Kina sve više ulaže u infrastrukturne projekte na Balkanu pri čemu koristi sličnu strategiju kojom se služila i u Južnoj Americi. Cilj je u oba slučaja bio isti: približavanje najvećim svjetskim tržištima. Kako bi to ostvarila, Kina koristi sasvim jednostavnu računicu.

Sredinom decembra 2014. godine u Beogradu je završena najveća kineska investicija u Srbiji, most nazvan po Mihajlu Pupinu. Otprilike istovremeno u Hrvatskoj se pisalo o ponudi kineske firme China Energy Reserve and Chemicals Group za kupnju Hypo Alpe Adria banke koju su Austrijanci odbili. U Bosni i Hercegovini, kineske firme grade autocestu Banjaluka-Doboj i termoelektranu u Stanarima, također u blizini Doboja. China Exim Bank financira izgradnju autocesta u Crnoj Gori dok je u Makedoniji projekt izgradnje dvije autoceste dodijeljen kineskoj kompaniji bez javnog natječaja. Neminovno se postavlja pitanje što čini Balkan toliko privlačnima kineskim ulaganjima.

Interes Kine za Balkan već na prvi pogled nadilazi važnost malenih i rascjepkanih tržišta balkanskih nacionalnih zemalja i isključivi interes za plasiranje roba proizvedenih u Kini na tržišta balkanskih zemalja, no najavljenih 100 milijardi dolara ulaganja u balkanske zemlje govori nam da taj interes nadilazi i logiku ekstrakcije prirodnih resursa. Ako se razmotri priroda investicija postaje vidljivije da kineski interes na Balkanu primarno leži u projektima infrastrukturne povezanosti. No s kojim ciljem?

Privlačnost Balkana za Kinu leži u blizini ujedinjenog tržišta Europske unije. Iz te perspektive treba sagledati i najavu Pekinga da će oživjet drevni put svile koji bi išao od zapadne Kine, preko centralne Azije, Irana, Turske, preko Bospora dublje na Balkan. To bi znatno ubrzalo transport s istoka na zapad - vrijeme dostave roba do europskih tržišta skratilo bi se s prosječnih 36 dana brodskim kontejnerima na desetak dana teretnim vlakom. Novi put svile iziskuje kineske investicije u infrastrukturu koja im je potrebna za brži plasman roba na tržište Europske unije, a gradi se primarno široko razgranata mreža luka, željezničkih puteva i logističkih centara.

Globalizam je poput mafije, no puno je kompleksniji i ugledniji. Ako ste gledali filmove poput Kuma, tada možete razumjeti kako svijet djeluje. Na primjer, u Kumu II. grupa mafijaša se okupila u Havani na Kubi kako bi proslavila rođendan Hymana Rotha. Dok se rođendanska torta simbolično presjekla i podijelila, Roth govori okupljenima kako će okupljeni gosti podijeliti Kubu među sobom. Kada prebacite ovu scenu na svijet, tada možete vizulaizirati kakvo je stanje na svijetu.

Korporacije pod bankama

Struktura moći globalne elite nalikuje na složene lutkice babuške sačinjene od korporacija. Koliko ljudi shvaća kako su KFC, Taco Bell i Pizza Hut u vlasništvu istih korporacija? Ili da HBO, CNN, TBS, TNT i Cartoon Network odgovaraju jednom gazdi? Ili kad god pijete Budweiser, Coronu, Stellu, Buscha ili Micheloba (te desetine drugih piva), na koncu sve plaćate jednoj divovskoj korporaciji?

Tko kontrolira te korporacije? Unatoč uvjerenju većine ljudi, to nisu direktori. Prava kontrola leži u rukama najvećih dioničara i/ili u upravnom odboru. Upravni odbori svih divovskih korporacija su povezani jedni s drugima uz male razlike. Poneki članovi elite su u isto vrijeme u višestrukim upravnim odborima. Na primjer Rochelle Lazarus je u upravnom odboru Mercka, GE i Blackstonea dok je Jon Huntsman u upravnom odboru Hiltona, Forda, Caterpillara i Chevrona, a Timothy P. Flynn je direktor JP Morgan Chasea, Wal-Marta, Alcoa i United Healthcarea. Razmislite na trenutak kako se običnim ljudima sve ove korporacije čine potpuno nepovezane.

Upravni odbori odgovaraju svojim šefovima, financijskim moćnicima. Sve javne korporacije na Zapadu - i većini svijeta - kontroliraju najveći dioničari, a to su divovske financijske korporacije. Tako je istraživanje iz 2011. pokazalo kako manje od 150 mega korporacija uglavnom kontrolira sve svjetske korporacije! Neke od njih su poznata imena, poput Barclaysa ili JP Morgana, neka od imena, poput State Street ili AXA su nepoznata izvan financijskih krugova, pa ipak imaju nevjerojatan utjecaj i bogatstvo.

