
© Twitter
I prošli je tjedan obilovao nizom važnih događaja na međunarodnoj areni koji potvrđuju ubrzani rast rizika od međusobnog vojnog sudara glavnih globalnih igrača. Za sada se on još uvijek ograničava na posredne (
proxy) obračune političke, vojne i ekonomske prirode i na jačanje vlastitih obrambenih kapaciteta i strateških pozicija u svijetu kroz metode i alate utjecaja (od političkog, preko kontrole političkih i financijskih međunarodnih institucija, do kontrole proizvodnje i plasmana nafte i td.).
Također je sve primjetniji zamor od ukrajinskog rata - ne od strane visokih političkih krugova koji "kolo vode" i ne mogu takve stavove izrijekom zastupati jer bi se protivili svemu onome što su do sada zastupali i provodili po tom pitanju, već je to prepušteno nižepozicioniranim sadašnjim, ili visokorangiranim bivšim političkim i vojnim dužnosnicima i, naravno, medijima, koji se sada "usuđuju" sve otvorenije propitkivati o stvarnom stanju u Ukrajini (naravno, ne i o pravovjernosti onoga što je združeni Zapad potaknulo na njegovu sadašnju ulogu u tom ratu, odnosno "destruktivnu i malignu ulogu Rusije" i "apsolutnu nevinost Ukrajine" kao žrtve brutalne agresije, jer bi to ipak bilo "politički nekorektno").
Stvara se, očito, prostor za "pranje ruku" ukoliko ipak sve pođe po nekim drugim scenarijima od onih priželjkivanih.
O svemu ovome pokušat ću dati širu sliku u ovoj analizi, onoliko koliko mi to prostor omogućuje s obzirom da su ove teme zapravo analitički neiscrpne i profesionalno nadahnjujuće.
Komentar: Ukrajina nije bila sposobna izvesti takav napad, što potvrđuju njeni nedavni slabašni teroristički napadi na Rusiju. Najrazumniji zaključak, kako u smislu sposobnosti tako i u smislu motiva, jest da su SAD - u dosluhu sa svojim saveznicima/vazalima - bile odgovorne. Bacaju li ovi dužnosnici Ukrajinu pod autobus jer gube posrednički rat Zapada protiv Rusije?