Izveštaj tri obaveštajne službe SAD, posvećene „mešanju“ Rusije u američke predsedničke izbore ne izgleda kao da se radi o lošoj šali niti da je prosečni duhoviti sarkazam. Sa svakom pročitanom stranicom umesto obećanog odgovora čitalac dobija samo nova pitanja od kojih je najvažnije: „Gde su dokazi?“.

Probijajući se kroz beskonačne „mi ocenjujemo“, „sa velikom verovatnoćom“, „skoro sigurno“ postoji želja da se vidi makar jedna neosporna činjenica koja svedoči da su sumnje na račun Rusije su makar osnovane.

Čak i kada američki obaveštajci tvrde da je sajber kampanju za mešanje u američke izbore naložio lično Vladimir Putin navodi se ovakav argument: do juna 2016. godine Putin je hvalio Trampa, a zatim prestao. To navodno govori da ruski predsednik nije želeo da naškodi svojim komplimentima rastu rejtinga biznismena.

U izveštaju figurira još jedan lik — rumunski haker pod pseudonimom Guccifer 2.0. Prema mišljenju autora dokumenta, o njegovom radu za Kremlj govori činjenica da je „on izlazio sa mnogo protivrečnih i lažnih izjava o mogućem ruskom mešanju u predizbornu kampanju". Osim toga, američke obaveštajne službe imaju osnova da sumnjaju da je intervju novinarima u ime Guccifer 2.0 davalo nekoliko ljudi.

To je sve. Na ovome se koliko-toliko značajne činjenice iscrpljuju i počinju ocene i pretpostavke.

Teza kojoj se u izveštaju daje poseban značaj: kampanju za diskreditaciju Hilari Klinton i istovremena podrška Donalda Trampa omogućili su „bliski državi mediji" i „propagadisti" kao što su „RT i Sputnjik". Aktivno dovodeći u zabludu poverljive Amerikance.

Glavni cilj cele priče o ruskom hakovanju američkih izbora je propagandni pokušaj diskreditovanja Donalda Trampa.

To se radi tako što se tvrdi da je ruski predsednik Vladimir Putin lično intervenisao i učestvovao u "srozavanju" Hilari Klinton, rekao je za Raša tudej penzionisani analitičar CIA Leri Džonson.

- Cela priča je dizajnirana da bi se omalovažio Tramp. Hilari Klinton niko nije morao da diskredituje u predsedničkoj kampanji, ona je to uradila sama. Nije Putin ubacio server za elektronsku poštu u njeno kupatilo - ocenio je Džonson.

Dodao je i da je Klintonova konstantno lagala u izjavama povodom afere oko njenog privatnog servera za elektronsku poštu koji je koristila u vreme dok je obavljala funkciju državne sekretarke.

- Samo CIA i FBI se čvrsto slažu da su Rusi uticali na ishod izbora, dok NSA, koja jedina može da ima stvarne dokaze o tome zauzima središnju poziciju i ne svrstava se ni na jednu stranu. Cela situacija o izveštaju o hakovanju daje utisak dobro režiranog spektakla - istakao je Džonson.

Donald Trump je priznao kako je nakon proučavanja izvješća “naučio puno” o obavještajnom “uplitanju Rusije u američke izbore”. Rekao da je glavni razlog koji je omogućio hakerske napade bio nemar same Demokratske stranke. CIA je objavila izvješće koje dokazuje kako Rusija stoji iza navodnog hakiranja Demokratske stranke, kako bi pomogla Trumpu da pobijedi na izborima, ali nije pružila baš nikakve dokaze.

Objava izvješća američkih tajnih službi o navodnom “uplitanju” Rusije u američke izbore nije uspjela uvjeriti neke američke političare da je Moskva pokušavala utjecati na ishod glasovanja.

Predsjednik Zastupničkog doma američkog Kongresa, Paul Ryan, kaže kako takvi dokazi ne postoje. Za njega je pobjeda Donalda Trumpa bila moguća zbog glasova Amerikanaca “koji smatraju da su zaboravljeni”.

Konačno su u javnost s izvješćem izašli CIA, FBI i NSA. Međutim, opet nisu pruženi nikakvi materijalni dokazi, barem u verziji za javnost, koju se toliko plaši s ruskim hakerima.

U izvješću stoji da su ruske obavještajne službe, navodno, “dobivale i imale pristup mnogim izbornim povjerenstvima na državnoj i na lokalnoj razini”.