Također postoji i nekoliko osoba, poput Paula Singera, koje mogu pozajmiti na milijarde dolara s 0% kamate, te kupiti na tone korporacijskih dionica, mijenjati smijer poslovanja (na primjer način na koji se raspodjeljuje dividenda) te nekoliko mjeseci kasnije uništiti posao. Tako iznuđuje financijska mafija.

Na vrhu prehrambenog lanca stoje centralne banke koje imaju nevjerojatnu sposobnost kreiranja novca iz ničega. Kao što je navodno Meyer Rothschild rekao: "Dozvolite mi da izdajem i kontroliram novac neke nacije i neće me biti briga tko stvara zakone!" Ti ljudi su ultimativni Kumovi globalizma. Oni određuju pobjednike i gubitnike u kapitalizmu, i tako kontroliraju korporacije (uključujući i medije), političare, vojske i sive eminencije svuda po svijetu.

Kada se nakon završetka prve faze sučeljavanja Katalonije i sredšnje vlasti u Madridu podvuče crta i pokuša utvrditi pobjednik, dolazi se do zapanjujuće spoznaje - kao jedini istinski pobjednik sukoba iskazuje se Bruxelles i Europska unija.

Namie, samo naizgled Madrid je odnio pobjedu, suspendirao je Katalonsku autonomiju, raspustio vodstvo Katalonije, čak štoviše uhitio veći dio vlade pod optužbom za pobunu dok se katalonski čelnik Carles Puigdemont s nekolicinom ministara još uvjek nalazi u izbjeglištvu u Belgiji. Tako izgleda na površini, no ono što je Madrid uistinu dobio je nepredvidiva, neukrotiva i nemirna pokrajina kojoj autonomija unutar španjolske države i dalje neće biti dovoljna za ostvarivanje nacionalnih interesa katalonskog naroda. Događaji u Barceloni udarili su kamen temeljac buduće borbe za nezavisnost i sve daljnje političke aktivnosti uključujući i moguće pregovore s Madridom morat će polaziti od činjenice da je 27. listopada 2017. godine Katalonija proglasila nezavisnost bez obzira što je sam taj čin bio u suprotnosti sa španjolskim ustavom i što ga je središnja vlast sudski poništila.

Puigdemont i njegova ekipa je svojim pokušajem stjecanja nezavisnosti utabao putove budućega povijesnoga hoda upravo u smjeru katalonske nezavisnosti. To pitanje sada će se polako kuhati unutar španjolskog i europskog političkog kompleksa i što god Madrid bude dalje činio, bilo da daje nove povlastice ili steže omču represije, uspjeh je stoga samo kratkoročan. Na duge staze španjolska središnja vlast i dalje ima problem koji je sada, nakon proglašenja katalonske nezavisnosti, dobio novi impuls i novu dinamiku za slijedeće godine i desetljeća. Madrid tako ni u kojem slučaju nije riješio katalonski problem, niti će to u budućnosti uspjeti učiniti. S druge strane i katalonski pokret za nezavisnost unatoč prethodno opisanim dobicima pretrpio je težak udarac i doživio poraz ali je njegov gubitak daleko manji nego Madrida.

Španjolske vlasti sada moraju održavati u njihovu korist postignuti status quo, za razliku od Barcelone koja može aktivno djelovati i koja je barem donekle pomakla prema naprijed početnu točku daljnje projekcije svoje vizije nezavisnosti. Barcelona ipak sada ima bolje startne pozicije za nastavak sučeljavanja i eventualnog pregovaranja koliko god to paradoksalno zvučalo u trenutku potpunog fizičkog sloma političke inicijative čiji ključni ljudi sjede u španjolskim zatvorima. To, stoga, jer je daleko teže održavati geopolitički raspored snaga i postojeći poredak nego poticati i gurati njegove promjene. Kod one strane koja održava poredak neizbježno s vremenom nastaje zamor što druga strana, kako govori politička povijest, uvijek koristi za pokretanje novih inicijativa.

Ministarstvo odbrane Rusije proverava civilno lice iz jedne jedinice koje je greškom objavilo fotografije uz saopštenje vojnog resora o saradnji američke koalicije i militanata DAEŠ-a u području Abu Kemala u Siriji.

"Pritom, odbijanje američke komande da izvede napad 9. novembra na kolone terorista DAEŠ-a u području Abu Kemala je objektivna činjenica, zabeležena u stenogramskim pregovorima i kao takva dobro poznata američkoj strani. Kao i aktivni otpor američkih aviona Vazdušno-kosmičkim snagama Rusije koje su bile spremne da unište teroriste DAEŠ-a koji su se pregrupisali radi novih napada na vladine snage u području Abu Kemala", navodi Ministarstvo odbrane Rusije.

Medijska saopštenja da FBI istražuje novčane transakcije ruskog Ministarstva spoljnih poslova su neuspešan pokušaj da se Moskva uvuče u unutarpolitičke razmirice oko izbora, saopštila je ruska ambasada u SAD. Diplomatska misija je navela da je to na "najsramniji način doživelo neuspeh".
"Bazfid" je saopštio da FBI istražuje transakcije u iznosu od 380.000 dolara ruskog Ministarstva spoljnih poslova njihovim ambasadama u desetinama zemalja. U njima se navodi da je cilj "vođenje predizborne kampanje". Magazin "Bazfid" nije uzeo u obzir da se radi o glasanju na izborima za Državnu dumu u inostranstvu, već je u tome video "mešanje Rusije u izbore u SAD".

Iz američkog ministarstva pravde su kazali da su zatražili od tužilaca da istraže humanitarnu fondaciju bračnog para Clinton i sporazum o prodaji kompanije Uranium One ruskom Rosatomu.
Ministar pravde Jeff Sessions je rekao da će biti pokrenuta istraga o "određenim pitanjima" u Fondaciji Clinton i prodaji firme Uranium One Rusima, izvještava BBC.

Rozlin Korigan je šesta žena koja je zvanično optužila 41. američkog predsednika da ju je neprimereno pipkao. Susret se desio pre 14 godina kad je ona imala samo 16, a bivši predsednik 79 godina.

Ona je rekla magazinu "Tajm" da je u novembru 2003. prisustvovala događaju u kancelariji Centralne obaveštajne agencije (CIA) u Vudlendsu, u Teksasu, gde se njen otac zajedno sa kolegama obaveštajcima i članovima porodice upoznao sa bivšim predsednikom.


​Rozlin Korigan, koja je tada imala 16 godina, priznala je da je "bila uzbuđena jer je upoznala bivšeg predsednika".

Jednom davno, nakon Drugog svjetskog rata, Sovjetski Savez je poslao tenkove da u krvi ugasi liberalnu pobunu u Mađarskoj. Potom je intervenirao u "socijalističkoj" pobuni u Čehoslovačkoj 1968. Na kraju je, ne tako davno, 1981. godine, zaprijetio Poljskoj da sama riješi situaciju u zemlji.

"Kada sam proveo državni udar, u Varšavi, bio sam upozoren od strane Sovjeta da, ako ne pošaljem poljsku vojsku, napast će nas Crvena armija", priznao je general Wojciech Jaruzelski u intervjuu Jasu Gawronskom.

Međutim, kada se nakon pada Berlinskog zida Varšavski ugovor raspao njegov povijesni antagonist, NATO pakt, nastavio je živjeti i djelovati. I to vrlo agresivno.

Danas od nas Europljana NATO traži da ojačamo mostove, ceste i željezničku infrastrukturu kako bi se u slučaju rata protiv Rusije osigurao brzi prolaz tenkova i teških vozila.

Unatoč jučerašnjoj povijesnoj odluci 23 zemlje EU, među kojima je i Hrvatska, koju je ushićeno objavila šefica europske diplomacije Federica Mogherini, kako će Europska unije stvoriti obrambenu i sigurnosnu strukturu, neovisnu o NATO paktu, nijedna europska kancelarija ili državnik, ako se itko od europskih čelnika tako može nazvati, nisu se usprotivili novoj ulozi Europe u opasnoj povijesnoj olupini zvanoj NATO pakt.

NATO je duh rata, vampir koji je preživio svoju mrtvu i zakopanu priču i smijurija od strukture PESCO, novostvorenog okvira zajedničke obrambene i sigurnosne politike i suradnje Europske unije ničim neće omesti opasne planove Sjevernoatlantskog saveza.

Optužbe na račun Rusije sa kojima je izašla premijerka Velike Britanije Tereza Mej su neodgovorne i neosnovane, navodi se u komentaru zvanične predstavnice Ministarstva inostranih poslova Rusije Marije Zaharove.

Zaharova je navela da se ovog puta Rusija na skali "pretnji međunarodnoj zajednici našla ne na istom nivou sa drugim pretnjama, već na prvom mestu".

"Spisak teza nije nov, ali je glavno ono što ih objedinjuje - neodgovorni i neosnovani karakter optužbi na račun Rusije. Ideja zaštite globalnog poretka posebno cinično zvuči iz usta šefice britanskog kabineta", navodi sajt reči Zaharove.

Ona je podsetila na akcije Britanije u Iraku i Libiji koje su dovele do žrtava i stradanja miliona ljudi i destabilizacije celih regiona.

"Pritom, London pokazuje fundamentalno nerazumevanje procesa koji se odvijaju u svetu i suštine istog tog međunarodno-pravnog poretka, zasnovanog na UN, koji Velika Britanija namerava da zaštiti", naglasila je Zaharova.

Jučer je američki ministar obrane James Mattis održao konferenciju za novinare na kojoj je govorio o brojnim pitanjima i aktivnostima američke vojske u inozemstvu.
Mediji su prenijeli dijelove transkripta, a većina ih je prešutjela važno pitanje i odgovor generala Mattisa oko američke vojne prisutnosti u Siriji.