasnija teroristička organizacija na svetu u Siriji ne miruje. Kako se pokazalo po poslednjim postupcima, prvenstvo u terorizmu preuzeo je Nusra front. Napadi i oružje koje ta grupa poslednjih mesec dana koristi protiv ruskih snaga pokazuju da se ozbiljno spremila za rat.

Sirijska provincija Idlib postala je pravo "zmijsko leglo". Odavde se organizuju napadi na sirijsku vojsku, ruske baze i proiranske snage. Tu se sada nalazi centar terorističke organizacije Nusra front - odeljenja Al Kaide.

Samo za poslednjih mesec dana iz Idliba su teroristi izveli dva velika napada na ruske snage u Siriji. Prvi se desio na Badnji dan, kada su teroristi napali ruske baze Hmejmim i Tartus rojevima dronova. Tom prilikom je poginulo i ranjeno nekoliko ruskih vojnika. Drugi napad terorista se desio pre nedelju dana i završio se obaranjem ruskog aviona Su-25 kod Idliba. Tada je poginuo pilot Roman Filipov.

Nije tajna da je Nusra front od početka rata imao jaku podršku zalivskih država i Turske u borbi protiv Bašara el Asada. Danas, nakon obaranja ruskog aviona Su-25, više niko nije siguran šta ova grupa, a ni ostale slične njoj, poseduje od vojnog arsenala. Dronove koji su korišćeni za napade na ruske baze su navodno sami napravili. Vrlo moguće, ali i tehnologiju za njihovu izradu je neko morao da im da, od nekoga su morali da je kupe i prošvercuju u Siriju. Da ne govorimo o protivvazdušnim raketnim kompleksima. Nakon skoro tri godine borbe protiv terorizma, Sirija ima savremenog oružja više nego hrane. Prema prvim verzijama, ruski avion je oboren američkim sistemom "Stinger". S obzirom na to da je Bliski istok dobar kupac američkog oružja, teško je utvrditi ko ga je mogao predati teroristima. To će, naravno, znati samo Vašington, ali malo je verovatno da će tu informaciju objaviti. Ako ni zbog čega drugog, onda jer se radi o poslovnoj tajni.

Sinoć je ruski predsjednik Vladimir Putin telefonom razgovarao s premijerom izraelskog režima Benjaminom Netanyahuom.

Na službenoj stranici Kremlja je izdano kratko priopćenje u kojem stoji kako je ruski predsjednik pozvao Izrael da se suzdrži od bilo kakvih akcija koje bi mogle dovesti do eskalacije napetosti u regiji.

"Razgovaralo se o situaciji zbog akcija izraelskih ratnih zrakoplova koji su proveli raketne napade na ciljeve u Siriji. Ruska strana je poručila da se izbjegavaju bilo kakvi koraci koji bi mogli dovesti do novog vala opasnosti za sve sukobe u regiji", stoji u priopćenju Kremlja, koje nijednom riječju ne spominje oboreni izraelski F-16 od strane sirijske protuzračne obrane.

Što se zapravo dogodilo i koliko je štete počinjeno na 12 meta koje je Izrael odredio raketirati, nije poznato.

Zapravo, uopće nema nikakvih dokaza, snimaka ili fotografija o posljedicama izraelskog osvetničkog vala udara, kojim se kasnije na izraelskoj televiziji hvalio Benjamin Netanyahu.

S obzirom na to da danas vlada muk o ovom incidentu, podsjetimo na jučerašnje dezinformacije koje su kružile internetom, koje su unijele pomutnju u javnosti koja je pokušala shvatiti što se događa.

Nakon što su Izraelci oborili iransku bespilotnu letjelicu, za koju su smatrali da je prijetnja njihovim snagama na okupiranom Golanu, pokrenuli su napad na bazu T-4 u blizini Palmire, gdje su po izjavama izraelskih vojnih dužnosnika iranske Quds snage rasporedile dronove za napad na židovsku državu.