No, taj pristup nije utjecao na prebrojavanje glasova na predsjedničkim izborima, a glavna svrha, prema istrazi, bila je želja da se spriječi pobjeda Hillary Clinton.

“Nju je trebalo omalovažiti, diskreditirati i općenito potkopati vjeru Amerikanaca u demokratski proces u Sjedinjenim Državama”, stoji u izvješću, koje naglašava da je redoslijed provođenja “kampanje” dao osobno ruski predsjednik Vladimir Putin, čime je osigurao jasnu prednost Trumpu.

Novoizabrani američki predsednik Donald Tramp je osudio one koji se protive dobrim odnosima sa Rusijom, nazivajuči ih "glupim ljudima i budalama".

Američke vlasti mogu da kažu da su hakeri poreklom iz Afrike, Australije, sa Antarktika ili iz Rusije, i niko ne može da potvrdi niti da demantuje te navode.

Tajni izveštaj američkih specijalnih službi o navodnom mešanju Rusije u američke predsedničke izbore biće prezentovan danas novoizabranom predsedniku SAD Donaldu Trampu, nakon što je 5. decembra poslat odlazećem stanaru Bele kuće Baraku Obami. Inače, Tramp je rekao da je iznenađen tvrdnjama Demokratske partije o navodnom ruskom hakovanju, a da pri tome njene servere nije pregledao Federalni istražni biro.

Kako tvrdi list „Vašington post“, izveštaj osim podataka o licima koja su sajtu Vikiliks predala podatke koji su, kako se navodi, ukradeni od Demokratske partije, sadrži i podatke o drugim sajber operacijama Moskve protiv izbornog sistema SAD poslednjih devet godina, ali i rezultate prisluškivanja telefonskih razgovora neimenovanih ruskih činovnika.

Prema tim podacima, američke specijalne službe su posle izbora u Sjedinjenim Državama 8. novembra uhvatile telefonske razgovore ruskih zvaničnika koji su jedan drugom čestitali Trampovu pobedu i slavili je kao geopolitičku pobedu Moskve.

Iako izveštaj time praktično priznaje da Amerikanci rade ono isto za šta optužuju Ruse, u dokumentu se objašnjava da je takva reakcija ruskih zvaničnika američkim obaveštajcima poslužila kao argument za zaključak da su napori Moskve barem delimično imali zadatak da pomognu Trampu da pobedi.

Analitičar Aleksandar Pavić kaže da je sve to deo kampanje koja nije bazirana na činjenicama, već na praznim optužbama.

Prvi kontingent od 4.000 američkih vojnika, tenkova, kamiona i druge vojne opreme stigao je danas brodom u nemačku luku Bremerhafen, u okviru nastojanja NATO-a da ojača svoje istočno krilo na granici sa Rusijom.

Dva teretna broda su stigla u Evropu, dok će za nekoliko dana stići i treći.

Kako prenosi „Bild“, Amerikanci su poslali takozvanu „gvozdenu brigadu“ iz Kolorada, koja će iz Bremerhafena biti prebačena železnicom i kopnom u Poljsku, gde će učestvovati u zajedničkoj vojnoj vežbi.

„Najbolji način da se održi mir je kroz pripreme“, odgovorio je general major Timoti Mekgir novinarima na pitanje da li veliko razmeštanje vojnika ima za cilj slanje poruke Moskvi, prenosi Rojters.

To, prema njegovim rečima, samo pokazuje „snagu i koheziju Alijanse i američke posvećenosti da održi mir na kontinentu“.


Pored američkih vojnika, članice NATO-a Nemačka, Kanada i Velika Britanija takođe šalju bataljone od po 1.000 vojnika u Estoniju, Letoniju i Litvaniju.

Vazda se čini normalnim ponadati se na kraju jedne i na početku druge godine da će ova što dolazi biti bolja.

Rijetko da neće. Ovaj put je minula, da ostanemo na svjetskoj sceni, bila toliko loša da je samo to argument kako nova ne može biti gora. A može i to. Ista neće biti. Pobjeđuju potpuno drugi ljudi i druge politike. Džaba sjećanja. Duga epoha varanja je završena. Istine i neistine određuju moćnici i sila medijska. I zločince i heroje u Alepu, i one koji su "good guys" i "bad guys" po svijetu uopće.

