Vladimir Putin ima opasne ambicije i izvan Ukrajine i želi da testira odlučnost Zapada u baltičkim državama, upozorava bivši šef NATO-a Anders Fog Rasmusen.

„Ne radi se o Ukrajini. Putin želi da Rusiji vrati njenu nekadašnju poziciju velike sile. Postoji velika verovatnoća da će on (Putin) intervenisati na Baltiku, kako bi testirao član 5 Povelje NATO-a“, ističe Rasmusen za britanski Dejli telegraf, aludirajući na član koji se odnosi na solidarnost među članicama Alijanse afirmišući kolektivnu bezbednost.

NATO strahuje da bi Kremlj mogao da izazove konflikt u Estoniji ili Letoniji, zemljama koje imaju znatnu rusku manjinu, gde bi mogao da interveniše oružano - sa daljine, ili ubacivanjem boraca bez oznaka.


Pritom bi neke članice NATO-a mogle da relativizuju takav incident bilo zbog očuvanja trgovačkih veza sa Rusijom ili zbog simpatija prema Kremlju, kao što je slučaj s Mađarskom ili Grčkom, rekao je Rasmunsen.

Estonski odnosi sa Rusijom su se znatno pogoršali otkad je u septembru grupa ruskih bezbednosnih operativaca navodno prešla na teritoriju Estionije i zarobila Estona Kohvera, veterana estonske službe bezbednosti, koji je na ruskoj televiziji prikazan kao špijun, i sada se nalazi u jednom dobro čuvanom zatvoru u Moskvi. Do navodnog kidnapovanja Kohvera došlo je samo dva dana nakon posete američkog predsednika Obame Talinu.

NATO je, inače, već pojačao snage u ovom regionu jednom eskadrilom aviona lovaca kako bi pokazao svoju snagu i umirio savezničke zemlje. U misiji vazdušnog nadzora nad Baltikom tokom prošle godine je u vazdušnom prostoru NATO-a presretnuto 150 letova ruskih aviona.

Bivši premijer Ukrajine Nikolaj Azarov, predstavljajući u Moskvi svoju knjigu „Ukrajina na raskršću”, izjavio je da su iza državnog prevrata u Ukrajini pre godinu dana stajale SAD.

SAD su imale „taktiku postepenog istiskivanja Janukoviča iz vlasti, ali su prvo sebi postavile zadatak da uklone Vladu, zato što su u Vladi videle izvor stabilnosti u zemlji, i bilo je potrebno izbiti Janukoviču taj oslonac ispod nogu, što su i uspele isticanjem teze o formiranju vlade narodnog jedinstva”.

„Viktorija Nuland (portparol Stejt departmenta) je tada rekla da je potrebno formirati vladu nacionalnog jedinstva, to jest da moja vlada treba da podnese ostavku” - istakao je Azarov.

„Potpredsednik Džozef Bajden govorio je predsedniku Viktoru Janukoviču direktno da SAD neće dozvoliti primenu sile protiv „majdana”.

Janukovič je sebi dozvolio slabost, nedopustivu za predsednika velike zemlje. Nikakav Bajden ne bi trebalo da može da zasmeta vršenju njegovih ustavnih ovlašćenja” - smatra bivši ukrajinski premijer.

On je naglasio da su tokom događaja na Majdanu Nezaležnosti (Trgu nezavisnosti) u centru Kijeva sama ukrajinska prestonica i ostatak zemlje živeli normalnim životom.

„Nažalost, Janukovič je bio uvučen u nepotrebne pregovore, tokom kojih je trajalo naoružavanje bojovnika.

U Kijev su iz svih zapadnih oblasti dovoženi ljudi obučeni za preuzimanje vlasti.

Janukovič je to znao, zato što ga je svaki dan Služba bezbednosti Ukrajine obaveštavala o tome - istakao je on.

- Čim bi Janukovič počinjao da razmišlja o tome da je potrebno nešto uraditi radi zaštite bezbednosti, odmah bi usledila opomena: „Ni u kom slučaju ne primenjujte silu!” I, dočekao je da izgubi vlast!”

