Predsjednik Ukrajine Petro Porošenko je na rubu potpunog gubitka vlasti. Skandal s kompromitujuće informacijom, koju je objavio odbjegli ukrajinski oligarh Aleksandar Oniščenko, može dovesti do političkog kolapsa u Kijevu.

Krvavi biznis

Dokumenti koje je objavio Oniščenko, ukazuju na osobni financijski interes Petra Porošenka da provodi kaznene operacije Oružanih snaga Ukrajine u Donbas. Oni ukazuju da su vojne ugovore dobivale tvrtke u vlasništvu predsjednika Ukrajine. Drugim riječima, Kijev je trošio novac od MMF na rat protiv vlastitog naroda, da bi se na kraju, taj novac obreo na računima poduzeća koja pripadaju predsjedniku zemlje.

Teška situacija

Ovaj skandal, kao i duboke promjene u svjetskom poretku koje se događaju nakon pobjede Donalda Trampa na američkim izborima, doveli su ukrajinsku elite u vrlo nervozno stanje. S obzirom da su prethodni vlasnici Kijeva - globalisti i neo-liberali - izgubili kontrolu nad situacijom i odlaze iz svjetske dvorane, ka Washingtonu je krenula velika delegacija ukrajinskih političara. Njihov glavni zadatak - pridobiti podršku Sjedinjenih država s ciljem nastavka sustavne politike pljačke Ukrajine.

Kandidati

Ponašanje ukrajinske elite ukazuje na to da je sudbina Porošenka zapečaćena, a njegov odlazak - stvar koja će se dogoditi u sljedećih nekoliko tjedana. Nekoliko ukrajinskih klanova je otišlo u Washington kako bi promovirali svog predsjedničkog kandidata. Među njima je okruženje Julije Timošenko, poslanik Vrhovne Rade Oleg Laško, ukrajinski oligarh Rinat Ahmetov, pa čak i bivši predsjednik Gruzije Mihail Sakašvili. Ali im je svima zajedničko jedno: predstavnici nove administracije odbijaju pregovarati s njima, dok članovi Obaminog tima komuniciraju s njima, ali nisu u stanju da usvoje nijedno rješenje, jer do kraja mandata aktualnog američkog predsjednika ostalo je nešto više od 40 dana.

Američki Pentagon saopštio je da će u Siriju poslati još 200 vojnika koji će učestvovati u operaciji oslobađanja Rake od DAEŠ-a.


„Ministarstvo odbrane je saopštilo da će uputiti dodatnih 200 vojnika u Siriju kao pomoć lokalnom stanovništvu da izbaci DAEŠ iz Rake“, napisao je portparol Pentagona Piter Kuk na svom nalogu na Tviteru.


​Koalicija od više od 60 zemalja koju predvode Sjedinjene Američke Države izvodi vazdušne napade na DAEŠ u Siriji i Iraku od 2014. Međutim, udare u Siriji nisu odobrili ni predsednik te zemlje Bašar el Asad ni Savet bezbednosti UN.

Načelnik Glavne operativne uprave Generalštaba Oružanih snaga RF - general Sergej Rudskoj - saopštio je da sirijska armija već kontroliše 93 odsto teritorije Alepa.

Precizirao je da je dosad oslobodila od terorista i njihovih satelita 52 kvarta istočnog dela megapolisa: „Samo za protekla četiri dana se teritorija pod kontrolom bojovnika smanjila za trećinu.“

Rudskoj je naglasio da su ruski specijalisti od juče razminirali 21 zgradu u istočnom Alepu, uključujuću dve škole, elektrocentralu, dve džamije i postrojenja za prečišćavanje vode.

Prema njegovim rečima, Alep je dosad dobrovoljno napustilo preko 1.090 bojovnika (953 su već amnestirana), a Han-eš-Ših 3.690 (zajedno sa porodicama) i Et-Tel - 2.039 (sa članovima porodica).

Amnestirano je bezmalo 1.600 pripadnika terorističkih bandi.

Za poslednja 24 sata, iz istočnog Alepa je izašlo 8.600 civila.

Ruska armija je u Alep poslednjih dana dostavila više od 270 tona humanitarne pomoći.

U gradu funkcioniše 155 poljskih kuhinja.

Rudskoj je posebno naglasio da oficiri iz ruskog Centra za mirenje sukobljenih strana u Siriji uveliko dokumentuju svedočenja onih koji dolaze sa teritorije pod kontrolom terorista, njihova svedočenja o teroru kojem su bili podvrgnuti.

