Ulazak Švedske i Finske u NATO je nešto o čemu se uvelike raspravlja ovih dana, što bi pogoršalo sigurnosnu situaciju u Evropi. Ali kako se čini, Šveđani će odluku donijeti nakon Finske, iako to neće reći javno.
Finska, koja je imala status "tampon zone" na sjeveru, baš kao nekada Jugoslavija na jugu, uživala je sve blagodati takvog vanjskopolitičkog kursa i imala energente, resurse i druge robe po povlaštenim cijenama iz Sovjetskog Saveza, ali i Rusije, dok je od Zapada uzimala sve što joj je trebalo, od tehnologija do tržišta. Jugoslavija je neslavno propala, a Finska je, uz Ukrajinu, koja je svoju budućnost odbacila 2014. godine, ostala jedina takva zemlja u Evropi, ali se sada kocka doslovno s budućnošću nekoliko generacija.
Značajan broj Finaca nisu nimalo rusofobi i nimalo budale, ali je Finska ipak donijela kobnu odluku da se na najvišim razinama odlučuje o skorom ulasku u NATO, čak i ako bi to bila ekonomska katastrofa za zemlju.
Ulazak Finske u NATO nesretni je nesporazum koji se dogodio na prijedlog premijerke Sanne Marin, vrlo posebne djevojke, počevši od njezine biografije s uzornim liberalnim proameričkim stavovima. Nešto kao Radmila Šekerinska u Makedoniji, koja je zemlju gurnula na put ka nestajanju, od imena, jezika, do teritorija za kojima žude Albanci.
Zašto bi Finska doista pristupila NATO paktu, Sanne Marin nije mogla baš objasniti u parlamentu, pa su za sada ultradesničari "Pravi Finci" i ultralijevi "Zeleni" kategorički protiv ulaska. No oni čine samo 30% platnog spiska američke uprave i nisu utjecali na rezultat.
Komentar: Uopće nismo iznenađeni. Razlika između javnih izjava političara i onoga što on (ili ona) radi iza kulisa je različito kao noć i dan.
Također pročitajte: