Prije tridesetak godina, pričalo se, Todor Živkov, tadašnji lider komunista i šef države Bugarske, držao je vatreni govor o putu kojim bugarski narod ide u socijalizam, kao predvorje komunizma. Iz nepregledne mase se, neočekivano, začuo glas: "Sakamo (hoćemo) hleba"! Vremešni vizionar je nastavio govor, ali kada se isti glas čuo i treći put, morao je da kaže: "Šta vam je bre ljudi? Zar ne znate da nije pristojno da se jede kada se putuje".
Uspomenu na ovu anegdotu vratilo je aktuelno "dugo putovanje u Jevropu" koje je zahvatilo tzv. region Zapadnog Balkana. Između ova dva procesa, nažalost, ima i previše zabrinjavajućih sličnosti. U nastupima zvaničnika i medijima glavnog toka, Evropska unija se i dalje prikazuje kao svojevrsni raj i, stoga, kao konačni cilj vječitih "reformi" po grbači običnog svijeta.
Da bi se iluzija održala, ne smije se ukazivati na pojave koje se dešavaju pred očima svih, a koje najavljuju da bi cilj mogao da nestane u imploziji, prije negoli trkači dođu na njegov dohvat.
Pažljivo se prećutkuje da i one nove članice koje su uspjele da dovrše trku, samim ulaskom u EU nisu riješile nijedan od problema koje su donijele sa sobom. Sasvim suprotno. Nerijetko im je bio izručen paket novih nevolja, koje nijedan od lidera nije slutio, ili barem nije upoznavao svoju javnost sa mogućim raspletima.Evropsku stvarnost valja pogledati širom otvorenih očiju. Bez ideoloških i interesnih zabluda. Onda bi se moglo vidjeti da je ideja evropskog jedinstva i bratstva naroda na ovom kontinentu, poput komunizma, veoma lijepa, ali u osnovi tek jedna velika iluzija. I kod nje se između plemenitih ideala i sve surovije svakodnevnice nalazi mnogo "sitnica" u kojima igra kolo puno đavola svake vrste.












Komentar: S obzirom na promjene koje su se dogodile na Bliskom istoku i šire, i koje ne idu u korist SAD-u, teško da mogu pokrenuti direktan sukob od kojeg će profitirati. Elita u SAD-u samo doprinosi padu američkog Carstva.