Uprkos tome što Kijev uporno naziva Moskvu "okupatorom" i "agresorom", Ukrajina intezivno uspostavlja ekonomske veze sa Rusijom, a to jasno pokazuje i nova statistika trgovinske razmene između dve zemlje.

Kijevu je trebalo trebalo skoro četiri godine da shvati besmislenost ekonomskog rata sa Moskvom. Poslanik Vrhovne rade Jevgenij Murajev je priznao da su uvođenje antiruskih sankcija i gubitak ruskog tržišta doveli do toga da Ukrajina izgubi 50 odsto svog BDP-a. Prema njegovom mišljenju, postmajdanske vlasti su ukrajinsku ekonomiju učinile "taocem političkih problema sa Rusijom".

Kako je naveo, od prekida ekonomskih odnosa sa Rusijom najviše su stradala visokotehnološka preduzeća u Ukrajini. Najjači udarac je zadobila državna korporacija za proizvodnju aviona, kao i kompanija za izradu motora "Motor sič" i proizvođač raketa "Južmaš".

Murajev smatra da Kijev igra dvostruku igru: s jedne strane proglašava Rusiju za "agresora" koji napada Donbas, a s druge strane, kijevske vlasti nastavljaju da trguju sa "okupatorima" i kupuju energente.

Pentagon je dobio dosad najveći budžet, koji iznosi 700 milijardi dolara, što je mnogo više novca za odbranu nego što izdvajaju dva glavna američka konkurenta, Kina i Rusija.

To će značiti da će američka vojska moći da plati hiljade dodatnih vojnika, više obuke, brodova i još mnogo toga, prenela je agencija AP.

Iduće godine, budžet će porasti na 716 milijardi dolara.

Budžet, koji je u petak potpisao američki predsednik Donald Tramp, uključuje ogromno povećanje potrošnje na vojsku.

Pentagon će dobiti 94 milijarde dolara više u ovoj budžetskoj godini u odnosu na prošlu, što je skok od 15,5 odsto.

To je najveće povećanje u odnosu na prethodnu godinu od 2003. godine, kada je budžet Pentagona povećan za 26,6 odsto, u vreme rata u Avganistanu, invazije na Irak i širenja sistema nacionalne odbrane posle napada 11. septembra 2001. godine.

Više novca nije predviđeno za borbu protiv novog neprijatelja ili pojedinačne pretnje kao što su Al Kaida ili Rusija, već za širi spektar problema, uključujući povećanje obuke i osavremenjivanje odbrambenog raketnog sistema, navela je američka agencija.

Predsednik SAD Donald Tramp prokomentarisao je tekst objavljen u "Njujork tajmsu", u kojem se navodi da su američke specijalne službe platile 100.000 dolara Rusu koji je obećao da će im dostaviti kompromitujući materijal o aktuelnom američkom lideru.

"Prema informacijama 'Njujork tajmsa', izvesni Rus je prodao lažne 'tajne o Trampu' SAD. On je tražio 10 miliona dolara, ali je smanjio cenu na milion dolara, s isplatom na rate. Nadam se da ljudi vide i shvataju šta se ovde događa. Sve počinje da izbija na videlo", napisao je Tramp na Tviteru.

U Libiji postoji neposredna hitna kriza.

Tourega pleme iz Libije, ljudi koji su bili klevetani, zlostavljani, ubijani, zatvarani, mučeni i čiji su domovi i zemlja ukradeni, opet su napadnuti bez ikakvog legitimnog razloga.
Molim vas, shvatite, Tourega pleme Libije je crno pleme, oni su prvoklasni libijski građani koji nose prvoklasne putovnice. Oni su bili najproduktivnije agrikulturno pleme u Libiji, imali su mljekare, farme i životinje. Nisu prijetili nikome u Libiji i bili su poštovani kao jaki i pošten članovi libijskog društva. Njihova domovina je istočno od Misurata na putu prema Sirte.
Kada su Obama i Clinton 2011. godine pokrenuli lažnu revoluciju, neki od Tourega koji su bili u libijskoj vojsci, borili se protiv ilegalne invazije plaćenika i radikala. Mnogi od njih su ubijeni, a svaka zarobljena crna osoba zaklana je, spaljena i iskomadana. Mnoge su njihove žene silovane i ubijene, a mnoga od njihove djeca ubijena.