Sredine, varakanja, petljanja, obećanja jednog pa činjenja drugog više nema. Epoha kakvog takvog humanizma kao projekta je iscurila, a sada čak i vrijeme laganja da toga još ima. Čitav sistem vrijednosti je toliko promijenjen da se zlo hladno može prodati pod dobro i obratno. Samo ako će se naplatiti. Određenje pobjede i poraza nije više isto.

Tehnološka revolucija, brze komunikacije, nova pamet i mjerila (ne)uspjeha nisu u funkciji "pozitivne" globalizacije, humanizma i povezivanja. Sve je upakovano akademski u okvir liberalnog kapitalizma. Zapravo interesa i profita, čistog imperijalizma, međunarodno legalizirane otimačine, sile i politike koja tu silu logistički podržava i bombašima samoubicama, terorizmom, ideološko-vjerskim zaluđivanjem i bijedom. Valja zlo nahraniti. Da bi sve to moglo da se aktivira na potreban način, ubijeno je i novinarstvo na čije mjesto su ubačeni mehanizmi globalnog pranja uma. Naivnima fascinantno zvuči činjenica da u svijetu danas postoji naučni termin za projekte organiziranog zaglupljivanja, sofisticiranije kazano širenja neznanja ili "zamračivanja znanja". Robert Proctor, historičar znanosti s Univerziteta Stanford utemeljio je naziv za namjerno širenje neznanja - agnotologija! To je, kako kaže, proučavanje namjernih djelovanja širenja neznanja i prevare, obično da se proda neki proizvod ili dobije naklonost. Znamo šta "proizvod" i "naklonost" danas znače. U nastavku objašnjavanja fenomena, Proctor kaže: "Živimo u doba radikalnog neznanja te je čudno da ikakva istina dolazi do nas..."

Raspad svih dosadašnjih "sistema", logike međunarodnih odnosa i principa u Siriji i nadigravanje Amerike i Rusije ovakvo kakvo je sada, nisu došli slučajno. Današnji Bliski Istok proizvedena je krvava otimačka bitka za energente i njihove puteve, protiv onih koji se ne uklapaju na "pravu stranu" tog interesa. Otimači su stvari loše planirali, nisu uzeli u obzir novu realnost - vrijeme monocentrizma je isteklo a nije iskorišteno kako valja. Sirija nije Libija, ni Irak. Zato se ta drama i otela. Kapric i strah od poraza pred neprijateljem za kojeg su mislili da je mrtav, nisu dozvolili racionalno razmišljanje u onih što se smatraju "posebnima". Zapad je proglasio Rusiju monstrumom gorim od ISIL-a, samo zato što se ambiciozno vratila na veliku scenu a nikako to "nije smjela". Politika neće da se zapita, ali nekorumpirana, elementarna pamet to čini: Zašto teroristi, zašto izbjeglice, zašto "normalnost" vijesti o atentatorima, samoubicama - bombašima... Kako to da smo postali sretni što nas policajci naoružani do zuba prate u kino i u restorane?! Hvalimo se uspjehom što na koncertu na kojem je sto hiljada ljudi nije bilo terorista. Zašto su Al-Qaeda i Al-Nusra partneri najjačima.

Venezuelanska opozicija bila je uvjerena kako će 2016. biti godina kada će s vlasti srušiti socijalističkog predsjednika Nicolasa Madura. Iako je izgledalo da bi im to i moglo poći za rukom, to se ipak nije dogodilo, a danas su zbog toga gnjevni i - izgleda - spremni na još radikalnije poteze.

Pozvali su na nove izbore i na "vojnu pomoć u rušenju diktature". Naime, novi predsjednik narodne skupštine - koja se nalazi u rukama opozicije - postao je Julio Borges, a on je u svom inauguracijskom govoru predsjednika Madura nazvao diktatorom te je pozvao vojsku da se bori protiv te diktature.

"Borite se, bez straha, svugdje, za spas Ustava, za Venezuelu, za pravo na glas", poručio je Borges.

Očito je kako u Venzueli danas zapravo postoje dvije struje opozicije - jedna koja je strpljiva i svjesna da će ekonomski problemi dokrajčiti Madura, ukoliko se ovako nastavi, i druga radikalnija struja koja je spremna i na sukobe koji mogu baciti Venezuelu u građanski rat.

Politička i ekonomska kriza sa kojom se suočava Venezuela iskorištena je u mainstream medijima kao dokaz navodne ‘superiornosti ekonomskog modela slobodnog tržišta’. Slike i prikazi protesta na ulicama zbog visokih troškova hrane, praznih prodavnica, nestašice medicinskih potrepština, kontejnera pretrpanih smećem kojeg niko ne odvozi, konstruirani su tako da se socijalizam označi kao uzrok krize, piše mintpressnews.com.

