Nekada davno (tako su počinjale bajke, no ovo nije bajka), u vrijeme one države što je - ako se pita danas vladajuće - nije uputno ni imenom spomenuti, bila je prilično popularna komedija pod naslovom "Je li moguće, drugovi, da smo svi mi volovi?". Promatraču današnjih zbivanja na međunarodnoj sceni neizbježno se nameće to isto pitanje u samo "malo" prilagođenom obliku. Naime: je li zaista moguće da smo svi mi toliko glupi? Da nas smatraju tako glupima?
Imamo pri tome na umu sve one, od vrhunskih (po funkcijama, ali ne i pameti) političara, preko navodno umnih analitičara, pa do dobro usmjeravanih novinara koji u atmosferi "slobode medija" uredno pišu i govore ono što im se kaže,
egzistencijalno ucijenjeni mogućim gubitkom posla. Riječ je, naravno, o opasnosti ruske agresije što - tako nas uporno uvjeravaju - lebdi nad Evropom, a krunski je dokaz te opasnosti činjenica što je Rusi ni na koji način ne skrivaju, da njihova armija koncentrira svoje snage na granici s Ukrajinom i na poluotoku Krimu.
Što se događalo s Ukrajinom, kako su i zašto orkestrirane demonstracije protiv tadašnjeg predsjednika Janukoviča, tko je i javno i tajno podupirao demonstrante da bi doveo do željene promjene režima, rečeno je i napisano do sada već toliko puta, da doista nema smisla ponavljati.
Zapadna, prije svega američka umiješanost u sve to nedvojbena je. A vraćanje Krima u sastav Rusije, mada neupitno u režiji Kremlja, izvedeno je toliko "mekano" i - usuđujemo se čak reći - demokratski, da djeluje koliko bezazleno, toliko i smiješno u usporedbi s promjenama režima pod dirigentskom palicom Washingtona i saveznika (
Libija, Irak, dalje od toga ne treba ići, jer u obje su zemlje likvidirani dotadašnji šefovi država, a obje su bačene u kaos u kojemu se koprcaju i danas, usprkos demokratski održanim izborima). Posebna je priča Afganistan iz kojega se potkraj ljeta i Amerikanci i NATO imaju namjeru povući (nakon punih 20 godina, a bez ostvarene željene pobjede!) prepuštajući sve one Afganistance koji su s njima surađivali na milost i nemilost talibanima, ponavljajući tako ono što su svojedobno Amerikanci učinili svojim saveznicima u Južnom Vijetnamu.
Komentar: Pogledajte i: Arapsko proljeće: Prekrajanja Bliskoga istoka, kako bi se ostvarili ekonomski i politički interesi pod krinkom brige za demokraciju, nastavlja se...