Radikalni plaćenici koji su dovedeni u Libiju (financirani i naoružani) od strane Clintona i Obame otvoreno su izjavili da namjeravaju da etnički očiste Libiju od svih crnaca. U glavnim medijima pisali su o tim izjavama. Zbog toga, dezinformacijski stroj kojeg je lažima hranila CIA tvrdili su da je Gadafi unajmio hrpu afričkih plaćenika. Ništa ne može biti dalje od istine. 250.000 radikalnih, psihopatskih terorista koji su dovedeni u Libiju (Clinton i Obama) bili su jedini koji su počinili gnusne zločine protiv čovječnosti.
Libijska vojska pokušala je zaštititi libijske ljude od ovog barbarizma. Znam da je to točno jer sam bila tamo, svjedočila sam zločinima i osobno sam razgovarala s obiteljima ljudi koji su bili zaklani, mučeni i silovani. Imam fotografske i video dokaze etničkog čišćenja Tourega plemena. Postavit ću neke od fotografija u nastavku. Tijekom 2011. godine u Libiji je bilo 128 masovnih grobnica, od kojih su mnogi ispunjeni crnim tijelima.

Američki državni sekretar Reks Tilerson izjavio je da je američko vojno prisustvo u Siriji i dalje neophodno kako bi se sprečili konflikti. Sjedinjene Američke Države smatraju da je njihovo vojno prisustvo u Siriji "garant mira" i da će sprečiti svako novo pojavljivanje DAEŠ-a u ovoj zemlji. Naravno za Amerikance u Siriji neće biti mira ukoliko Bašar al Asad i dalje ostane na vlasti. I to je ključno, trupe Sjedinjenih Američkih Država su agresori, one zaista nemaju šta više da traže u Siriji. Osim ukoliko to nije rušenje legitimne vlasti u Siriji. Izgleda da se zvanični Damask sve manje pita, a Amerikanci rade šta požele u Siriji.

Rusija je opravdano vojno prisutna u Siriji jer je ruska armija tamo došla na očajnički poziv Bašara al Asada kako bi sprečila da DAEŠ totalno razori zemlju kao što je bilo u Libiji. Međutim Amerikanci nisu pozvani, oni su u Siriju došli nepozvani i predstavljaju pretnju po stabilnost zemlje. Amerikanci su na svoju ruku izazvali još jedan mali rat u Siriji, oni su ne pitajući zvanični Damask i bez konsultovanja sa Rusijom u gradu Afrinu na severozapadu zemlje naoružali Kurde i pokušali da uspostave granicu između Turske i Sirije celom dužinom granične linije u dubini od 30 km. Naravno ovu američku grešku sad moraju Kurdi da plate jer su Turske vojne snage ušle u Siriju ne dozvoljavajući nešto ovako. Ovo je samo jedan primer američkih nesavesnih poteza kojih će u budućnosti verovatno biti još.

"Za nacionalne interese Sjedinjenih Američkih Država važno je da se zadrži vojno i diplomatsko prisustvo u Siriji kako bi se pomoglo da se završi sukob u ovoj zemlji", rekao je Tilerson govoreći na Univerzitetu Stanford u Kaliforniji.[1]" "SAD će zadržati vojno prisustvo u Siriji sa fokusom da se DAEŠ ne pojavi ponovo. Naše prisustvo zasnivaće se na određenim uslovima", istakao je Tilerson. "DAEŠ je već jednom nogom u grobu i naše vojno prisustvo je potrebno sve dok on ne bude konačno uništen", dodao je Tilerson."