Predsjednik Čada Idriss Deby poginuo je prekjučer u borbi s militantnima na sjeveru zemlje blizu granice s nestabilnom Libijom. Iz Francuske, čija bivša kolonija je Čad, stiglo je propćenje da su izgubili "hrabrog prijatelja" i "velikog vojnika", dok je iz Bijela kuće stigla "iskrena sućut", piše Reuters.

No, Deby je bio daleko od pravednog vladara. Na vlasti je od 1990. kada je svrgnuo drugog vojnog vladara. Udruge za ljudska prava izvještavale su da od izbora pravi cirkus i da vlada kao autokrat koji se nasilno suočava s opozicijom. Stanovništvo Čada, jedno od najsiromašnijih populacija, nije dobilo puno od izvoza nafte koja u Čadu postoji.

Za Francusku i Ameriku bio je saveznik koji pomaže oko rata u Libiji i zbivanja u sjevernoj Africi, pa su znali i "žmiriti" na izvješća o nasilnoj vladavini. Francuska se nije ustručavala upotrijebiti i vojsku kako bi pomogla svom savezniku. Čini se da mu ovaj put nije uspjela pomoći.

Susan Wojcicki, izvršna direktorica Googleove video platforme YouTube, u petak je na svečanosti, koju je sponzorirala njezina vlastita tvrtka, nagrađena "Nagradom za slobodno izražavanje" Freedom instituta, unatoč tome što je YouTube poznat po sve većoj cenzuri korisnika.

Na ceremoniji dodjele nagrada, kreatorica YouTube videa Molly Burke pohvalila je Wojcicki kao predvodnicu slobode govora, prije nego što je izvršna direktorica YouTubea u svom govoru, detaljno objasnila koliko platforma cenzurira svoje korisnike.


"Slobode koje imamo zaista ne možemo uzimati zdravo za gotovo", izjavila je Wojcicki dodajući: "Zaista moramo biti sigurni da ih štitimo na svaki mogući način."

Suočen sa zabrinutošću turskog predsjednika zbog situacije s Tatarima na Krimu, šef jedne od njihovih organizacija zajednica ponudio je sastanak s izaslanstvom na poluotoku.

Nakon potpore Krimske platforme od strane Recepa Tayyipa Erdogana tijekom nedavnog sastanka s ukrajinskim kolegom u Istanbulu, čelnik organizacije Kulturna i etnička autonomija krimskih Tatara Éïvaz Oumérov predložio mu je da posjeti poluotok kako bi vidio situaciju "vlastitim očima".

"NE VJERUJTE LAŽIMA"

"Turski čelnici moraju slušati glas stanovnika poluotoka, posebno krimskih Tatara, čiju podršku Erdogan tako često spominje. Da bi bolje razumio situaciju, morao bi otputovati na Krim kako bi sve vidio svojim očima i ne oslanjao se na laži koje šire radikalni čelnici Skupštine krimskih Tatara* koji borave u Ukrajini i nemaju što raditi s krimskim Tatarima. Sastanak turskog čelnika s Tatarima koji žive na Krimu mogao bi barem uspostaviti bližu suradnju dviju zemalja (sic) ", rekao je za Sputnik.

Prema Oumérovu, turski položaj prema Krimu karakteriziraju fobije.

"Turska se zalaže za turski Krim, a ne za ukrajinski Krim. Ali siguran sam da će u bliskoj budućnosti pragmatizam turskog čelnika i njegovi osobni odnosi s ruskim kolegom igrati ulogu i da će Krim u potpunosti biti priznat kao ruski i to ne samo od Turske", dodao je.

Nakon prošlogodišnjeg odlaska najdugovječnijeg japanskog premijera Shinzo Abea s političke pozornice te zemlje, sve više do izražaja dolazi ubrzano pogoršanje japansko-ruskih političkih odnosa.

To nije nikakvo iznenađenje: upravo je Shinzo Abe (dužnost je u ljeto prošle godine napustio zbog ozbiljnih zdravstvenih problema) s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom uspostavio iskrene pa i osobno prijateljske odnose, a obojica državnika uistinu su, kroz svoje česte susrete i druženja u njihovim slikovitim i bajkovitim rezidencijama nastojali postaviti temelje i odrediti smjernice prema kojima bi se na nižim diplomatskim razinama konačno postiglo rješenje problema spornih južnih otoka Kurilskog arhipelaga na po obje strane zadovoljavajući način.