Tokom priprema za borbi kod Debaljceva ukrajinska vojska ispaljuje rakete na civilne i vojne ciljeve DNR-a sa ličnim porukama vojnika.

Na internetu je objavljen snimak ukrajinsih vojnika koji se spremaju za pokretanje raketnog sistema „Uragan“ kojim su gađani položaji DNR-a kod Debaljceva. Na kraju snimka ukrajinski vojnik ispisuje na raketama „Umrite stvorenja“ i „Slava Ukrajini“.

Znakova je sve više i više da SAD želi rat s Rusijom u kojem će Washington izdvojiti novac, a naivni Europljani živote. Posljednje u nizu je izvješće Atlantskog vijeća i Insituta Brookings kojeg potpisuju Steve Pifer (veleposlanik), Strobe Talbott (trenutni predsjednik Instituta Brookings), Ivo Daalder (veleposlanik), Michele Flournoy (bivša državna tajnica za obranu), John Herbst (veleposlanik), Jan Lodal (bivši prvi zamjenik ministra obrane), admiral James Stavridis i general Charles Wald.

Naslov izvješća kaže gotovo sve: "Podržati neovisnost Ukrajine i oduprijeti su ruskoj agresiji - Što moraju učiniti SAD i NATO"

1). Bijela kuća i Kongres moraju izdvojiti značajna sredstva za povećanje obrambene sposobnosti Ukrajine, te joj ove godine pružiti milijardu dolara u vojnoj pomoći, a nakon toga još milijardu u svakoj od dvije slijedeće fiskalne godine.

2). Vlada Sjedinjenih Država mora mijenjati svoju politiku i početi pružati ubojitu vojnu pomoć oružanim snagama Ukrajine.

3) Vlada Sjedinjenih Država treba kontaktirati druge zemlje NATO saveza da također pruže vojnu pomoć Ukrajini.

Čini se da je predsjednik Obama uvelike impresioniran savjetima koje dobija i već je zauzeo stav u ovom smislu. Detalji su točni i jasni. Ukrajina mora biti u stanju suzbiti "agresije" Rusije. Nema spomena o bilo kakvim pregovorima pregovora. Dakle, Amerika igra ne sve ili ništa.

Poznati američki kolumnist i analitičar Gairton Timothy Ash ovako komentira izvješće, ili objavu rata Rusiji, kako hoćete:

"Putin mora biti zaustavljen. Ponekad samo oružje može zaustaviti oružje! Vladimir Putin je Slobodan Milošević bivšeg SSSR-a. Jednako loš, ali puno veći. Dakle: smaknite ga kao što ste smaknuli Slobodana!"

NATO je najavio da će "kao odgovor na ruske aktivnosti u Ukrajini rasporediti vojne postrojbe u šest zemalja NATO saveza, u neposrednoj blizini ruskih granica: Estoniji, Litvi, Latviji, Poljskoj, Bugarskoj i Rumunjskoj. To će biti "nekoliko tisuća" vojnika i časnika iz Norveške, Njemačke i Nizozemske, naravno, za sada.

NATO savez je najavio i postavljanje šest specijalnih vojnih zapovjedništava u tih šest zemalja i izražava svoju namjeru da 2015. otvori kamp za obuku u Gruziji, što bi bez sumnje bio "prst u oko" Kremlju.

U međuvremenu nekoliko američkih i europskih izvora najavljuju na internetu pojavu tri nove stranice, koje najavljuju osnivanje ne baš precizno definiranih "oslobodilačkih ruskih pokreta" etničkih Rusa u Estoniji, Latviji, Litvi. Naravno, Kremlj je odmah optužen kao tvorac tih pokreta, čija bi svrha bila "pripremiti teren za ruske intervencije u obrani ruskog naroda u pobunjenom Baltiku".

Naravno, nitko nikada nije vidio, a kamoli našao bilo kakve naznake ili dokaze o postojanju tih "oslobodilačkih pokreta", pa je legitimno posumnjati da su ti virtualni „pokreti“ stvoreni od strane zapadnih obavještajnih službi.

