
© AP Photo/ Tsvangirayi Mukwazhi
Sukobi unutar vladajuće partije i skandalozno ponašanje prve dame, ali i teška ekonomska situacija, uzroci su vojnog udara u Zimbabveu. Kako se prema događajima postavlja moćni sused Južna Afrika, a kako Kina.
Kada su 1903. srpski oficiri krenuli da sa prestola svrgnu kralja Aleksandra Obrenovića, vojsci su govorili da je kraljica Draga Mašin napala kralja zbog prestola i da vojska ide da zaštiti kralja.
Slično je zazvučalo saopštenje zimbabveanskog general-majora S. M. Mojoa, koji je u jutarnjim satima objavio da su Odbrambene snage Zimbabvea pokrenute kako bi sprečile "kriminalce oko predsednika da izazivaju ekonomske i društvene patnje".
Mojo je rekao da na delu nije državni udar, da su predsednik
Robert Mugabe i njegova porodica živi i zdravi i da se nalaze na sigurnom.
"Ovo nije preuzimanje vlasti. Ono što vojska radi je pacifikovanje političke, ekonomske i društvene situacije", dodao je Mojo.
Međutim, nedugo zatim počele su da kruže informacije da je Robert Mugabe razgovarao sa vojskom i da je spreman da se
odrekne vlasti u zamenu za slobodu svoje supruge Grejs, koja je, prema rečima dugogodišnjeg Tanjugovog dopisnika iz podsaharske Afrike Borislava Korkodelovića, jedan od razloga za intervenciju vojske.
Iz vladajuće zimbabveanske partije ZANU-PF stigao je tvit, putem koga je objavljeno da je za privremenog predsednika Zimbabvea proglašen dugogodišnji Mugabeov saradnik Emerson Munangagva.
Razloga za puč protiv Mugabea ima mnogo, kaže Korkodelović - od nezadovoljstva ekonomskom situacijom, preko nezadovoljstva ponašanjem predsednikove supruge, od sukoba unutar vladajuće ZANU-PF do stranog mešanja.
Komentar: Sve zahvaljujući psihopatima na vlasti: Monolitna i nemilosrdna urota: Zapad uništava Jemen posredničkim metodama.