Međutim, paralelno s jačanjem globalnog geopolitičkog sukoba između Moskve i Washingtona sve je više postajalo jasno kako će, usprkos dobroj volji, do rusko-japanskog sporazuma, koji bi ujedno označio i formalni prekid Drugog svjetskog rata između dviju zemalja s obzirom kako mirovni sporazum između Moskve i Tokija nikada nije potpisan upravo zbog "južnokurilskog pitanja" - do spomenutog sporazuma biti vrlo teško doći.

Naime, po nikoga u svijetu nije nikakva tajna da je Japan pod čvrstim političkim i vojno-sigurnosnim "klještima" Sjedinjenih Država još od završetka Drugog svjetskog rata i japanskog vojnog poraza. Formalno američko-japansko savezništvo i prijateljstvo u diplomatskom je svijetu poznato i kao najbolje kamuflirano neprijateljstvo, u čemu je nemalu ulogu imalo i američko bacanje dviju atomskih bombi na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki u kolovozu 1945.g. nakon čega je Japan i službeno kapitulirao.

Bilo kako bilo, Amerikanci su u Japanu u međuvremenu vrlo brzo otvorili svoje vojne baze, a planiraju i nove, te su od te zemlje učinili "utvrdu" svojih nacionalnih interesa u Azijsko-tihooceanskoj regiji (Azijsko-pacifičkoj regiji - APR).

Ministarstvo spoljnih poslova Kine smatra da Japan mora da preuzme svu odgovornost za svoje akcije nakon što je Tokio objavio planove za ispuštanje otpadne vode iz nuklearne elektrane Fukušima u okean bez konsultacija sa susedima. Imali su pet opcija, a odabrali su najjeftiniju i najgoru za čovečanstvo, navodi kinesko ministarstvo.

Portparol kineskog Ministarstva spoljnih poslova Vang Venbin rekao je da Japan nije postigao konsenzus sa međunarodnom zajednicom ili susedima o najboljem i najsigurnijem načinu odlaganja "prečišćene" otpadne vode iz nuklearne elektrane Fukušima.

Vang je rekao da je Japan imao na raspolaganju pet opcija, ali da je izabrana najjeftinija opcija.

"Tokio nije iscrpeo sve metode bezbednog odlaganja. Iz sopstvenih interesa, Japan je jednostrano izabrao okean, jer to iziskuje najmanje ekonomskih troškova", rekao je on.

Portparol tvrdi da je opcija koju je izabrala vlada u Tokiju najgori izbor za globalnu zajednicu.

"Plan Japana suočiće svet sa najvećim rizicima po životnu sredinu, zdravlje i bezbednost, a odgovornost, koju zvanični Tokio treba da snosi, prenosi se na celo čovečanstvo. Ovo je krajnje neodgovorno ponašanje", navodi Vang, a prenosi RT.

Vlada Japana je protekle nedelje donela odluku da se ogromne količine radioaktivne vode iz nuklearne elektrane Fukušima ispuštaju u naredne dve godine u Tihi okean, čemu se ogorčeno protive lokalni ribari, žitelji okolnih mesta i vlade mnogih država, dok su vlasti SAD podržale Tokio u ovoj nameri.

Nevjerojatne vijesti krajem tjedna: predsjednik Lukašenko je izjavio da je Biden izdao naredbu da ga ubiju u puču koji je organizirala CIA. Sad, svi znamo da Lukašenko govori svakakve stvari, od kojih su mnoge lažne ili obično glupe. Osim što je ruski FSB sve to potvrdio! Prema Rusima, zajednička operacija (bjeloruskog) KGB-a i ruskog FSB-a rano je razotkrila zavjeru i Rusi su nadzirali cjelokupnu operaciju dok nisu imali dovoljno dokaza da uhite sve zavjerenike. Rusi ne samo da imaju video zapise sa njihovih sastanaka, već su presreli i njihove videokonferencije Zoom (korisnici Zooma, umjesto njih koristite Jitsi!).

Zasada je dobro. Ali postaje bolje!