Sve podsjeća na pripremu jedne ili više "false-flag" operacija koje će omogućiti zapadnim medijima da optuže Rusiju za poticanje nemira na svojim granicama ili unutar navedenih država. Sada postaje jasnije da Litva, Latvija i Estonija moraju na neki način NATO saveznicima dokazati bilo kakvu "rusku prijetnju", a ako tih prijetnji nema, onda se one moraju stvoriti.

Jučer je talijanski dopisnik iz Bruxellesa, Luigi Offeddu, dao jasne naznake za početak ove operacije i to s kolumnom koju je naslovio: "Otvaranje Sjevernog fronta protiv Rusije", piše poznati talijanski novinar Giulietto Chiesa.

Ne tako davno Tajland je bio ključni američki saveznik u regiji, no sada, otkako je došlo do vojnog udara, zemlja se sve više okreće Kini. Danas je potvrđeno kako će Tajland i Kina pojačati vojnu suradnju tijekom idućih pet godina, uključujući i razmjenu obavještajnih informacija. Dogovor je postignut za vrijeme dvodnevnog posjeta kineskog ministra obrane, Changa Wanguana, Bangkoku.

Ukrajinske snage su otvorile vatru na civile i novinare koji se evakuišu iz sela Čornukin, pri čemu je najmanje jedna osoba ranjena, saopštava Lugansk. Konvoji autobusa za evakuaciju civila iz Debaljceve stigli su u taj grad, javlja dopisnik AFP.

Pod vatrom su se našli i ruski novinari Dmitrij Mališev i Artjom Kol, javlja Sputnjik. Prema svedočenju Kola za TV kanal Rosija-24, napad je delo dobrovoljaca iz bataljona Ajdar, koji su "pucali na sve što mrda".

Pod vatrom su se našli i novinari TV kanala Rosija i RT u gradu Debaljcevu, u regionu Donjecka, koji su izveštavali o evakuaciji civila iz zone sukoba.

Jutros od devet časova po lokalnom vremenu u Debaljcevu se sprovodi kratki humanitarni prekid vatre kako bi se otvorio koridor za evakuaciju preostalih oko 7.000 civila.

Oko 25 autobusa sa obe strane, i proruskih separatista i ukrajinskih vlasti, stiglo je jutros u Debaljcevo, prenela je francuska novinska agencija.

U šturim izveštajima malobrojnih reportera sa lica mesta navedeno je pored ostalog da svi koji žele mogu da napuste Debaljcevo, ali budući da u 20 autobusa može da stane tek oko 1.000 ljudi, a u dve ture oko 2.000, ostaje nedoumica šta će biti sa ostalima, jer je Donjeck 75 kilometara daleko.

Ukrajinski reporteri su javili da je konvoj napustio Debaljcevo, kao i da je vojska uništila jedno uporište proruskih snaga, odakle su gađali put kojim se kreću vozila za snabdevanje.

Prema izveštajima RIA Novosti, ukrajinske snage su pucale iz minobacača, ali nisu gađale konvoj autobusa, već su samo provocirale pucanjem u prazno.

Šef ruske republike Čečenije Ramzan Kadirov rekao je danas da je Islamska država tvorevina Sjedinjenih Američkih Država i drugih zemalja Zapada, koje su proglasile rat islamu.

-Vehabije slede put šejtana (đavola) - rekao je Kadirov.

On je dodao da oni uzimaju iz islama samo ono što im odgovara.
- Sasvim je jasno da je cilj Islamske države da sabotira islam iznutra, da natera svet da se okrene od islama - rekao je Kadirov.

On je dodao da su brutalna ubistva, egzekucije, lomače samo nastavak onoga što su "ubice pravednih kalifa činile".

Avioni NATO su 400 puta 2014. godine poletali radi „presretanja“ ruskih borbenih aviona, izjavio je generalni sekretar alijanse Jens Stoltenberg.

Preko 150 presretanja izvršila je misija NATO za patroliranje Baltika. To je tri puta više nego 2013. godine, dodao je generalni sekretar.


Presretanjem alijansa naziva primećivanje i praćenje letova aviona RF, koji se po podacima NATO približavaju granicama zemalja-članica alijanse.

Ministarstvo RF je više puta izjavljivalo da su se letovi aviona RV RF obavljali i da se obavljaju strogo u skladu s međunarodnim pravilima za korišćenje vazdušnog prostora nad neutralnim vodama, ne povređujući granice drugih država.

Ukrajinski parlament je danas usvojio zakon o legalizaciji korištenja oružja od strane zapovjednika oružanih snaga protiv dezertera. Za zakon je glasovalo 260 poslanika, od potrebnih 226, prenosi agencija Itar-Tass.

Kao što je navedeno u obrazloženju, "zapovjednici su ovlašteni koristiti fizičku silu, posebna sredstva, a u borbenim situacijama koristiti oružje ili dati naloge podređenima o korištenju tih sredstava, ako ni na koji drugi način ne mogu priječiti počinjenje kaznenih dijela svojih podređenih".

Protuzakonitim radnjama se smatraju "kaznena djela vezana za neposluh, otpor ili prijetnje nasiljem zapovjedniku, kao i neovlašteno napuštanje vojnih položaja i određenih mjesta u vojnim postrojbama kada su u borbenim misijama".

Ovaj je zakon naknadno izglasan, budući da su 29. siječnja vlasti u Kijevu izvijestile o uspješno provedenoj sljedećoj fazi mobilizacije. Međutim, postoje brojna izvješća kako se mobilizacija odvija uz velike poteškoće. Konkretno, bijeg mladih vojno sposobnih muškaraca, koji iz Ukrajine odlaze u Rusiju i druge zemlje, naglo je porastao.

Kasnije su u Glavnom stožeru oružanih snaga Ukrajine ipak priznali "određene probleme" u četvrtom valu mobilizacije, kada je 2. veljače više od trećine ročnika u Odesi odbilo služiti u ukrajinskim oružanim snagama.

Analizira li se svijet u protekle četiri godine, posebice od izbijanja "arapskih revolucija" koje su buknule 2010., stječe se opći dojam kako su arhitekti globalne hegemonije vrlo pažljivo provodili svoj plan. Zapadni mediji su pokušali nametnuti osjećaj slučajnosti i da se sve događalo nekako previše spontano, bez nekakve skrivene namjere ili jasnog geopolitičkog plana. Više od četiri godine nas uvjeravaju kako su "spontano" svrgnuti lideri Egipta i Tunisa, srušena Gaddafijeva džamahirija u Libiji, te da su isto tako "voljom naroda" izbili nemiri, a zatim rat u Siriji. Sve su to navodno bili "unutarnji nemiri koji su buknuli zbog naroda nezadovoljnog radom svojih vladara", a Zapad je tu "samo pomagao". Svatko tko je pratio zbivanja u arapskom svijetu, te ono što je uslijedilo u drugim žarištima, zna da u medijskoj interpretaciji događaja nedostaje element koji je stvorio i upravljao tim kaosom.

Jedan od najvećih orijentalista današnjice, marokanski ekspert sa Sveučilišta u Stanfordu, Hicham Ben Abdallah Al-Alaoui, za Le Monde diplomatique prošle godine piše "kako se bez plana, ili čak zavjere protiv Arapa, događaji nikada ne bi razvijali u tom smjeru i da su se od 2010. do 2014. na teritoriju Velikog Bliskog istoka pažljivo planirali i provodili određeni ciljevi". (Takozvani "Greater Middle East” se prostire od zapadnih granica Kine pa sve do Maroka, i Busheva administracija ga je proglasila područjem od posebnog američkog interesa, a Barack Obama je samo nastavio provedbu te doktrine, op. a.).

Iako sve ovo nije ništa novo, barem ne pozornim čitateljima, Hicham Al-Alaoui u svom članku o "Arapskom proljeću" nije rekao da su brojni događaji koji su uslijedili, bez obzira na pomno razrađen plan, ujedno i rezultat unutarnjih proturječnosti u arapskom svijetu.

Isti scenarij je proveden i u Ukrajini, gdje su Sjedinjene Države i njihovi zapadni saveznici 21. veljače 2014. dosljedno proveli zacrtani plan, ali su zaboravili na neke logične nedosljednosti što tjera na razmišljanje o tome kakav odnos postoji između događanja u arapskom svijetu i takozvanog "EuroMaidana" u Kijevu.