Izgleda da svaki tjedan pristiže još i još loših vijesti za liberalnu elitu, koja i dalje zadržava svoju željeznu pesnicu kontrole nad našim obrazovnim ustanovama, medijima i nad Vladom, ovdje u Velikoj Britaniji i nad ostatkom Zapadnog svijeta. Ali, taj željezni stisak sve više liči na kulu od slonovače iz nekih fantazija - što je uvijek i bio; nešto što ima malo, ili nimalo veze sa životima običnih ljudi, nešto što su njima podmetnuli spletkaroši, "oni koji bolje znaju". Najprije je Bregzit bio iznenađenje, zatim Trump, onda je Fillon u Francuskoj otvorio put pobjedi desnice, bojkotujući njihove prevarantske nedemokratske izbore, koji su stalno isključivali Nacionalni front od ispravnog predstavljanja.

Prirodna ljudska reakcija u takvim scenarijima je da se krivnja potraži negdje, a ne da se postavi pitanje o vlastitom djelovanju. Srećom, kao i uvijek, mediji u Velikoj Britaniji imaju spremnog krivca "u skrivenim rukama tajnog ruskog utjecaja". Prema službenim kanalima, trebamo vjerovati da je nekoliko ruskih "trolova", zajedno sa RT, bilo u stanju da pobijedi kombinirane napore svih zapadnih medija, od TV mreža CNN i BBC do novina New York Times. Ako je to zaista tako, zar ne bi trebalo da neki urednici ostanu bez posla, a da iz ovih medija trebaju otići u Moskvu i tamo potraže sposobne ljude?

Apsurd ne prestaje s izborom Trumpa. Imamo i optužbe da je i Bregzit na sličan način pod utjecajem Rusa i, bez sumnje, bit će sličnih priča o Fillon i AFD, ako budu dobro radili u Njemačkoj.

Takvi stavovi su krajnje snishodljivi onim ljudima koji ne vjeruju više u opasne baljezgarije koje pumpaju strane liberalne elite u posljednjih pedeset godina. Činjenica da su ljudi sada prozreli ovu propagandu, uzima svoj danak na razini psihološke ravnoteže onih koji misle. Treba samo da na Internetu potražite 'Trump Rusija' - da vidite na stotine tisuća naslova, od mreže BBC, do Guardiana i Mirora i vidite dokle su daleko otišle ta histerija i psihoza. Stežući ruke u dvoranama za sastanke, može se čuti njihova anksioznost: "ali naša Policija za kontrolu mišljenja ima potpunu kontrolu, a 99% medija je u našim rukama! Kako se ovo moglo dogoditi?" Nažalost, njihova kuknjava ne ostaje samo u salama za sastanke, već je neprestani refren koji ponavljaju, na radnom mjestu i na predavanjima. Utvrđivanje stvarnosti još uvijek nije spremno, ali biće.


Što učiniti u međuvremenu? Prvo, preplaviti medije sa još više bizarnim i vrlo ružnim pričama o "tajnoj ruskoj kontroli", a zatim po utvrđenom putu tradicionalnih totalitarnih metoda: zabraniti opoziciju. Prvo smo imali medijsku blokadu o realnoj situaciji u sirijskom građanskom ratu i o čitavom, takozvanom, 'Arapskom proljeću', a i nedavno smo imali zapaljivu žučnu propagandu protiv poglavara ruske Crkve, Patrijarha Kirila, koji je bio u posjeti Velikoj Britaniji. Mediji nisu nekako primijetili da je Patrijarh službu u crkvi održao s poglavarom Sirijske pravoslavne crkve u Velikoj Britaniji. Kako ova dva čovjeka mogu biti tako prijateljski nastrojeni jedan prema drugom? Naravno, svi koji ne gledaju BBC, znaju da kršćani i druge manjine podržavaju Rusiju i Assada, ali čini se da liberalna elita, zapravo, mrzi kršćane u Siriji, isto onoliko koliko ih mrze ovdje u Velikoj Britaniji.

Poslanici Parlamenta Južne Koreje izglasali su opoziv predsednice Park Geun Hje zbog umešanosti u korupcijski skandal, zbog čega su se pojačali pozivi da podnese ostavku.

Borislav Korkodelović, dobar poznavalac prilika u toj državi za Sputnjik kaže da je do smene predsednice došlo jednim relativno bizarnim povodom.

„Predsednica Park već više decenija ima veoma blisku prijateljicu, gospođu Čoi, koja je koristeći prijateljske veze sa predsednicom, uticala na velike poslovne krugove da joj pomognu u formiranju dve nevladine organizacije koje su podržavale sport i kulturu i u koje se slilo više od 65 miliona dolara. Priča je krenula pre nekoliko meseci u jednim relativno levičarskim i veoma nacionalističkim novinama koje su objavile seriju članaka o toj aferi. Predsednica je zbog toga morala da otpusti neke od svojih najbližih saradnika iz takozvane ’Plave kuće‘, a na kraju je tužilaštvo iz Seula utvrdilo da je i ona sama osumnjičena da je dozvoljavala takve radnje gospođe Čoi. Ta žena je sada sa još nekoliko bivši saradnika predsednice Park u zatvoru, a Parlament, ali i nezavisna komisija tragaju za dokazima šta se sve krije iza tog slučaja“, objašnjava Korkodelović.

On napominje da je ta afera izazvala veliko nezadovoljstvo naroda i da je u proteklih šest subota gotovo dva miliona ljudi izašlo na ulice Seula i drugih gradova u Južnoj Koreji.

„Ta zemlja ima 50 miliona stanovnika, a kada dva-tri miliona ljudi, kao prošle subote, izađe na ulice u demonstracijama na kojima se odlučno zahteva ostavka predsednice Park, onda mogu da se shvate dimenzije tog nezadovoljstva. Za mene je to jedna od najznakovitijih činjenica vezano za taj događaj, taj revolt naroda. Kolone nezadovoljnih ljudi u Seulu su dugačke 3 kilometra, to je neprekidna masa ljudi koji u rukama drže kandila i baklje, tu su mlade žene sa decom, univerzitetski profesori, kao i studenti i srednjoškolci koji su zbog svojih rezultata na PISA testovima ponos Južne Koreje, obični ljudi... Ne bi me začudilo da na nekoj od sledećih dodela Nobelove nagrade za mir upravo ti demonstranti budu nominovani za nagradu“, kaže Korkodelović.

Kako kaže, Južna Koreja je 11. ekonomska sila sveta, članica G20 i saveznik Amerike, ali i zemlja koja sada ulazi u jedan vrlo neizvestan period.

Međunarodna organizacija "Hjuman rajts voč" zatražila je uvođenje embarga na isporuke oružja Saudijskoj Arabiji zbog rata u Jemenu, i ukazala da su Sjedinjene Države možda saučesnik u tamošnjem "zverstvu".


Ta organizacija čije je sedište u Njujorku, navela je danas da je za mesec dana više od 160 civila ubijeno uglavnom američkim bombama, prodatim Saudijskoj Arabiji koja prevodi arapsku koaliciju u borbi protiv pobunjenika u Jemenu.


"Hjuman rajts voč" kaže da je oružje nedavno kupljeno od SAD korišćeno u avionskim napadima u septembru i oktobru, što SAD dovodi u riziku da postanu saučesnik u nezakonitim napadima. Istraživačica te organizacije Prijanka Motaparti je rekla da "Obaminoj administraciji nestaje vremena da u potpunosti obustavi prodaju američkog oružja Saudijskoj Arabiji, ili će biti zauvek povezana s ratnim zločinima u Jemenu".

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izjavio je danas da je evropski bezbjednosni sistem nastavio da se raspada, i da to nije "Evropa koju svi želimo".

Kako prenosi Tas s, on je na samitu ministarstkog savjeta OEBS-a u Njemačkoj kazao da je situacija u Evropi i dalje nestabilna.

"Osnova vojno političke bezbjednosti Evrope nastavlja da se osipa i raste broj terorističkih napada. Diplomatija i obostrano korisne veze su zamijenjene ultimatumima i duplim standardima, koji vrše jednostrani pritisak i prisilu", rekao je Lavrov.

Prema njegovim riječima, nepristrasna analiza vojnih potencijala u Evropi vezana je za rušenje mita o Rusiji kao opasnosti.

"Trebalo bi razmotati mapu kontinenta i zajedno pogledati šta i gdje je raspoređeno. Uvjereni smo u rezultate takvog istraživanja koji bi raspršio mit o opasnosti od Rusije i grafički prikazao gdje su stvarno rizici", rekao je Lavrov.

Kako je ocijenio, situacija nije tako beznadežna i trebalo bi odbaciti "ratobornu retoriku" koja i dalje postoji.

"Ako želite razgovor sa nekim, ne bi trebalo i dalje da ga optužujete i zahtijevate dijalog koji bi se održao pod vašim uslovima", rekao je Lavrov.

Nuklearni rat više nije nešto nezamislivo jer bi ga mogla izazvati američka vojska na Pacifiku, očito s ciljem suprotstavljanja Pekingu, kaže John Pilger u svom novom dokumentarnom filmu ‘The Coming War on China’, koji će se emitirati na Russia Today.

Prema ovom nagrađivanom novinaru i redatelju, izvješća mainstream medija o ambicioznom proširenju Pekinga i povrat zemlje u Sjevernom Kineskom moru zapravo je odgovor na američke vojne aktivvnosti oko kineskih granica.

Okretanje američkog predsjednika Baracka Obame Aziji 2011. godine rezultuiralo je izgradnjom 400 američkih baza, uključujući i one u Guamu, Južnom kineskom moru, Južnoj Koreji i Japanu, čime je okružena Kina.

‘Omča oko Kine’

Tako je stvoreno nešto što se u Pilgerovom filmu naziva ‘omča oko Kine’, napravljena od raketa, ratnih brodova i nuklearnog oružja.

‘Dobitnik Nobelove nagrade za mir Barack Obama u nuklearni je arsenal uložio milijarde dolara. Uložio je i milijarde budućih dolara za rat u svemiru. Treba nam neprijatelj za sav taj novac, a Kina je savršena za to’, rekao je James Bradley u dokumentarcu.

Američki predsjednik Barack Obama naredio je da se ukinu restrikcije na vojnu pomoć za strane snage u Siriji ističući kako je to od "esencijalne važnosti za nacionalne sigurnosne interese SAD-a". Nadalje, u izjavi Bijele kuće navodi se kako "strani borci" podupiru "američke specijalne operacije u borbi protiv terorizma u Siriji" te kako se zbog toga restrikcije na dostavu vojne pomoći više neće odnositi na njih.

Drugim riječima, ovo znači da je SAD spreman daleko snažnije, i tehnički naprednije, naoružavati militante u Siriji koje ovdje zapravo naziva svojim suborcima u "borbi protiv terorizma".

Ukoliko se ovo ne odnosi samo na Kurde, odnosno YPG i SDF snage, onda je odluka zapravo apsurdna. Naime, velik broj tzv. pobunjenika, odnosno islamističkih militanata koji ratuju protiv sirijske vojske, direktno surađuje s Al-Qaedom i često se bore rame uz rame protiv zajedničkog neprijatelja - sirijskih vladinih snaga.

Iako je Obami preostalo još samo 40-ak dana na vlasti, izgleda kako planira podupirati rat u Siriji sve do zadnjeg dana.

Militanti terorističke organizacije Nusra front i njihovi saveznici poslednjih nekoliko dana intenzivno bombarduju blokirane gradove Fua i Kefraja na severu Sirije kao odgovor na ofanzivu sirijske vojske u Alepu, saopštio je Sputnjiku izvor u lokalnom parlamentu Fua i Kefraje.

„Čim su militanti počeli da trpe značajne gubitke u Alepu, za gradove Fua i Kefraja su nastupili teški dani. Naša avijacija izvodi napade po pozicijama militanata, ali to je samo kap. Mislim da će Fua i Kefraja uskoro biti uništene. Poslednjih dana poginulo je desetine ljudi“, rekao je sagovornik agencije.

Gradovi Fua i Kefraja već tri godine zaredom su okruženi militantima. U opsadi ostaje oko 20.000 ljudi. U gradovima nema predmeta prve pomoći. Dolaze saopštenja o pogibiji 2.000 ljudi, od kojih 400 dece. „Ja vas veoma molim za pomoć. Smrt više nije problem, ali biti bez kuće, na ulici, zajedno sa decom u takvo vreme i još pod bombama i raketama — to je više od užasa“, rekao je član lokalnog narodnog saveta.

Za poslednje tri nedelje vojska i pripadnici samoodbrane zauzeli su više od 80 odsto teritorije istočnog Alepa.

Probivši odbranu u istorijskom delu grada, vojska je naterala neprijatelja da beži u južne kvartove. Oni su, praveći enklave, postali poslednja zona odbrane militanata. Prema podacima pripadnika samoodbrane, sada ekstremisti kontolišu samo 10-12 kvadratnih kilometara teritorije istočnog dela Alepa.