Za razliku od SAD/Velike Britanije i ostalih, ruski FSB nije rekao da su "uvjereni" da je "vrlo vjerojatno" da se ova operacija dogodila. Objavili su sve snimke sastanka zavjerenika u Moskvi koji sve to potvrđuju (nemam vremena prevesti tu snimku, ali uvjeren sam da će netko - ako naiđete na prijevod na engleski jezik, molim vas objavite ga u odjeljku za komentare ispod !).

Netko tko nije upoznat s takvim operacijama mogao bi biti zbunjen zašto se ovaj sastanak održao u Moskvi, a ne u Varšavi ili Rigi. Postoji nekoliko razloga za to:

• Između Bjelorusije i Rusije postoji praktički otvorena granica koja tvori "jedinstvenu državu", a ništa nije lakše za (navodne) bjeloruske izdajice (iz vojske) da uskoče u automobil i dođu do Moskve.
• Korištenje Varšave ili Rige dramatično bi smanjilo ono što CIA naziva "vjerojatnom poricanjem" za SAD i NATO.
• Da, sastanak u Moskvi i dalje je bio glup, ali ništa gluplji od neuspjelog američkog puča učinjenog Maduru kad su SAD učinili točno ono što su pokušali učiniti Lukašenku. Činjenica da su obje operacije propale jednaka je smjeru za (uglavnom nesvjesnu) CIA-u.
• Glavni spletkar je vrlo poznati aktivist protiv Lukašenka, s dvojnim - američkim i beloruskim državljanstvom i za njega bi odlazak u Minsk na taj sastanak bio vrlo opasan.
• Na kraju, ali ne najmanje važno, bjeloruski KGB djeluje u vrlo čvrsto kontroliranom bjeloruskom društvu, dok je rusko otvoreno i liberalno društvo, pa se moglo (pogrešno) pomisliti da bi sastanak u Moskvi bio bolja ideja.

Zanimljiva priča, zar ne?

Nakon izveštaja o povezanosti 12 sudija sa organizacijama koje finansira Soroš, ambasadori 47 država su priznali problem sukoba interesa

Ima već godinu dana kako su ambasadorima 47 država članica Saveta Evrope postavljena tri pisana, veoma nezgodna pitanja koja su podneli poslanici, a tiču se "sistematskog problema sukoba interesa između NVO i sudija" i ispitivanja o sredstvima koja treba da se preduzmu za "obnavljanje integriteta Evropskog suda za ljudska prava (ESLjP)".

Pred vlade država članica Saveta Evrope podnet je zahtev povodom objavljivanja izveštaja Evropskog centra za pravo i pravdu o NVO i sudijama ESLjP koji je otkrio da su najmanje dvadeset dvoje od poslednjih sto sudija Evropskog suda za ljudska prava bivši saradnici sedam NVO i da su veoma često sudili u slučajevima koje su njihove bivše NVO podnosile pred sud, što je očigledan sukob interesa.

Među ovim NVO, Fond za otvoreno društvo Džordža Soroša izdvaja se po tome što su dvanaestorica njegovih saradnika postali sudije u Strazburu i što finansira preostalih šest NVO koje se pominju, nekad i veoma obilno. Masivno prisustvo sudija koje potiču iz iste mreže NVO svedoči o uplitanju velikih fondacija i privatnih NVO u evropski sistem za zaštitu ljudskih prava, što dovodi u pitanje njegovu nepristrastnost.

Otkrića ovog izveštaja - koja su obišla svet - izuzetno su ozbiljna, ali su naišla na tišinu Evropskog suda za ljudska prava i odbijanje Evropske komisije i nekoliko vlada da pruže odgovore, do te mere da negiraju očigledno. Najveća podrška izveštaju došla je od Sergeja Lavrova, ruskog ministra spoljnih poslova (reakcije na izveštaj možete pogledati ovde).

U Bjelorusiji je planiran oružani i krvavi puč uz podršku zapadnih tajnih službi, koji je izveden u subotu. Zapadni mediji potpuno su nijemi na tu temu i za to imaju dobre razloge.

Američke i poljske tajne službe financirale su bjeloruske progranike u planiranju oružanog ustanka u Bjelorusiji. Tajne službe Rusije i Bjelorusije razotkrile su planove puča. Glavni zavjerenici puča uhićeni su na zavjereničkom sastanku u Moskvi. Ruska tajna služba snimila je sastanak skrivenim kamerama, a dijelovi snimki su objavljeni. Oni pokazuju bezobzirnost s kojom su pučisti, koje podržava Zapad, željeli izvesti ove akcije.