Chicago Tribune objavio je komentar pod nazivom: “Socijalistička revolucija može uništiti gotovo bilo koju zemlju.” Naslov na blogu Reason’s Hit and Run glasi: “Venecuelanski socijalizam je potpuna katastrofa”, dok sedmičnik The Week donosi priču pod nazivom: “Autoritarni socijalizam izazvao kolaps u Venecueli”. Korporativni mainstream mediji savjetuju Amerikance da pogledaju inflaciju i redove za hranu u Venezueli, a zatim ponavljaju sve same klišee koje smo mogli slušati u osnovnoj školi o tome kako “Socijalizam jednostavno ne radi.”

U stvarnosti, milioni stanovnika Venezuele osjetili su da su se njihovi životni uvjeti vidno popravili kroz proces ‘Bolivarske revolucije’. Problemi koji opterećuju venecuelansko gospodarstvo nisu nastali zbog neke inherentne greške u socijalizmu, već su rezultat umjetno izazvanih niskih cijena nafte i sabotaža od strane snaga neprijateljski nastrojenih prema revoluciji.

Počevši od 2014. godine, Kraljevina Saudijska Arabija preplavila je tržište jeftinom naftom. To nije bila samo poslovna odluka, već proračunat potez usaglašen sa američkim i izraelskim ciljevima vanjske politike. Unatoč ne samo gubitku novca, nego i zapadanju u velike dugove, saudijska monarhija nastavila je povećavati svoju proizvodnju nafte. Rezultat je nevjerovatni pad cijena u rasponu od 110 $ po barelu, na 28 $ u prvim mjesecima ove godine. Cilj je bio oslabiti protivnike Wall Streeta, Londona i Tel Aviva, a protivnici su većinom države čija se ekonomija bazira na izvozu nafte i prirodnog plina.

I Venezuela je jedna od tih zemalja. Saudijski napori s ciljem smanjenja cijene nafte drastično su umanjili priliv sredstava u državni budžet Venecuele i doveli do ogromnih negativnih posljedica po venecuelansku ekonomiju. Istovremeno, privatni prehrambeni i uvozni korporacijski lobiji pokrenuli su koordiniranu kampanju sabotaže. To je, zajedno sa slabljenjem životno važnog državnog sektora privrede, rezultiralo inflacijom i nestašicom hrane. Umjetno niske cijene nafte iscrpile su zalihe novca, što je izazvalo krizu u financiranju socijalnih programa koji su bili ključni za jačanje Ujedinjene socijalističke partije.

Tvrdnje da su ruski hakeri navodno onesposobili većinu ukrajinskih haubica D-30 su lažne, saopštilo je Ministarstvo odbrane Ukrajine, naizgled izlazeći iz ustaljenih šablona.

Krajem decembra američka kompanija za sajber bezbednost „Kraudstrajk“ tvrdila je da je ruska obaveštajna služba zarazila „trojancem“ aplikaciju koju koriste ukrajinske snage za ubrzavanje ispaljivanja haubica u periodu između 2014. i 2016. godine, čime je pokriven period sukoba u istočnoj Ukrajini. Firma koja ima istoriju optuživanja Rusije za razne hakerske operacije, kao što je nedavno kompromitujuće curenje podataka Demokratske partije SAD, tvrdila je da je sajber napad doveo do onesposobljavanja čak 80 odsto ukrajinskih haubica.

„Zbog različitih izveštaja medija da je 80 odsto ukrajinskih haubica D-30 uništeno ruskim sajber napadom, komandant ukrajinske armije izjavio je da ta informacija nije tačna“, navodi se u saopštenju Ministarstva.

Artiljerijske trupe Ukrajine i dalje su u stanju borbene gotovosti, dobro opremljene i mogu da sprovedu neophodne zadatke, dodaje se u saopštenju.

Sukob u Donbasu izbio je u aprilu 2014. godine kao lokalna kontrareakcija na državni udar u Kijevu koji je sponzorisao Zapad, u kojem je u februaru zbačen legitimni predsednik Viktor Janukovič. Stanovnici Donjecke i Luganske oblasti održali su referendum o nezavisnosti i proglasili Donjecku i Lugansku narodnu republiku. Kijev od tada sprovodi vojnu operaciju, suočavajući se sa oštrim otporom lokalnog stanovništva.