U planu je bio oružani ustanak s mnogo mrtvih, ubojstvo predsjednika Lukašenka i njegove obitelji, pa čak i isključivanje bjeloruske električne mreže. Teško je zamisliti kakve bi posljedice takav prekid protkane europske elektroenergetske mreže moglo imati na susjedne zemlje.

Pučisti su o svemu tome raspravljali i snimke su objavljene. Zapad ništa od toga ne može poreći, pa su zapadni mediji (zasad) dosljedno šutjeli o toj temi. Čak i u nedjelju navečer, satima nakon što je sve to ponovo detaljno prikazano u ruskom programu "Nachrichten der Woche", u Njemačkoj nije bilo niti jednog izvještaja o tome.

Očito urednici "neovisnih medija" još uvijek razmišljaju o tome kako prenijeti ovu priču na takav način da su na kraju Bjelorusija i Rusija negativci. Možemo se veseliti rezultatima kreativnog rada "kvalitetnih novinara",

Vest o proterivanju ruskih diplomata iz Češke trebalo je da u informacionom polju gurne u stranu saopštenja o obelodanjivanju planova za državni udar koji se pripremao u Belorusiji, izjavila je portparolka ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova.

"Stvara se apsolutni osećaj - potkrepljen faktičkim materijalom - da su u informacionom prostoru, pre svega u zapadnom, naši zapadni partneri morali tako da učine kako bi blokirali značaj i aktuelnost informacija koje su objavile Ruska Federacija i Republika Belorusija u vezi sa... planom za prevrat (u Belorusiji)", rekla je Zaharova za televiziju "Rusija 1", odgovarajući na pitanje voditelja da li bi se takvo ponašanje moglo nazvati "operacija blokiranja" kada je sat vremena nakon obelodanjivanja plana za državni udar u Belorusiji Prag dao svoje saopštenje o proterivanju ruskih diplomata.

Portparolka je dodala da se slaže sa stručnjacima koji su u tome videli vezu i objasnila da su češke vlasti razumele kakve će posledice imati takvi postupci.

"Nisu mogli da ne shvataju kakva će biti reakcija, jer su njihova dejstva karikaturalna. Zašto to rade? Jer je po svaku cenu potrebno skrenuti pažnju sa činjeničnih informacija... Sve što je objavljeno i preko ruskih nadležnih organa i odgovarajućih struktura Belorusije, i izjave njenog predsednika - taj deo zasnovan je na činjenicama. To je moralo biti blokirano", naglasila je portparolka Ministarstva spoljnih poslova.

Sud na Siciliji je doneo odluku o pokretanju procesa protiv bivšeg ministra unutrašnjih poslova Mateo Salvinija (Matteo) za otmicu, zato što 2019. godine nije dozvolio jednom španskom humanitarnom brodu sa migrantima i izbeglicama da uplovi u italijansku luku, zbog čega su gotovo tri nedelje proveli na otvorenom moru.

Mateo Salvini, lider desničarske partije Liga, prisustvovao je preliminarnom saslušanju u sudu u Palermu.

On je putem Tvitera poručio da je siguran da je uradio ispravnu stvar u skladu sa italijanskim zakonima i da je zabranivši uplovljavanje spasilačkog broda Otvorene ruke "branio bezbednost i dostojanstvo Italije".

Sudija na prethodnom ročištu Lorenco Janeli, treba da odluči da li će Salviniju biti sudjeno ili će predmet biti stavljen ad akta.

Tužilaštvo u Palermu Salviniju stavlja na teret otmicu, pošto je migrante primorao da provedu nedelje na moru ispred ostrva Lampeduza u avgustu 2019. godine. Tokom te krize, neki migranti su se u očajanju bacili u more, a kapetan broda je molio da mu se omogući da uplovi u bezbednu, zatvorenu luku.

Na koncu, posle 19 dana agonije, dozvoljeno je da se preostala 83 migranta sa broda iskrcaju u luci u Lampeduzi.

Salvini je prema migrantima sprovodio politiku čvrste ruke u vreme dok je bio ministar policije, u prvoj vladi premijera Djuzepea Kontea, 2018. i 2019. godine.